Prije više od 3.000 godina, jedan narod je izrabljivao drugog, toliko da mu je ugrozio fizičku egzistenciju. Potlačenim je stanje izgledalo bezizlaznim.
Piše: Anto Ivić, Hrvatski Medijski Servis
Među njima se našao pripadnik malog plemena, duhovno potaknut na oslobođenje sunarodnjaka. Sa samo tristo ljudi uspio je pokrenuti proces koji će donijeti slobodu. Zvao se Gideon.
Zbog zasluga su ga htjeli proglasiti kraljem, ali Gideon nije smatrao da se trebaju klanjati njemu ili nekomu od njegovih sinova, nego samo Bogu. Živio je još 40 godina, a s više žena imao 70 sinova.
Poslije njegove smrti u dubokoj starosti, jedan od sinova uvjerio je ljude da ga trebaju izabrati za kralja, unajmio je kojekakve pustolove te pobio svoju braću. Jedan sin, od njih sedamdeset, imenom Jotam, skrio se i uspio pobjeći. Nakon što su brata krvnika proglasili kraljem, Jotam se uglednicima obratio riječima basne:
“Jednom se zaputila stabla da pomažu kralja koji će vladati nad njima.
Pa rekoše maslini: ‘Budi nam kraljem!’
Odgovori im maslina: ‘Zar da se svog ulja odreknem što je na čast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drvećem?’
Tad rekoše stabla smokvi: ‘Dođi, budi nam kraljem!’
Odgovori im smokva: ‘Zar da se odreknem slatkoće i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drvećem?’
Tad rekoše stabla lozi: ‘Dođi, budi nam kraljem!’
Odgovori im loza: ‘Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drvećem?’
Sva stabla rekoše tad glogu: ‘Dođi, budi nam kraljem!’
A glog odgovori stablima: ‘Ako me doista hoćete pomazat’ za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako nećete, iz gloga će oganj planuti i sažeći cedrove libanonske!’“ (Izvor: Knjiga o sucima).
Jedan duhovni autoritet nedavno je izjavio: „In fuga salus“ (U bijegu je spas). Nije time želio potaknuti bježaniju (opisanu izrekom „Bjeganova majka nikad ne plače“), koja je u jednom trenutku spasila i Jotama, već je istaknuo potrebu okretanja leđa slabostima kojima svatko može biti podložan.
A takva je neodgovorna i egocentrična želja za vlašću i moći, čije posljedice mogu biti teške i tragične, napose kada utječu na cijela društva./HMS/