Sjevernoatlantski savez neće imati zajedničko izvješće u kojemu se iznose ključne procjene o napretku Bosne i Hercegovine jer Republika Hrvatska zbog, od prije nekoliko tjedana, poznatih razloga nije dala suglasnost na taj dokument. Naime, kao što je i najavljeno, donja crta kako bi se prihvatilo taj dokument jest da u njemu moraju stajati Daytonski sporazum i konstitutivni narodi – Bošnjaci, Srbi i Hrvati, piše Večernji list BiH.
“Što se tiče mene, u svakoj međunarodnoj instituciji u kojoj se bude donosio neki dokument o BiH tražit ću i inzistirati da se uvijek spomene poveznica na Dayton, izvorni Dayton i konstitutivne narode”, rekao je Milanović prije tri dana u Mostaru. Prva prilika za to bila je nakon dana kada je NATO donio procjenu napretka BiH prema članstvu u tom zapadnom savezu.
Nema konsenzusa
– Ako ne bude reference na konstitutivne narode i Dayton, neće biti zajedničke izjave. Bit će papir predsjedatelja, to je ništa – izjavio je Milanović. To se na kraju i dogodilo. Postalo je to jasno i bošnjačkim ministrima iz Vijeća ministara Biseri Turković i Sifetu Podžiću koji su jučer boravili u sjedištu NATO saveza, gdje su se susreli s glavnim tajnikom Jensom Stoltenbergom.
Nakon bilateralnoga sastanka ministri su sudjelovali na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća kojim je predsjedao glavni tajnik, gdje su sa saveznicima razgovarali o programu reformi i budućem političkom dijalogu. Pri tome je glavni tajnik NATO-a rekao da su saveznici zainteresirani za učenje o provedbi programa reformi te da se raduje konstruktivnoj i informativnoj raspravi. Također je rekao da je NATO i dalje spreman podržati reformske napore Bosne i Hercegovine.
Prije dva tjedna prijepor na NATO-ovu summitu na razini državnika saveza razriješen je tako što je nakon Milanovićeva inzistiranja ipak uvršten Daytonski mirovni sporazum. No, o procjeni napretka BiH tek je objavljena izjava Kanade kao predsjedajuće, no ne i cijelog NATO saveza.
Zanimljivo je kako se, frustrirajuće sporo, ali ipak mijenja i wording u dokumentima Europske komisije koja je od svih drugih institucija najbirokratskija i ne dopušta bilo kakve “kompromise”. Valja, međutim, reći da je Hrvatska u EU, jednako kao i u NATO savezu, punopravan partner i već sada su napravljene važne izmjene. Naime, u dokumentu koji je predstavljen oko BiH također u svjetlu ostvarenja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s BiH dogodila se jedna značajna promjena.
Eksplicitno je navedeno kako je, uz presude u slučaju “Sejdćić-Finci”, potrebno provesti presude Ustavnoga suda BiH, od kojih je najznačajnija ona koja se tiče legitimnog političkog predstavljanja. Naime, suština presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju “Sejdić-Finci” nalaže ukidanje nacionalne diskriminacije pripadnika manjinskih zajednica u BiH, poput Roma ili Židova, kako bi se mogli kandidirati na najviše državne položaje. I ne traži ništa više od toga. Istodobno, presuda “Ljubić” je dalekosežnija. Ona traži osiguranje legitimnog političkog predstavljanja, kao i jamčenje te pozicije za tri konstitutivna naroda – Hrvate, Bošnjake i Srbe sukladno Ustavu iz Daytona.
Izmjene i u EU
Predstavnici Hrvata Bosne i Hercegovine traže da se u izbornoj reformi provede presuda Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić”, kojom je utvrđeno da postojeći Izborni zakon BiH diskriminira konstitutivne narode. On omogućuje brojnijim Bošnjacima birati hrvatske predstavnike u Dom naroda Parlamenta FBiH, kao i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, što je način na koji je već tri puta izabran Željko Komšić. Hrvatske stranke u BiH i hrvatska vanjska politika traže promjenu Izbornog zakona kako bi se onemogućila takva praksa u budućnosti. U tome sve snažniju potporu imaju iz Vlade Republike Hrvatske, ali i od predsjednika Zorana Milanovića koji se beskompromisno postavlja oko pitanja koja su vitalno važna za bosanskohercegovačke Hrvate.
wpDiscuz
