Predstavnici entitetskih i državne vlasti gotovo svakodnevno se hvale velikim ekonomski postignućima i vlastitim zaslugama za iste.
Ekonomski rast, radna mjesta, naplata poreza, plaće i mirovine prema njima pokazuju jedan pozitivan trend s kojim bi trebali biti zadovoljni. Uz to, infrastrukturni radovi nikada nisu bili intenzivniji pa opet slušamo izlizane rečenice: ‘BiH je najveće gradilište u Europi’.
Ali, nažalost po obične žitelje, stvarnost je ipak podobrano drugačija. Nju svakako svatko vidi u svom novčaniku ili bankovnoj kartici. A vidljiva je i u pokazateljima koje plasiraju najuglednije međunarodne institucije. Tako Svjetska banka prognozira kako će ekonomski rast u BiH ove godine biti najsporiji u odnosu na zemlje regije.
Konkretnije, predviđa se rast BiH u ovoj godini od četiri posto, Srbiji šest, Hrvatskoj 7,6, Crnoj Gori 10,8, Sjevernoj Makedoniji 4,6 posto.
Stabilan, ali spori ekonomski rast nije doveo do više kvalitetnijih radnih mjesta, a veliki dio radne snage i dalje radi u neformalnom sektoru, tako da se čini da nije došlo do smanjenja siromaštva, ako se usporedi sa zadnjim dostupnim podacima iz 2015., stoji u izvješću Svjetske banke, u dijelu koji se odnosi na BiH.
Istaknuto je da je implementacija prijeko potrebnih strukturalnih reformi spora zbog političkih blokada, pritisaka zbog čestih izbora, korupcije koja prevladava na svim razinama društva, kao i kompleksne administrativne strukture.
Rješavanje političkih blokada omogućilo bi implementaciju odloženih strukturnih reformi koje su dio prioriteta za pristupanje EU, a imali bi i veliki utjecaj na rješavanje konstantno visoke nezaposlenosti, koja se pogoršala tijekom pandemije, a što je ključno za smanjenje siromaštva, istaknuto je u izvješću.
Od potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma BiH je uteg za Europu u svakom mogućem smislu, a posljednjih godina postajemo i uteg za ostale države u regiji. Možda se to najbolje vidi iz činjenice da u našu zemlju nikada nije ni došla jedna velika inozemna investicija. U regiji iz itekako ima.