Rudari iz rudnika Federacije koji su u koncernu “Elektroprivrede” odlučili su prosvjedovati, pa čak i spavati ispred zgrade Vlade FBiH. Ne iz opsjednutosti i dosade, nego iz brige i neizvjesnosti što će im se dogoditi.
Područje Tuzle je dom rudarstva. Generacije su stasale u rudnicima, jamama, rudnicima. Neki su se zatvorili, drugi otvorili, ali proizvodnja ugljena nije stala. O beneficiranom stažu, plaćama i svemu ostalom nikad se nije smjelo raspravljati jer se zna koliko se krvavo zarađuje.
Svakodnevno, u tri smjene, rudari idu u podzemlje, u strahu i neizvjesnosti hoće li izaći živi. Ručno, pijukom i lopatom, kao što je slučaj u Mramoru, kopaju ugljen.
Kad su čađavi i umorni, izlaze iz jame, pokazuju sve nedaće i poteškoće tog posla i svog rada, ali i ponos. Sve da bismo imali svjetlo u domovima i grijanje u gradovima.
Svaki pogled na kip rudara koji visoko drži pušku u ruci, a na kojem je ispisano ime mog djeda, čini me ponosnim što su moji preci bili rudari.
Zarađivali su i hranili svoje obitelji kramovima i pijucima, a nas obvezivali da poštujemo komore s dubokim pijetetom.
Ali ne poštuju ih oni koji bi trebali. Danas su rudari, tuzlanski i svi ostali, poniženi, a rudnici su pred bankrotom.
Tko je kriv za ovo?
Zašto nema novca?
Rudari nisu u upravljačkim strukturama rudnika, nisu oni koji vode organizaciju rada niti zapošljavaju. Njihov posao je raditi u državi, a politika je ta koja sve kroji. I ovdje vidimo što je izrezala. Ulični rudari traže plaće i svoja prava, traže uplatu doprinosa. Zamjena teze da su rudari odgovorni za katastrofalnu situaciju u rudnicima nije ni realna ni fer prema tim ljudima. Zaslužne su dugogodišnje loše politike, loše vodstvo i nemar, a iza svega stoji država koja je to dopustila i koja je suučesnik u svemu. I koji se sada izvlači i uskraćuje odgovornost. Ne postoji plan što dalje. Dočekuje ih s policijom i specijalcima, demonstrirajući silu i pokušavajući zastrašiti ovu radničku klasu.
Ali to ne ide s rudarima. Oni se toga ne boje jer svaki dan razbijaju svoje strahove silazeći u utrobu zemlje, što će reći, živeći pod zemljom. Ogorčeni i revoltirani, prosvjedi traže samo svoje. Ali pokazuju i zajedništvo i snagu koju su oduvijek imali i na kojoj možemo zavidjeti.
wpDiscuz
