Suada Zoronjć je Poslanica u Skupštini Crne Gore i potpredsjednica GP URA. U fokus medijske pažnje u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini je dospjela u trenutku kada je glasala za izmjenu spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori, ali i u vezi Rezolucije o genocidu Srebrenici koju je predložila Bošnjačka stranka, nakon čega je nastupila medijska satanizacija kojom je Zoronjić proglašena za izdajicu vlastitog naroda, dio “velikosrpske agende” i šta već ne.
Poštovana Suada, samo što ste stupili na političku scenu, a već ste se obreli u buri balkanskih političkih licemjerstava, a koja bije sa svih strana. Nedovoljno informisani Vas optužuju da ste, kao Bošnjakinja izdali svoj narod, jer niste podržali inicijativu za donošenje Rezolucije o Srebrenici. Vjerovatno se išlo na to da su ljudi površno obavješteni, te da se tako lakše vrši pritisak na Vas, šta je, ustvari, istina?
Medijska hajka usmjerena prema meni još uvijek traje. Očigledno je da oni koji plasiraju neistine rade to organizovano i sistemski, narušavajući na taj način normalan proces toka informacija. Cilj onih koji šire dezinformacije je da predstave poslanike aktuelne vlasti, a naročito poslanike GP URA-e kao protivnike, odnosno negatore rezolucije, misleći pritom da će i svi poslanici URA-e glasati protiv.
Time se jasno dokazuje njihova unaprijed smišljena namjera da mene, kao pripadnicu bošnjačkog naroda predstave kao negatora genocida. Preko plaćenih medija koji od očigledne istine prave, i narodu plasiraju laži, pokrenuli su medijsku harangu, lažno me optužujući kod bošnjačkog naroda i van Crne Gore.
Uvijek sam pokazivala solidarnost sa žrtvama genocida u Srebrenici. Ponuđena deklaracija Bošnjačke stranke (BS) je jednostrana, jer nije stavila u fokus ulogu diktatora Mila Đukanovića u genocidu u Srebrenici, s obzirom na to da je bio član Državnog savjeta odbrane SR Jugoslavije 1995.
A šta se zapravo dogodilo?
Predstavnici BS su podnijeli prijedlog za usvajanje rezolucije protiv genocida u Srebrenici. Međutim, oni su svjesno izbjegli da glasaju za Rezoluciju i da obrazlože svoje amandmane. BS je dugo u koaliciji sa DPS-om, tradicionalnim partnerima, i godinama su imali apsolutnu vlast. Da su imali kapaciteta i sluha, imali su i dovoljno vremena da se izbore i usvoje Zakon o rezoluciji genocida. Crna Gora je 2009. godine usvojila Deklaraciju o stravičnom zločinu, što nije identično sa presudama međunarodnih sudova, ali i Deklaracijom koju je usvojila međunarodna zajednica, jer je u pitanju genocid.
Deklaracija Evropskog parlamenta, koja je usvojena 15. januara 2009. godine, osuđuje najstrožije genocid koji se desio u Srebrenici. Dakle, riječ je o genocidu i tu nema dileme.
Međunarodni institut IFIMES upozorio je da političari na zapadnom Balkanu ne bi trebalo da zloupotrijebe donesenu rezoluciju o genocidu u Srebrenici za pridobijanje političkih poena. Plašim se da imamo upravo takav scenario, gdje su političari BS, koji u ovom slučaju manipulišu žrtvama genocida, predložili rezoluciju o genocidu za koju nisu htjeli da glasaju.
Da su htjeli da glasaju ZA, sa svojim dugogodišnjim koalicionim partnerima ova rezolucija bi uz presudne glasove URA-e bila usvojena 28.12.2020. Nadam se da će građani dobro znati da prepoznaju floskule predstavnika BS u Skupštini Crne Gore, da uvide šta je istina, a šta su laži, kao i da pitaju predstavnike Bošnjačke stranke gdje su bili dok je Skupština bila u toku, zašto su izbjegli da glasaju za Rezoluciju i zašto lažno odgovornost prebacuju na drugoga.
Predstavnici BS su svjesno izbjegli glasanje o Rezoluciji, pošto nisu bili sigurni u svoje koalicione partnere.
Dakle, optužuju vas ne za ono što ste uradili, već za ono što, zapravo, niste uradili?
Ja sam glasala ZA, kao i moja koleginica iz URA-e Božena Jelušić, što je tačno i lako dokazivo, jer postoje snimci sa zasjedanja Skupštine Crne Gore od 28.12.2020. Ne znam šta je tu nejasno i ne razumijem novinare poput Senada Hadžifejzića, (Face TV), ,,medijskog maga” koji od očigledne istine konstruiše i objavljuje laži, angažuje čak i svoje gostujuće trećerazredne analitičare u emisiji da komentarišu spinove i potvrđuju njegove neistine. Takve medijske kuće, kvazianalitičari, plaćeni novinari, objavljenim lažima nanose štetu najviše bošnjačkom narodu, manipulišući žrtvama genocida u Srebrenici, nanoseći im ogromnu štetu, nemir u duši, vraćaju im misle na teške ratne dane, oživljavaju im bolne ratne rane, tjeraju ih da ispoljavaju ljudske mane i huškanje na grijeh i osvetu.
Kao nedužna u ovoj priči, moja porodica i ja smo dobili više desetina poruka prijetnji, u kojima su mi ljudi željeli Srebrenicu u kući, Božju kaznu, prokletstvo, stradanje, crne dane, psovke, da nestanemo i drugo. Ko će ispraviti tu grešku? Ko će bošnjačkom narodu vratiti mir, ko će se stidjeti svojih postupaka?
Iako je istina na mojoj strani, takve riječi koje dolaze od mog bošnjčkog naroda mnogo bole, ali, objektivno ne mogu zamjeriti, i ja ću im halaliti, jer su lažno informisani. Grijeh nije njihov, već novinara koji su im prenijeli lažne vijesti. Dakle, sve zlo bošnjačkom narodu nanijeli su kvazinovinari i najgledanije medijske kuće. Pravni tim URA-e i ja lično ćemo se pozabaviti sa takvim novinarima i takvim medijskim kućama i njihova zlodjela će dobiti pravni epilog. Jedina istina je da su predstavnici BS i njihovi koalicioni partneti bili prisutni u Skupštini, sa dva glasa poslanika URA-e imali bi većinu i Rezolucija bi bila izglasana. Međutim, predstavnici BS su, umjesto da se bore za interese svog naroda, izabrali da se bore za interese DPS-a. Naglašavam, Bošnjačka stranka nije glasala za rezoluciju o Srebrenici i to je jedina istina.
Također Vas se optužuje da ste podržali da “okupatorska SPC” i dalje drži “crnogoske hramove”, međutim u izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti nema ničega sličnog, čak se povelo računa da prava Islamske zajednice budu još bolje definisana, ako se ne varam?
Kao predstavnik građanske partije koja ima za cilj da se bori za interese svih građana bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, zalagala sam se za to da sve vjerske zajednice u Crnoj Gori budu u istoj ravni i imaju isti pravni subjektivitet. Prije godinu dana, izglašavanje tog Zakona je pola građana Crne Gore izvelo na ulice, koji su pritom izrazili nezadovoljstvo zbog neustavnosti i diskriminacije istog Zakona. Zakon je izazvao veliku pozornost građana i čitava 2020. godina je bila obilježena litijama.
Nakon 30. avgusta i demokratske smjene vlasti, kao jedna od tačaka Sporazuma koji su potpisali lideri pobjedničke većine, g-din Zdavko Krivokapić, g-din Aleksa Bečić i g-din Dritan Abazović, bila je i izmjena Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Dakle, mi smo ostali dosljedni u stavu da Zakon treba da se usvoji sa izmjenama, da je neophodno usvojiti Zakon, ali da se brišu sporni članovi Zakona od 61-64.
Ja sam lično zahtijevala i bila izričita u tom stavu, da sve vjerske zajednice budu u istoj ravni i da su dužne da djeluju u okviru jedinstvenog pravnog poretka Crne Gore. Bivši režim je sve ove godine CPC tretirao kao NVO, a za sve vrijeme njihove vladavine nisu uspjeli da registruju SPC. Što se tiče Islamske zajednice, izmjene poput vakufa unose povjerenje, jer postojećim Zakonom omogućava se brzo i efikasno prenošenje vakufske imovine na javni sektor. Tim Zakonom je unaprijeđen položaj Islamske zajednice, čime je ona dovedena u ravnopravan položaj sa ostalim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori.
Kako bi bili saglasni sa izmjenama Zakona, poslanici GP URA su podnijeli amandmane, kroz koje smo tražili korekciju nama spornih članova. Time smo obavezali sve vjerske zajednice na poštovanje zakona, suvereniteta i teritorijalnog integriteta, ali i djelovanja u okviru jedinstvenog pravnog poretka Crne Gore i evidentiranje. Drugi amandman se odnosio na kontrolu zakonitosti namjenskog trošenja sredstava vjerske zajednice iz državnog budžeta i budžeta lokalne samouprave, koju vrše nadležni organi, u skladu sa zakonom. Amandmani su prihvaćeni i za takav Zakon, kao liberalan, smo i glasali. Izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovjesti sve vjerske zajednice se stavljaju u isti poožaj, brišu se diskriminatorski članovi i primjenjuje evropska praksa.
Šta je stvarna motivacija ljudi koji Vas optužuju? Šta žele da postignu? Šta je pozadina svega?
Bivša vlast, a sadašnja opozicija, nakon 30 godina vladavine veoma teško prihvata prelazak u opozicione klupe i pokušava da opstruira kako rad Skupštine, tako i rad svih državnih institucija, koristeći usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti kao izgovor.
Svjesni pokušaj opstruiranja rada Skupštine Crne Gore vodi ka neusvajanju bitnih zakona koji su bili na dnevnom redu, da bi time spriječili i usvajanje drugih važnih zakona, a naročito Zakona o porijeklu imovine, što pokušavaju po svaku cijenu da izbjegnu.
Usvajanjem pomenutih zakona stvorila bi se mogućnost otkrivanja svih nepočinstava, a time i pravni osnov za procesuiranje svih onih, bez izuzetka, koji su nanijeli štetu državi Crnoj Gori.
Da li će Đukanović, zapravo, postići suprotno i dodatno otežati položaj svojoj, sada opozicionoj, stranci?
Mišljenja sam da su svi oni svjesni pada Đukanovića. Utopljenik kada tone za slamku se hvata, tako i oni. Zato je i prividno prihvatio poraz, obećao mirnu tranziciju vlasti za javnost, ali kohabitacija nije u potpunosti moguća, jer opstrukcije se još uvijek osjećaju. Na primjer, u odbijanju da potpiše usvojene zakone, koje je izglasala legitimna Skupština Crne Gore.
Opozicija još uvijek sluša raštimani zvuk, a vjerovatno postoje razlozi njihovog, naizgled jedinstvenog djelovanja. Zajedno su djelovali i kad je vršena pohara Crne Gore, zajedno su donosili štetne odluke za državu, zajedno su rasprodali sve što se moglo prodati, uništavali njene prirodne resurse, dok su svoje kase i džepove punili.
Đukanović se još nije navikao na novonastalu situaciju, na opoziciono djelovanje i način vođenja svoje stranke iz ove pozicije. Očigledno je da ima problema kako u svojoj partiji, tako i u opoziciji, jer je izgubio sve poluge moći. Prevashodno ima veliki problem sa odlivom članstva, konsolidacijom unutar partije, na šta i ukazuju zakazani vanredni kongres partije, prekompozicije unutar partije i najavljene izmjene. Đukanović nema više moć da ujedini svoje članstvo, a kamoli opoziciju, jer nije u mogućnosti da im ispunjava želje, naročito ekonomske, kao i ostale benefite koje im je omogućavao iz pozicije vlasti, dok je domovinu zaduživao.
wpDiscuz
