23. prosinca, dan nakon što je od strane Armije BiH počinjen stravičan zločin nad Hrvatima Križančevog Sela, objavljujemo pjesmu koja je nastala prije 27. godina, točnije 30. prosinca 1993. godine.
“Ova moja pjesma je nastala prije 27 godina, u vrijeme rata, desetak dana nakon njegove pogibije, dok je još ležao mrtav u snijegu. Nisam mogla na sprovod, ni nazvati…totalna blokada!”, piše za portal Centralna.ba Dragica Križanac.
Na vjetrometini
Moj brat leži sad u dolini svoga djetinjstva,
Ukočen, smrznut, kraj potočića gdje se kao
dječak prvi put ogledao.
Već deseti dan ledeni ga vjetar šiba,
I bijeli gusti snijeg zasipa poznate mu staze
I smrznuta mrtva ruka dignuta,
Kao da posljednji pozdrav šalje.
Leži on ukočen, mrtav, pogleda uprtog
U svoj kućni prag na vjetrometini.
Leži i kao da sanja, i čeka, čeka da ga nađu
Na samoj crti razgraničenja dvaju svjetova…
O, doista je Antikrist sad najprisutniji u Bosni
Kad s mrtvim čovjekom trguju njegove vlastite ubice.
Dok iz šume okolo njega vrebaju snajperi i padaju granate
Moj brat i dalje leži u dolini svoga djetinjstva, i čeka
Kraj potočića gdje se kao soldat posljednji
put ogledao.