Gotovo da je za nevjerovati kako se tokom minule cetinjske bure i „svrstavanja“ malo ko u regionu sjetio Đukanovićevog dubrovačkog grijeha iz 1991. o čemu su prije 30 godina opširno izvještavali, između ostalih, i hrvatski i bosanskohercegovački mediji. Zbog mlađih čitalaca ovog portala, navodimo samo nekoliko izgovorenih „bisera“ nekadašnjeg vjernog suradnika dedinjskog paklenika Slobodana Miloševića, koje su prenijeli brojni listovi, pa i sarajevski nedjeljnik „Slobodna Bosna“:
„Napad na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko“;
„Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat i dobila ga je“;
„Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj Gori nas optužuju da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente. A argument je da nam je rat bio nametnut, bili smo napadnuti od hrvatske vojske“.
„Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. Ponosan sam što u ovom istorijskom trenutku mogu da budem rame uz rame s njim u odbrani tekovina revolucije“.
Citirana je i njegova izjava kako je „omrznuo“ i šah zbog šahovnice!
Medijski prostor tada je obišao i fotos kako se Milo Đukanović, u društvu Momira Bulatovića i crnogorskih rezervista, slavodobitno smješka, dok se gađa predivni mediteranski dragulj Dubrovnik!
Trebalo je da prođe devet godine da se svemoćni vladar i po stažu „balkanski Lukašenko“ predomisli i izvini građanima Hrvatske. Desilo se to 24. juna 2000, kada je izjavio:
„Ovom prilikom želim iskoristiti da u svoje ime i u ime građana Crne Gore, posebno onih koji dijele moja moralna i šira politička opredjeljenja, uputim iskrenoi izvinjenje građanima Hrvatske, posebno Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije“.
Neuvjerljivo i pomalo nestvarno zazvučao je onaj dio izvinjenja, gdje se poziva na „svoja moralna i šira politička opredjeljenja“. Pitanje je samo koja su to „moralna opredjeljenja“ i gdje su ona bila kada se slavodobitno smješkao nad tragičnim trenucima čarobnog Dubrovnika, ili kada je pominjao „povampirene fašističke snage Hrvatske…“
Boban Stajić, publicista iz Sarajeva