Upitan je je li mu bilo stresno raditi od kuće zbog zaraze koronavirusom.
Nije. Puno su mi stresnije bile emisije koje su ostavljale negativne repove za sobom poput one sa Zdravkom Mamićem, Ivom Sanaderom ili Jelenom Veljačom nego ova gdje je bilo povuci potegni prije emisije, ali je na kraju sve završilo dobro. Zapravo, da se ta emisija ipak emitirala najzaslužnija je Maja Sever. Ja sam mislio da neću raditi te nedjelje, jer sam pozitivan nalaz doznao četiri sata prije emisije, ali mi je Maja rekla: “Ma daj, što ti je?! Ako si dobro, radimo. Bit ćeš doma na Skypeu, a gost će biti u studiju”. I bi tako.
Dogodi li vam se ikada da emisiju odradite preko volje, jedva i najradije biste je prekinuli?
Inicijalno, ne nikada, jer ja te ljude zovem da dođu. Ali kada vidim da se muče s riječima, da nisu iskreni, da ne odgovaraju na pitanja, onda mi ponekad splasne entuzijazam i najradije bih pojeo nešto jako kiselo.
Pa kada ste se onda morali najviše suzdržavati da ne planete jer vas je gost naprosto iz nekog razloga nervirao, izluđivao? Recimo, možda nekim muljanjem ili konstantnim izbjegavanjem odgovora?
Hm, Andrej Plenković je sve teži sugovornik jer suočen s nepovoljnim činjenicama on ih potpuno prešućuje ili interpretira na način koji vrijeđa zdrav razum. Da se razumijemo, njemu kao političaru ide odlično, ali u situaciji nezgodnih tema on u posljednje dvije godine često reagira iracionalno pa onda ni razgovor s njim ne može biti smislen. Takvo ponašanje do savršenstva je razvio pokojni Milan Bandić. Pitaš ga o Dinamu, on odgovara o proračunu, kada treba nešto reći o proračunu, on krene o bolesnoj majci. Nadam se da nije Plenkoviću uzor.
Postoji li gost ili gosti koji su vam u emisiju došli jednom, a onda ste samom sebi obećali da je to bilo i – zadnji put?
Ivan Pernar. Taj nije trebao ni doći. Al’ šta mogu, greška u koracima.