NA VIJEST da je Visoki upravni sud pravomoćno utvrdio kako privatizacija Croatia Recordsa nije provedena regularno, jer vrijednost fonograma – originalnih snimki – nikada nije procijenjena, reagirali su i iz te izdavačke kuće tvrdnjom kako se presudom “pogrešno, nezakonito i neutemeljeno utvrđuje da fonogrami nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike, pravnog prednika Croatia Records d. d.”.
Croatia Records poručuje da je sve bilo po zakonu
“U postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike nije bilo ništa izuzeto te je društvo privatizirano u cjelini, a postupak privatizacije dovršen. Navedene tvrdnje proizlaze iz rješenja Agencije za restrukturiranje i razvoj iz 1993. godine kojim je utvrđeno da se pretvorba društvenog poduzeća obavlja u skladu s uvjetima i na način tada važećim zakonskim propisima, slijedom čega je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju iz 1993. godine donesenom u postupku kontrole provođenja pretvorbe društvenog poduzeća, utvrđeno da se pretvorba obavlja u skladu s izdanom suglasnosti Agencije. U konačnici, 2003. godine obavljena je revizija pretvorbe i privatizacije Državnog ureda za reviziju te je ocijenjeno da je postupak pretvorbe i privatizacije obavljen u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća”, stoji u priopćenju koje nam je poslao Igor Svilar, pravni zastupnik Croatia Recordsa.
“Također je bitno za istaknuti kako se donesenom presudom ni na koji način ne dira u pravo raspolaganja Croatia records d.d. nad fonogramima, a kako su to neki mediji pogrešno i senzacionalistički naveli temeljem donesenih zaključaka koji nemaju uporišta ni u presudi ni u zakonskim aktima. Iz tog razloga Croatia Records d.d. po navedenoj presudi ne namjerava poduzeti ništa čime bi se promijenilo dosadašnje stanje po pitanju fonograma koji su činili predmet ovog postupka već nastavlja pravnu bitku u ovoj stvari, odnosno radi na ulaganju tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske kojom želi očuvati svoje pravne interese te tradiciju izdavanja zvučnih zapisa dugu gotovo 75 godina”, navodi se u priopćenju pravnog zastupnika Croatia Recordsa.
Portal Telegram prvi je objavio kako je sud utvrdio da Croatia Records, bivši Jugoton, nije pravilno privatiziran, odnosno da je u tom procesu otuđena iznimno vrijedna diskografska imovina, te izvijestio kako je sud pravomoćno utvrdio da vrijednost prvih snimki nikad nije procijenjena niti je za njih Croatia Records išta platio.
Sud tvrdi da vrijednost snimki nije procijenjena
Portal citira i dio pravomoćne presude: “Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 5. listopada 1993. godine utvrđeno je da će se dio fonoteke, za koji nadležna tijela utvrde da se ne smatra dijelom nacionalnog blaga Republike Hrvatske naknadno procijeniti, a dionice u protuvrijednosti vratiti Fondu za privatizaciju, što međutim nije provedeno.”
Telegram je izvijestio i da je postupak iniciran tužbom Croatia Recordsa protiv rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP-a), kojim je u listopadu 2016. godine potvrđeno da fonogrami nisu procijenjeni u privatizaciji Croatia Recordsa. Ishod postupka bio je nepovoljan po Croatia Records i na prvom stupnju, a i sada, pravomoćno.
Kristina Delfin Kanceljak, pravna savjetnica Hrvatske glazbene unije, kaže kako joj se samo priopćenje Croatia Recordsa čini proturječnim: “Po meni je to totalno kontradiktorno jer, ako oni tvrde da se ništa ne mijenja, što će im onda Ustavni sud? Ako nešto nije kao vrijednost ušlo u kapital društvenog poduzeća koje je privatizirano, onda vlasništvo toga nije privatno. Drugo: vrlo jasno je u samoj reviziji pretvorbe napisano da fonogrami nisu procijenjeni i da će se oni za koje se utvrdi da nisu dio nacionalnog blaga naknadno procijeniti i dionice prenijeti Fondu za privatizaciju, a oni koji su dio nacionalnog blaga se ne mogu ni privatizirati jer su, pravno, takozvani res extra commercium, oni su izvan prometa.”
“Croatia Records je bila kontradiktorna”
“U tom samom postupku su prvo tvrdili da fonogrami nisu ni mogli biti procjenjivani jer su kasnije ušli u zakon. Jest pojam fonograma kasnije ušao u zakon, ali to ne znači da master-trake nisu postojale. A onda su poslije rekli da je to ipak procijenjeno jer su u procijenjenu imovinu ušle magnetofonske trake koje se uništavaju. Master-trake nisu magnetofonske trake koje se uništavaju niti je to sitni inventar. Dakle, oni su kontradiktorni sami sebi u cijelom postupku”, rekla nam je.
Delfin Kanceljak upitali smo i što ovo može značiti za izvođače.
“Prvo moramo vidjeti što će država sad s tim jer, ako nešto nije privatizirano, onda je to državno. Sad traje veliki sukob između diskografa i izvođača zbog raspodjele prihoda od streaming-platformi. Ovo, po meni, mijenja priču jer je evidentno da, kad je Croatia naplaćivala navodno njihove fonograme od streaming-platformi i time naplaćivala i fonograme i izvođačka prava, ne samo da nije smjela naplaćivati fonograme nego ni izvođačka prava. Što će se desiti? Ajmo malo stati na loptu i vidjeti. Postane li država vlasnik, ona će morati rješavati pitanja legalnosti sadržaja svugdje gdje se taj sadržaj nalazi. Onda će se sigurno izvođači obratiti i državi da se riješe neke stvari koje nisu riješene dugi niz godina. To je moja pretpostavka. Sada je prvenstveno na državi da pokaže što misli s tom presudom, odnosno kako će se država postaviti”, kaže nam Kanceljak.
Štulić: Cijela ta industrija bazirana je na izvlačenju kapitala, to je reket
Branimir Johnny Štulić godinama je prozivao Croatia Records zbog neovlaštenog korištenja njegovih snimki, pozivajući se pritom na autorska prava. Nazvali smo ga i upitali za komentar presude Visokog upravnog suda. Rekao je da nije upućen u postupak i kratko se osvrnuo na stanje u glazbenoj industriji:
“Jugoton je nacionalizirana firma, on je već sam po sebi nelegalna firma. Sve je nelegalno. Ja mislim da je najbolje vratiti svakom svoje. Cijela ta industrija, kako oni to zovu, muzička industrija, to je sve bazirano na izvlačenju kapitala, to je reket, oni su oslobođeni bilo kakvih nameta, mogu raditi što hoće, zaštićeni su kao bijeli medvjedi, kao na primjer ZAMP. Ako ubiješ čovjeka, imaš prava, ali ovo ako ne platiš, gotov si odmah. To je sve prijeki sud. To nema veze s razumom, ali ima kad se radi o izvlačenju kapitala. Šibicarenje, samo umotano u celofan”, rekao nam je Štulić.
“To se ne može razmrsiti nikako jer od početka je bila pljačka. Nekad davno su se sporili što je revolucija, a što kontrarevolucija. I onda, poslije užarenih rasprava, došli su do zaključka da je to samo pitanje nadnevka. Sve je to isto, samo pitanje nadnevka. Stalno se ponavlja, kao lišće, svake godine padne, dođe i padne. Princip je isti”, zaključuje Štulić.
Uglavnom, ako je država sada na potezu, trebat će pričekati kojih tridesetak godina da povuče neki potez. Više od četvrt vijeka trebalo joj je samo za pravomoćni zaključak o privatizaciji diskografske kuće.