- Clickbait je intencijalni naum autora da putem senzacionalističkog naslova navuče što više klikova.
- Clickbait naslovi psihološki djeluju na čitatelja i cilj im je da proizvedu šok, znatiželju, sablazan ili smijeh
- Clickbait često može biti intrigantno pitanje, netipična riječ, uvreda, šok, provokacija.
- Autoru je isključivi cilj povećan broj klikova. Ne oplemenjivanje čitača novim spoznajama.
- Ponavljamo Zarada je osnovni cilj clickbaita.
Svijet je prepun clikbait naslova, no nikada se nije u novinarstvu niti jednog naroda pojavio tako bijedan lik, koji bi kao clickbait iskoristio efekt šoka od psovke, psovke po tragičnoj točki nekog naroda, po onom najvažnijem i najtužnijem simboličkom punktu koji taj narod ujedinjuje i koji stoga taj narod posebnim pijetetom poštuje i časti.
Nije se rodio Japanac koji bi napisao “Jebala vas Hiroshima”, nema Židova koji će napisati “Jebao vas Holokaust”, nema Srbina koji bi napisao “Jebo Vas Jasenovac”, nit Bošnjaka koji će napisati “Jebala Vas Srebrenica” ma što god stajalo iza tih naslova. Naprosto u jednu rečenicu kod svih naroda svijeta ne može stati nikakva plemenita svrha samog teksta skupa s tako odurnim naslovom.
No među nama Hrvatima jako čudnim narodom Balkana, živi čovjek koji je napisao “Jebô vas Vukovar”. I on je, nažalost, naš suvremenik. On među nama ima poseban status i on je daleko vrjedniji od nas. U nastavku će biti pojašnjeno zašto.
Dežulović je ukratko napisao “Jebo vas Vukovar” da mu tekst bude otvoren više puta. Oskvrnuo je Vukovar, ponizio ga, uzdigao još jednom svoj divlji ego, da šokom izazove veći broj klikova. Nije mogao svojim genijem drugačije do tolikih očiju nego prostim pišanjem po Ovčari. Ispišao se po njoj do takve razine brutalnosti da bi mu i barbari pozavidjeli.
A toliki “genije”. A tako “velik pisac” pa oči čitača mora pecati pišenjem po njihovim svetinjama u opremi teksta.
I to je jedino bitno u ovoj priči kako bi se do kraja shvatila širina odurnosti, intenzitet zaudaranja, dubina hipokrizije jednog samoutapajućeg karaktera i konačno punina nemoralnosti Dežulovićeve “jebačine Vukovara”.
Ako je to učinio radi veće zarade svog gazde, i povećanja svog procenta od iste, onda je onaj tko koristi sintagmu “Jebo vas Vukovar” kao mamac za veću zaradu, ništa drugo nego smeće novinarstva.
O smeću ljudskosti Borisa Dežulovića svjedočit će neki drugi.
Dežulovićevo smeće od novinarstva
Dežulović odavno jeste smeće novinarstva. Smeće si novinarstva ako pišeš tekst “Ustaška Hrvatska” a potom po BIH divaniš s ustašama, recimo sa serijskim silovateljem srpskog svijeta u Hercegovini, s deklariranim ustaškim krilnikom, silovateljem HOS-ovih zatočenica Gabele i Dretelja, a njegov filmski uradak predstavljaš kao čin antifašiste i demokrate.
Smeće si ako sereš na svakog korumpiranog HDZ-ovskog debila a potom po Dalmaciji promoviraš ženu kurtizanu, koja je u korupcijskom skandalu tebi omiljenog predsjednika, krivotvorila CV kako bi se dokopala diplomatske pozicije. Smeće si ako se boriš za jednu vrijednost a služiš onoj suprotnoj njoj.
Smeće je svjesno svojih NGO liliputanija na koje nema odgovor zašto, i na koje nema niti želju napisati “oprostite nisam znao”. Notorno svjestan, a mi koji ga pratimo nešto kraće, smo tog svjesni tek sada. Nekad smo se i sami divili Smeću.
Životinjici poput Dežulovića, prvom vodozemcu NGO sektora , koji po ovom svijetu puže kako puže, činjenice su nebitne. Ukoliko činjenice dokazuju da je Boris Smeće, utoliko gore po činjenice.
Ako samo dirneš u njegovu svetost, susrest ćeš se osudama milijuna njegovih čitatelja. I s 50 njegovih medijskih hramova jednoumlja. On je njihov Sauron, oni su njegovi orci.
Njima, kad bi netko hipotetski rečeno, dokazao, recimo, da je Dežulović odurni ljigavi pedofil, ili da je lik koji se po Ljubuškom družio s ustaškim krilnicima i promovirao njihove filmske ustaške uratke, da je na duplericu srpskih Novosstiju postavio HOS-ovu udovicu, vjenčanu kumu odbjeglog ratnog zločinca silovatelja i ubojice zatvorenika, te ju predstavio kao humanisticu, a koja je cijelo vrijeme promoviranja sebe i Borisa znala tko joj je kum, i kako je u ratu zarobljene srpske civile tjerao da pasu travu, i kog je silovao i gdje se danas krije, al ipak štitila ga, medijski ga promovirala, s njim “filmčinu o humanosti snimila”, ništa im to ne bi promijenilo opsjednutost Borisem.
Ako bi im potom pojasnio da je tijekom svog bijednog NGO nadničarskog rada u BIH svjesno zaobilazio priče o tamošnjim Alekandrama Zec i tamošnjim Lorama, samo zato što su bile malene Hrvatice ili Srpkinje koje je ubijala ABIH, oni bi i dalje hodočastili presvetom srcu Borisovom.
Kakav slijepi pisac takva mu i publika.
Naprosto se tu više ne radi niti o Dežuloviću, niti njegovim tekstovima, niti o istini a najmanje novinarstvu.
Radi se o religiji.
O načinu borbe jedne cijele doktrine nuove , nimalo tolerantne, jako stroge i militantne, one koja udara maljem u potiljak protiv svega što ona nije i na sve što joj se nađe na putu. Bijesna je to sekta novih NGO talibana. Od zla oca i od gore matere.
Dežulović je Glavni inkvizitor te religije. Njen prvi kalif. On spaljuje nepoćudne vještice, imena, mjesta, vrijednosti. On je taj koji stavlja mete na čelo a oni, njegova sljedba, potom te mete dokrajčuju.
On je taj koji čisti društvo od hereze koju on proglašava herezom. U njihovom talibanskom sustavu njemu je posve dozvoljeno javno silovanje, javno onaniranje nad svime što nije u skladu s idejom kalifata, čika Soroš inkvizicije. Nazovite kako hoćete. I prije nego pošalje ljude na lomaču on osobno čita završnu presudu. Spaljivač svega što nije na ideološkom i dogmatskom programu njegovih mecena. Njegovih nadbiskupa.
Njegovi fanovi su njegova crkva. Njegovi biskupi su punjači njegovih kartica. Razlog njegove misije. Uvjeren je da će za sobom ostaviti snažan zasad vjere koji ni vrata paklena neće moći uništiti. Oni su njegova horizontalna Crkva a on njihov vertikalni Isus. Oni ga bodre da nastavi provocirati primitivne vukovarske povorke, nosače svijeća, cvijeća. Kao i primitivne religije. On ih pričešćuje psovkom i hrani nihilizmom. Nudi im i duhovnu antipoeziju i sklada im pjesmuljke. Oni mu plaćaju redovinu, i odlaze mu na mise.
On je dakle njihov živi svetac pa se takvom oprašta sve.
Dakle on može komotno biti hipotetski Poslanik iz Vruja – pedofil, i bit će mu oprošteno, može sjediti sa serijskim ubojicom i silovateljem, desno i lijevo od deklariranog Ustaše od Ljubuškog i govoriti s takvima o važnosti antifašizma i humanosti i nitko mu riječi reći neće .
Jer on je prorok te vjere.
On smije potpuno prebrisati bosansku Aleksandru Zec, koja se u Vitezu zove Augustina Grebenar, i kad joj danas sutra ili jučer u javnost izviri neka tanašna, prokleto tanašna hrvatska koščica pod nekim dječjim igralištem, ili kao amajlija na nekom stranom borcu, povratniku, turisti, gurnuti ju može nazad u zemlju. Kamere to mogu uloviti i njemu se ništa dogoditi neće.
Njegova publika, njegovi medijski hramovi i mecene, predstavit će svog Sveca kao Mučenika. A ako mu nekad poteče krv iz svetih nosnica, mazat će se ti zombiji njome kao najsvetijom krvi, tvrdit će da ona prosvjećuje i štiti od duhovnog propadanja.
Govorit će nam da to je krv čovjeka kojeg mi Niži nismo u stanju razumjeti. Njega i njegovu uzvišenu umjetnost.
Urota je to o kojoj je davno pisao Baudrillard. Pornografija današnje medijske religije Borisa Dežulovića koju je laiku teško pojasniti. Laiku koji nije duboko u “vjeri”. A ako je ne shvati, to samo znači da je desničarski debil. I jebo ga njegov Vukovar, i Isus, i Gospa, i hrvatski pleter i svaki hrvatski običaj. I sve da ga tako glupog jebalo kad Borisa, Poslanika Nove Istine, taj mrtvi debil ne razumije.
Dežulovićevi naručitelji i naraovoučitelji
Možemo li zamisliti da je Dežulović na N1 napisao tekst “Jebala vas Iwo Jima, Jebo vas Pearl Harbur, Jebo vas Peter Herceg Tomich taj vaš nacionalni heroj da ga jebeš, glupi katolik došljak Hercegovac, jebo vas WTC i svih njegovih 3000 mrtvih i taj običaj da u NYC taj dan ne daju da se svira vesela glazba i da nitko pa ni Rade Šerbedžija odradi neku gažu mimo te protokolarne tišine tih Dana Sjećanja i tih nametnutih licemjernih američkih tužaljki đe se američka elita šepuri po kostima nesretno ubijenih par tisuća Amerikanaca?”
Možemo li zamisliti US državu da nakon tog odreagira aklamacijom i oduševljenjem na njegovu umjetnost psovke?
I da njegove mecene iz Soroš fondacija budu sklone razumijevanju njegovog stila koji tako lahko u Hrvatskoj brane?
Teško.
Amerika bi s Dežulovićem završila isti dan. Onako kako je malena bošnjačka Bosna završila s Dežulovićem isti dan. Malena Bosna od Sarajeva do Zenice koja mu njegovu “umjetnost sranja po Islamu” oprostila nije. Prvi put kad je dodirnuo ono što se dirati ne smije, otkazana su mu daljnja gostovanja u Oslobođenju. I ćao. Ćao Borise. Ćao Pamuče. A niti blizu nije napisao što je napisao u Hrvatskoj.
Dežulović i kontrolori clickbaita na Facebooku i u Hrvatskoj
Clickbait naslove u Hrvatskoj napadaju udruge poput Faktografa ali se o tome brine i Vijeće za elektronske medije koje Sabor masno plaća.
Nisu reagirali.
Naravno da nisu reagirali.
Ponavljamo – Nisu reagirali.
Šutjeli su.
Oni koji su postali cenzori svih drugih u Dežulovića ne diraju. Njima je daleko jasnije nego nama tko stoji iza Dežulovića. Tog sirotog branitelja silne i divlje socijalističke funkcionerske gradnje 80-ih u malenim dalmatinskim Vrujama. Gdje nema imotskog i zabiokovskog komunjare koji nije nazidao svoj mali socijalistički raj s pogledom na galebe. I bonacu. I barku. I pučinu. U doba dok Ragnaru to nije smetalo. Dok su njegovi drmali svijetom.
Dežulović , Index i Jutarnji i tko sve ne još
Umjesto kritičke prosudbe Dežulovićevog ispljuvka po Vukovaru, krenula je u Jutarnjem i na Indexu statistička , ideološka raščlamba Hrvatske na nazadnu desnu, i naprednu lijevu.
Nije njegov debilizam bio tema njihovih tekstova nego prebrajanje pameti i ideoloških zrnaca onima koji su se usudili reagirati.
Medijski bunkeri novog totalitarizma su zaprijetili. Svi koji dirnu u našeg novinarskog bjeloglavog supa, bit će proglašeni nazadnima i desničarima makar se naslova njegove Uvaženosti posramila vukovarska majka partizanka kojoj je u Vukovaru palo dvoje djece u ovom ratu. I muž. I brat. I kuća. I pas.
Skalpelski precizno mediji u RH podijelili su hrvatskom stvarnost sljedećom logikom:
Ne kontaš Borisa? Ti si Desnica! Kontaš Borisa? Čestitamo ti si budućnost naše zajednice.
Desnica je tako kažu trabanti našeg gizdavog pisca, poludjela na Dežulovićev tekst a napredna ljevica nije, ljevica shvaća svako važno slovo naše Važnosti.
A što ako je barem jedan ljevičar popizdio na Dežulovićev naslov? I što ako ih je popizdilo na stotine?
I što ako je popizdio gotovo sve do jedan ljevičar, iz partizanske kuće, koji je branio i Škabrnju i Zadar i Šibenik i Vukovar? A popizdio je.
S kojim to preciznim novinarskim Istraživanjem Index i Jutarnji tvrde da je na taj ogavni naslov popizdio samo desni Hrvat?
Jesu li priložili istraživanje i dokazali tvrdnju?
Nisu.
Jesu li kažnjeni zbog svoje paušalne uvrede na portalima poput Faktografa ?
Nisu.
Dežulović i kmečanje njegove neshvaćene naprednosti…
Dežulović se danima nakon svog ClikBait naslova visokog umjetničkog dosega “Jebo Vas Vukovar” pravda da je on mislio nešto posve drugo a što se moglo otkriti samo ako se pročita ostatak teksta.
I eto jednostavno je za shvatiti. Pošto su desničari debili koji ne čitaju ništa nego samo naslove, debili nisu ni skontali što je pisac visokog dosega analitičke misli zapravo pohitao reći.
Međutim to u ovoj priči, sve da je to i tako, a nije tako, uopće nije važno.
Važno je samo sljedeće: Građanin Boris Dežulović brutalnu uvredu Vukovara u naslovu svog teksta iskoristio je kao Clickbait.
I sve ostale reperkusije su apsolutno nebitne. Da mu je svako slovo zlatno poslije tog naslova.
U državi Hrvata, u državi Vukovara, u državi koja drži do sebe, nitko pa ni omiljeno novinsko pseto čika Soroša ne bi smjelo pisati “jebo vas Vukovar”.
Na stranu sloboda govora i svjetske povelje. Nek napiše usred Amerike “Jebo vas prvi amandman”.
Neće. Jer Amerika je država. A Hrvatska nije.
I to je to.
A da Hrvatska država nije čisto si postavite ovu sliku pred lice:
Možemo li zamisliti Plenkovića kako sutra N1 Televiziji govori “Jebite me kad ugledate tu nacionalnu koncesiju. jebo vas Dežulović da vas jebo”.
Teško. Plenković teško. Milanović da. Plenković teško.
No Dopusti li RH Vlada doista, toj hibridnoj, invazivnoj, mafijaškoj N1 TV kući nakon ovakvog ismijavanja hrvatske Iwo Jime u Hrvatskoj nacionalni koncesiju, bit će to znak da je ovo država za Borisa.
Nikako država u kojoj ima mjesta za Hrvatsku u Hrvatskoj i za hrvatski Vukovar u toj istoj Hrvatskoj.
U Državi u kojoj je Domovinski rat zaštićen posebnim pijetetom i posebnim zakonom, pa je samim time i Vukovar na samom vrhu te zaštite, samo netko tko je naddržavan i kog štite nehrvatski politički reptili, sebi može priuštiti ovakav moralni provokativni sunovrat od naslova bez ikakve posljedice. Dapače, čak i slavu na tom i takvom naslovu.
Ti i takvi u ovoj zemlji već imaju zaštitu, promidžu i slavu.
Nije im potrebna posebna zaštita države.
Vukovar ne samo da nije zaštićen. Mrtav je.
Njega nema tko braniti nego ona Hrvatska koja je preživjela.
Dužna mu je.
On je nekada, nekada davno, dok je bio jebeno odvažan, hrabar, i živ, obranio nju. A i Borisa.
nzirdum l poskok.info
wpDiscuz
