Dva su moguća razloga nove Izetbegovićeve taktike. Prvi je da je zaista shvatio koliko je unitarističko-hegemonistička politika ogoljena i da su SAD i EU i na kraju čak Venecijanska komisija postali svjesni o čemu je riječ. O politici koja pod svaku cijenu želi urušiti temelje daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. O politici koja ne želi provesti odluku Ustavnog suda po apelaciji Ljubić. O politici koja na vrlo ružan način zloupotrebljava i iskrivljuje odluku Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci. O politici koja je cijelo vrijeme odbijala prihvatiti bilo kakav hrvatski prijedlog, koji je omogućavao Hrvatima da izaberu svoje legitimne predstavnike, među kojima su i oni koje je pozitivno ocijenila i sama Venecijanska komisija.
Drugi razlog je taktički. Izetbegović želi pod svaku cijenu izbjeći da ga se proglasi krivcem za neuspjeh pregovaračkog procesa koji traje već nekoliko mjeseci pa će tu krivnju pokušati prebaciti ili barem podijeliti s predsjednikom HNS-a Draganom Čovićem. Vjerojatno će bošnjačka strana na najavljenoj rundi pregovora, ako do njih uopće dođe, ponuditi nekakvo rješenje koje će biti naravno na tragu nastavka unitarizma i hegemonije koje hrvatska strana nipošto neće prihvatiti. Tako će Izetbegović imati alibi – evo nismo mi prihvatili njihovih osam prijedloga, ali nisu ni oni naš prijedlog.
Priča tu naravno neće stati nego će se Hrvate i dalje optuživati za opstrukcije. Zatim suradnju sa srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, a kako je Dodik pod sankcijama trebali bi biti i oni koji s njim surađuju. Prosipat će se tu i žuč o neprijateljima Bosne, lažne vijesti i optužbe raznih vrsta. Izmišljene međusobne svađe bošnjačkih stranaka. Bit će providnih prosvjeda. Kao i do sada svega i svačega samo da se ne ispusti pozicija u kojoj bošnjačka politika i dalje Hrvatima može nametati nelegitimne predstavnike.
I tako će se taj igrokaz nastaviti. Amerikanci i Europljani će slati poruke duboke zabrinutosti, ali neće sankcionirati političare koji provode hegemoniju i narušavaju daytonsko-pariški sporazum. Vrijeme ide i brzo će prva nedjelja u listopadu. No još bliže je 19. veljače. Na potezu je Hrvatski narodni sabor!