Kolumnu pod nazivom “Krik počasnog građanina Bužima” autora akademika Enesa Karića koja je objavljena u uvodniku novog izdanja IIN Preporod prenosimo u cijelosti.
Piše: Akademik, Enes Karić
Već odavno, ima tome trideset i osam godina, imam nekoliko fascikli u kojima pohranjujem svoje skromne crtice i eseje. Na fasciklama sam tintali olovkom napisao “Krikovi 1.“, “Krikovi 2.“ I tako dalje. I ovaj skromni esej ići će (i ući će) u jednu od tih fascikli. Nije mi drago što već gotovo četiri desetljeća bilježim “krikove“, ali šta mogu! Svijet traje i biva mimo, pored, iznad i protiv naše volje. Najčešće tako.
Dakle, da budem jasan, kao musliman, ja sam protiv skidanja bilborda ili skidanja i uklanjanja javne božićne i novogodišnje čestitke u gradu Bužimu. Ta javna božićna i novogodišnja čestitka ni po čemu nije uperena protiv naše vjere islama, niti protiv naše bošnjačke nacije, niti protiv države Bosne i Hercegovine.
A da ta javna božićna i novogodišnja čestitka nije protivna svemu našem pobrojanom, dovoljan mi je samo jedan dokaz: Radost kršćana, katolika ili pravoslavnih, koji će proputovati kroz Bužim i vidjeti da im se čestita blagdan Božić i Nova 2022. godina. Taj putnik i građanin, taj katolik i pravoslavac, oni nisu ni HDZ, ni SNSD, oni nisu rušitelji Bosne i Hercegovine. Oni su jednostavno putnici, oni su ljudi koji se raduju toj čestitci.
Oni čestitku doživljavaju kao dobrodošlicu iskazanu im baš u Bužimu. Iako ja ne tražim recipročnu ljubav, niti recipročni patriotizam, ali navodim usputice i ovo: I ja bih se obradovao da u Širokom Brijegu, ili u Grudama, ili u Međugorju, pročitam bilbord ili napis iznad ulice “Sretan Ti Bajram i u zdravlje ti bio, putniče muslimane!“
Već godinama u Bosni i Hercegovini imamo sa naše “muslimanske“ ili naše “islamske strane“, tu i tamo, glupe i priproste komentare o obilježavanju (ili našem muslimanskom čestitanju) Božića, Nove godine, puštanju Djeda Mraza u obdaništa i škole, i tako dalje. Uvijek sam se gnušao nad tom našom glupošću. Ovamo nam državu svode na nulu, a mi svoj razum, ako smo još pri njemu, trošimo na stvari koje u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile problem. Pa, molim vas lijepo, još davno Bašeskija govori o zajedničkim kršćanskim i muslimanskim svečanostima u Sarajevu!
Nadalje, molim vas lijepo, u Kur’ānu na više mjesta Bog oglašava da On nije htio da čovječanstvo bude jedne vjere! Bog to različito čovječanstvo poziva da se “natječe u dobru“. U Kur’ānu Bog nije nigdje nazvan muslimanskim Bogom! Bog je u Kur’ānu imenovan kao “Bog /Gospodar/ svih svjetova!“ Dakle, Bog je htio različito čovječanstvo koje se natječe u dobrim djelima!
A zar nije dobro djelo ako mi, ako vi, kažete katoliku ili pravoslavcu: “Sretan Ti Božić!“ “Sretna Ti Nova godina!“ Ma nećeš, brate muslimane i sestro muslimanko, izići iz dīna ako kršćaninu, pravoslavcu ili katoliku, prirediš tih deset sekundi radosti. I kupiš mu dobar poklon, kilogram rahatlokuma, naprimjer! To je jedna stvar koju sam htio reći, s velikom tugom i bolom.
A druga je: Ne znaju mnogi muslimani da i mi muslimani imamo pravo obilježavati rođenje Isāa el-Mesīha, sina Merjemina (Isusa Krista sina Djevice Marije). Pa, molim vas ja sve lijepo, molim vas iz srca, poslušajte sljedeće: Nijedno rođenje niti jednog Božijeg poslanika u Kur’ānu, u koji mi muslimani vjerujemo da je doslovna Božanska Riječ, nije tako detaljno i tako uzvišeno opisano kao što je to slučaj sa rođenjem Isāa el-Mesiha (Isusa Krista)!
Kad sam bio na specijalizaciji u Kairu, bio sam u velikoj džamiji Al-Azhar i slušao te odjeljke Kur’āna iz sure Merjem, i vidio da oko mene, u safovima, stotine ljudi, stotine muslimana, ridaju dok učač (karija) anđeoskim glasom uči te odlomke Kur’āna o Isāu el-Mesīhu i Časnoj Djevi Merjemi. Pa, za Boga miloga, Isā el-Mesīh je i naš, Časna Merjema je i naša! I zašto bi nama muslimanima trebalo da smeta to što ih kršćani (katolici, pravoslavci, kopti…) rođendanski štuju i što ih u svojim dogmama imaju – ne uvijek kao mi muslimani – ali ih imaju i vole i poštuju. A ni mi ih ne kudimo, kao što svi znate. Ponavljam, Bog je htio različito čovječanstvo, religijski, jezički, kulturalno, rasno! Ne budimo protiv Božije volje. Islam znači predanost Volji Božijoj!
Imaju predanja u islamskim knjigama, u njima se bilježi i ovo: Kad je Poslanik Muhammed nenasilno oslobodio Mekku, iz Kabe (Ćabe) uklonio je kipove, kumire, idole… Tamo je našao malu fresku, na njoj je bila skromno naslikana tužna Djevica Merjema kako u svome naručju drži maloga Isāa el-Mesiha. Božiji poslanik Muhammed nije dao da se ta freska oskrnavi. Prekrio je tu fresku svojim mubarek rukama!
Ne mislim da je poštovani načelnik, ili ko već u lijepom Bužimu, učinio dobro djelo Bosni i Hercegovini time što je naredio da se skine bilbord sa božićnom i novogodišnjom čestitkom. Jer, rođenje Božijeg poslanika Isāa el-Mesiha, i sjećanje na njega, radost je za kršćane, pa, za Boga miloga, priznajmo im pravo na tu radost! A, k tome, Isāovo rođendanstvo i mi muslimani možemo učiniti svojim blagdanom, svojim mevludom. Kao, uostalom i Novu godinu koju mi muslimani ne treba da proslavljamo uz alkohol, ali možemo uz lijepa predavanja o Isāu el-Mesīhu. A i famozni Djeda Mraz dā se protumačiti kao jedan lijepi dobroćudni sufija koji je išao selom i udaranjem u bubanj podsjećao muslimančad da idu u mejtef!
Ali mi muslimani, eto baš mi, već odavno smo počeli ukidati i svetkovanje mevluda u čast poslanika Muhammeda! Pa kako da onda poštujemo kršćane koji svetkuju rođenje Isāa el-Mesīha?!
I u ovim strašnim i teškim vremenima treba nam makar malo dobre volje. Ponavljam, kršćani nisu HDZ, hrišćani nisu SNSD. Sa HDZ-eom i SNSD-eom treba se naduravati politički. Imadnimo osjećanja za razlikovanje. I neka nam bude drago da se kršćani raduju svojoj vjeri i svojim nadama u milost dragoga Boga koji nas je sve stvorio.
wpDiscuz
