Goražde napušta sve veći broj obitelji. Dok priča o gradu blagostanja jenjava, raste nezadovoljstvo političkim i drugim prilikama. Nesigurnost i strah od budućnosti, loša kvaliteta života, stanje u obrazovanju i zdravstvu samo su neki od razloga zbog kojih se odlučuju otići iz zemlje, piše Klix.ba.
Među onima koji su spakirali kufere i zaputili se u Njemačku je i obitelj Zuko. Neno Zuko je visokoobrazovani mladić koji je imao posao u Goraždu, međutim iz grada na Drini ne odlaze samo oni koji nemaju posao.
“Ovo su mi najteži dani u životu, a rastanci i suze su ostavili ožiljke na duši za sva vremena. Teško je bilo donijeti odluku o odlasku. Ali kada se sve stavi na papir, puno je više argumenata bilo za otići. Smeta mi što moja zemlja već odavno nije zemlja jednakih mogućnosti za njene građane. Postoje privilegirani i oni koji to nisu. Ovi drugi su u pravom smislu te riječi ‘građani drugog reda’. Sama pomisao na to da ‘elita’ uzima sebi pravo da raspolaže onime što pripada svima nama je mučna i tjera na povraćanje. Mladi ljudi shvaćaju da naporan rad i žrtva više ne znače uspjeh i samim tim se i među njima kreira novi sustav vrijednosti. Svjedoci smo da se sve manje studenata upisuje na visokoškolske ustanove”, kaže Neno Zuko.
Dodaje kako je atmosfera kaosa uništila i najmanju nadu da se možemo pomaknuti barem korak naprijed, što je posljedica političkih narativa koji vuku u 90-e i svakodnevne priče o ratu.
“Ljudi masovno odlaze, naročito mladi i školovani, ostavljajući nesagledive posljedice. Populacija rapidno stari, mirovinski sustav je neodrživ, a životni standard sve manji. Usluge u javnim ustanovama sve lošije, degradirano obrazovanje. Ne vidim jasan put za svoju djecu. Loš sustav obrazovanja ostavlja posljedice u njihovom razvoju. Smatram da su moja djeca pametna i da će imati moju podršku u svemu, ali da ipak u ovakvoj zemlji neće naći mjesto koje im pripada, a trebalo bi da pripasti ono koje svojim radom i trudom zasluže”, smatra Zuko.
Strah od budućnosti dolazi kad čovjek uđe u treću životnu dob, smatra ovaj mladić.
“Neće proći mnogo vremena, a na parlamentu će usvajati izmjene i dopune zakona o MIO-u, gdje će se starosne granice pomjerati, a mirovine smanjivati. U takvoj situaciji umirovljenici će željeti što prije umrijeti jer to neće biti, i već sada nije, život dostojan čovjeka. Kvaliteta života nikakva. Ne ulaže se u kulturu, sport. Novac ide u druge tokove od kojih mi kao društvo nemamo koristi. Ja sam se pokušao boriti, ali jednostavno to nije dovoljno. Našim ljudima nikad dosta, koliko god jada da im se učini. Ako se stvari poprave, ja bih se vratio. To ne znači da ću se vratiti ako standard života bude kao u Njemačkoj, već mi je dovoljno da naša draga zemlja bude društvo jednakih šansi. U takvom ambijentu rado bih se vratio i svim svojim kapacitetima dao doprinos da je gradimo i napravimo najljepšom na svijetu”, kategoričan je Zuko.
Da u gradu na Drini drastično rastu postoci starijeg stanovništava u odnosu na mlade već duže vrijeme upozorava Dževad Adžem, zastupnik u Zastupničkom domu PFBiH iz ove županije.
“Stanovništvo iznad 65 godina čini 17 posto, a stanovništvo do 18 godina oko 14 posto. Smrtnost je veća od nataliteta, ali više zabrinjava podatak da nam je fertilitet u postotku oko 1,2 posto. Fertilitet je broj djece po jednoj porodilji i da bi populacija bila održiva, on mora biti od 1,8 do iznad 2%. Dakle smrtnost, starosna struktura i fertilitet pokazuju da je BPŽ u ozbiljnim problemima kada je riječ o stanovništvu. Rezultati popisa iz 2013. i njihova primjena od 2016. pokazuju da je BPŽ izgubila oko 30 posto stanovništva, s 33.000 na 22.000, i da smo zbog toga izgubili oko pet milijuna u raspodjeli javnih prihoda koje gospodarstvo ne može nadoknaditi. Koliko smo u ozbiljnim problemima govori i podatak da i kad bismo natalitet povećali za 50%, a sada je negativan, da bismo dobili 1.000 stanovnika potrebno je 10 godina, a da bismo se vratili na stanje iz 2013. treba nam 100 godina pozitivnog trenda”, kaže Adžem.
Dodaje kako jedino vlasti ne primjećuju opće nezadovoljstvo ljudi zbog sustavne korupcije, izraženog nepotizma i nepovjerenja da je moguće dobiti posao javno i transparentno provedenim natječajnim procedurama.
“U ovakvim okolnostima potpuno je razumljiva odluka mladih da odlaze. Koliko je ljudi otišlo najbolje pokazuje podatak da u FBiH imamo u prosjeku oko 90 stanovnika po kvadratnom kilometru, dok na prostoru BPŽ taj udio iznosi oko 45 stanovnika. Prazna su sela, prigradska naselja, sve je više onih koji traže pomoć. Čak 5.506 umirovljenika u BPŽ prima prosječnu mirovinu od 450 KM, a oko 4.000 radnika iz realnog sektora ima drastično manju plaću od prosjeka Federacije, to znači da 10.000 građana BPŽ živi ispod granice siromaštva. Blizu 3.000 je u potrazi za poslom između tri i pet godina. Po prosjeku plaće smo na sedmom mjestu, iako u ekonomskom smislu već desetljeću imamo pokrivenost uvoza izvozom veću od 140% , ali mali prosjek plače i niske plaće u realnom sektoru izravno utječu na demografsku sliku, jer danas imati višečlanu obitelj znači odlučiti se za siguran put u višegeneracijsko siromaštvo”, smatra Adžem.
Aida Obuća, premijerka BPŽ Goražde, je još na početku mandata najavljivala da će prioritet vlade biti ostanak ljudi na Drini. Uz sve složene okolnosti koje su pratile rad vlade u ovom periodu, Obuća tvrdi kako su određene mjere već poduzeli ili da rade na tome. Slaže se da je potrebno mnogo više.
“Odgovorniji odnos izvršne i zakonodavne vlasti. Borba protiv korupcije i sankcioniranje svih koji su prekršili zakon. Politička sigurnost, nove investicije, briga o socijalnim kategorijama stanovništva i redovna naknada, briga za boračku populaciju. Egzistencijalna naknada prva je uvedena u našoj županiji u ožujku 2020. godine, dok su neke županije to učinile tek 2021. godine, stanovi za mlade, ulaganje u infrastrukturu, prilagođavanje obrazovnog sustava potrebama tržišta rada”, ističe Obuća.
wpDiscuz
