Što ulazak Hrvatske u Europsku uniju znači za Bosnu i Hercegovinu? Može li činjenica da graniči s EU donijeti ikakav pomak politički nasukanom protektoratu međunarodne zajednice, u kojem se danas gombaju dva potpuno nepomirljiva koncepta, bošnjački i srpski, uz Hrvate kao privjesak koji se nada povratku u poziciju trećeg političkog faktora?
Srpska vlast je definitivno progutala gubitak Kosova, o čemu svjedoči i činjenica da predsjednik i premijer Srbije na proslavi u Zagrebu sjede bez problema s kosovskim vodstvom. To znači da će Srbija uskoro započeti pristupni put Europskoj uniji, premda je neizvjesno koliko će on trajati i kakav će mu biti ishod. Ovisi i o tome kakvo će biti stanje u samoj Uniji narednih godina.
Europska unija, u koju je Hrvatska konačno ušla, potpuno je drugačija od one žuđene s kojom je prije desetak godina započela pristupne pregovore. To više nije samorazumljivo sretna zajednica bogatih zemalja, već se sve više pokazuje kao problematičan okvir, koji, usljed globalnih silnica, više ne može ostati samo ekonomska zajednica, a ne uspijeva unutar sebe postići sporazum da se transformira u nešto više. Pokušaj donošenja ustava EU propao je na referendumima pa se stvar privremeno pokrpala Lisabonskim ugovorom iz 2007, čime je barem privremeno omogućeno institucionalno funkcioniranje Unije, no zadnjih godina javili su se i novi problemi. Ekonomska kriza u većem dijelu EU traje već godinama i na njenim rubovima ostavlja katastrofalne gospodarske i socijalne posljedice, od Grčke do Španjolske.
Nino Raspudić l nezavisne.com
Eurozona je ugrožena, a sve je očitije raslojavanje između sjeverno-središnjeg dijela Unije i njenih rubova. O minimumu solidarnosti neophodne za funkcioniranje bilo kakve slične zajednice, među državama koje čine EU danas nema ni riječi. Bogati dio ne želi krpiti tuđe proračunske rupe, a siromašniji krivi sjever, prije svega Njemačku, za mjere štednje koje rubne zemlje EU guraju u još dublju provaliju. Takvo današnje stanje u EU, kao i predug i frustrirajući kandidacijski put, u kojem nije bilo jasnih, transparentnih i dosljednih kriterija, doveo je do toga da je većina građana Hrvatske dočekala ulazak u Uniju bez pretjeranog entuzijazma, što je u biti vrlo zdrav i racionalan stav. Nema očaranosti, neće biti ni razočaranja ako se pokaže da je članarina skuplja od onoga što će se za nju dobiti. A ako bude drugačije, uvijek je lijepo ugodno se iznenaditi.
Hrvatska je postala članica EU, no njena vlast i dalje, kada je riječ o jugoistočnom susjedstvu, začuđujuće pristaje na priču o “regiji” ili “zapadnom Balkanu”. Unatoč tome što je bilo kakvo povezivanje s prostorom bivše Jugoslavije većini Hrvata neprihvatljivo, priča o “regionu” ne silazi s repertoara trenutne hrvatske vlasti pa je obilježila i govore na proslavi ulaska u EU. O kakvoj je “regiji” uopće moguće govoriti sada kad je Hrvatska dio okvira u koji Srbija, ako joj sve bude išlo bez problema, neće ući barem cijelo desetljeće, a BiH, čak i kad bi se preko noći svi njeni unutarnji konflikti čudesno razriješili, vjerojatno još i duže? Upućeniji komentatori priču o “regiji” interpretiraju kao pristajanje sadašnje vlasti u Hrvatskoj na britanski koncept. Udaljavanje od Njemačke i približavanje Velikoj Britaniji očito je i na simboličkoj razini. Nakon sramotne finte s izmjenom zakona kojim se primjena europskog uhidbenog naloga ograničava na razdoblje nakon 2002, a sve kako bi se zaštitilo hrvatske udbaše koje Njemačka sumnjiči za organiziranje ubojstava na njenom teritoriju, hrvatska vlast dobila je jasnu poruku Berlina – umjesto kancelarke Merkel na proslavu ulaska Hrvatske u EU došao je nižerangirani dužnosnik ministarstva. Za razliku od Njemačke, Britanija je poslala zamjenika premijera, kojem sigurno nije bilo mrsko što su hrvatski premijer i predsjednik opet trubili o “regiji”. Rano je spekulirati o tome, ali čini se kako Milanović i Josipović u Berlinu više nemaju prolaza, što će sigurno iskoristiti sadašnja oporba.
Za očekivati je da će se Hrvatska u narednom razdoblju početi oslobađati iracionalnog straha od miješanja u BiH i početi davati konkretniju političku i diplomatsku potporu tamošnjim Hrvatima. Očito je da je Hrvatska pristala na funkciju “mosta” Europske unije prema svojim istočnim susjedima. Obavljajući takav zadatak može imati i bitno drugačiju težinu u BiH nego do sada.
Hrvatski primjer će biti i svojevrsni lakmus papir, prije svega za Srbiju. Promatrajući ono što će se događati s Hrvatskom moći će zaključiti “isplati li se” slušati naloge iz Bruxellesa i prolaziti sva odricanja koje nosi pristupni put. Iz primjera hrvatskog iskustva nakon ulaska Slovenije može se zaključiti kako će od ulaska Hrvatske u EU vjerojatno vrlo brzo profitirati pogranična područja BiH, prije svega zahvaljujući projektima prekogranične suradnje. Hrvatski državljani koji žive u BiH u novom kontekstu postaju glavna spona prema sponi s EU.
U kojem smjeru će ići bitni procesi u BiH narednih godina moći će se zaključiti već ove jeseni. Nakon katastrofalnog mandata i djelovanja Patricka Moona, američkog ambasadora na odlasku, koji su za posljedicu imali potpuno institucionalno razvaljivanje Federacije BiH, dolazak novog američkog veleposlanika ili veleposlanice, uz novu situaciju na sjevernoj i zapadnoj granici BiH, mogao bi označiti i početak novog puta za rješavanje situacije u zemlji, prije svega problema nefunkcioniranja institucija. Hrvatska bi tu mogla biti izrazito konstruktivan faktor. No najveća odgovornost za postizanje iskoraka iz sadašnje situacije ipak ostaje na glavnim političkim igračima sa druge strane granice.
wpDiscuz