Rupa je locirana ispod samog vrha brda Žuželj s južne strane. Prilazni putovi i danas su vrlo loši pa je i danas u Rupu moguće doći samo pješke i to s istočne strane preko Baruštine (prema Crkvi sv. Ivana na Zavali, odnosno prema Kruševu, Dumonjcu i Stablini). Sa zapadne strane put je vodio prema Perki, Peračkom Blatu i Baćini. Obzirom da su smješteni skoro na samom vrhu brda Žuželj 277 m nv, Ćulumi su živjeli možda i teže od ostalih plemena, koja su smještena u ravnijim područjima, zaravnima ili docima.
Tragediju plemena Ćulumi donosi II. svjetski rat, u kojem fašisti žele pokoriti ne samo Europu, nego i cijeli svijet. Italija i Njemačka priznaju tzv. NDH i istovremeno vrše okupaciju cijelog hrvatskog i bosansko-hercegovačkog prostora – prostora na kojem je utemeljena tzv NDH. U takvoj vojno političkoj situaciji neretvansko biokovsko područje bilo je kontrolirano i pod prismotrom okupatora, kojega pomažu i podupiru sve tadašnje službe tzv. NDH. Ne samo podupiru, već i slušaju izvršavajući svaku njihovu naredbu.
Krajem 1943. nakon kapitulacije Italije i iskrcavanja savezničkih trupa na apeninski poluotok, njemačka vojska započela je s čišćenjem biokovskog područja, tobože čistili su partizane, a ustvari čistili su civilno stanovništvo i odvodili u logore smrti ili ubijali na licu mjesta.
Noću između 1. i 2. studenog 1943., oružana postrojba njemačke vojske krenula je iz rogtinskog garnizona cestom preko Mostine do Čeveljuše. Nastavili brdskom putačinom do Grebina i dalje preko Dubokog Doca i Podgradine te su stigli do Baruštine. Baruština je ustvari istočni prilaz selu. Od sela Rupe Baruština je udaljena oko 200 m. Opkoljeno selo bilo je u buđenju i prva grupa od 6 seljaka, među kojima je bila i jedna žena u visokom stupnju trudoće dočekana je na Ćulumovom brigu, gdje je na licu mjesta rafalno ubijena, dakako među njima i trudnica Ćulum Šima ž Paške. Tijelo pokojnice naknadno je sahranjeno tamo gdje je i usmrćeno, kraj samog puta – u jednu vrtaču.
Istovremeno njemački vojnici su bez obzira na spol i starosnu dob tjerali stanovištvo u kuću Mije Ćuluma, među kojima je bio i sam Mijo. I dok svi nisu ni ušli na njih su otvorili mitraljesku vatru. Ljudi su pokošeni kao snoplje, padali su jedan preko drugog. Za kratko vrijeme izgledalo je kako na životu nitko nije ostao pa su dželati uzeli pauzu da malo odmore. U tom momentu dvojica Ćuluma, koji su se pritajili, dali su se u bijeg prema Perki i srećom uspjeli se spasiti. Bili su to Ćulum Martin i Ćulum Mate. Pritajio se i teško ranjeni vlasnik kuće Ćulum Mijo pa je i on uspio spasiti život.
Nakon odlaska njemačke vojske u krvi ispod mrtvih tjela u životu je pronađeno još četvero malodobne djece (Stipe Ćulum sa sestrama Marom i Zorkom i Neda Radoš, kći Antona, koja je tamo došla u goste kod rodbine). U životu je pronađena i jedna žena, koja se je izvukla od mrtvih i došuljala do iza kuće u kojoj ih je izvršen pokolj.
Sahranu su nakon 2 dana obavili susjedi Radoši, Štrbići i druga plinjanska plemena jer Ćulumi koji su preživjeli tragediju nisu bili ni umno ni fizički sposobni da to obave.
Prema prvom poslijeratnom popisu stanovništva iz 1948. na Rupi živjelo samo 17 osoba u 5 obitelji. Bile su to obitelji Ćuluma Mate i brata Paške, Ćuluma Martina i Ćuluma Mije, koji su preživjeli. Bila je tu i obitelj dječaka Ćulum Stipe sa dvije sestre o kojima se brinuo stric Martin te obitelj sestara Ćulum Mare i Jele, koje su živjele s majkom.
Ubrzo su Ćulumi napustili Rupu i preselili se na Perku, a zatim u Peračko Blato, a selo Rupa je ostalo spaljeno i neobnovljeno pa i dalje podsjeća na dan 2. studenog 1943.
Ante Erak, Ploče
2.XI.1943. NJEMAČKA VOJSKA OKUPIRALA JE PLINSKO SELO ĆULUME TE BEZ IKAKVOG POVODA NAD NEVINIM SELJACIMA IZVRŠILA GENOCID.
BEZ OBZIRA NA SPOL I STAROSNU DOB, UBILI SU 36 ZATEČENIH MJEŠTANA, UGLAVNOM ĆULUMA I NJIHOVE RODBINE.2.XI.2016. Udruga ABA grada Ploča
wpDiscuz
