MOSTARKA ODUŠEVLJAVA U KOCKASTOM DRESU Tata Mujo: ‘Meni je najvažnije da se svima sviđa kako se ponaša‘

Međutim, uvertiru je već napravila Ćamila Mičijević, 26-godišnja Mostarka koja je postala dobri duh hrvatske reprezentacije, najvećag iznenađenja Europskog prvenstva u Danskoj.

“Uživamo u igrama hrvatskih rukometašica koje možemo gledati u prijenosima. Naša Ćana (tako u Mostaru zovu Ćamilu Mičijevićm nap. a.) sad je naš ponos, a poslije Nove godine opet ćemo biti uz Karu (Igor Karačić) i Maru (Marino Marić)”, poručuju mostarski rukometni zaljubljenici.

Hrvatske reprezentativke oduševile su svojim igrama u Danskoj, borbenošću, zajedništvom i vedrim duhom i rukometne kolege. Preko društvenih mreža gotovo svi hrvatski reprezentativci dali su potporu rukometašicama, pa tako i Mostarac Igor Karačić koji je u video poruci kazao:

– Drage naše rukometašice, želio bih vam iz svega srca čestitati na dosadašnjem uspjehu. Vaš srca, vaša borba i vaša glad za pobjedom mogu i moraju biti putokaz svima. Evo, korak smo bliže povijesnom uspjehu, i znam da ćete dati sve od sebe da ostvarite to. Idemo svi zajedno. Iznad svih – Hrvatska, pišu Sportske novosti.

Ponosni djed Huso

Ćamila Mičijević rođena je ratne 1994. godine u i izbjeglištvu, u njemačkom Heidenheimu. Najmlađa je od triju kćeri u mostarskoj obitelji Jasminke i Muje Mičijević. Ćamiline dvije starije sestre Dženisa i Anisa uz roditelje najvjerniji su Ćamilini navijači ne samo ovih dana, nego su bili cijelo vrijeme od kada se njihova obiteljska ljubimica odlučila za rukomet.

– Njezine prijateljice iz škole trenirale su rukomet i pozvale su i nju. Čim je prvi put otišla na trening u Lokomotivu svidjelo joj se to. Jednostavno se zaljubila u rukomet. Kako je napredovala, tako je ljubav za sportom bila sve jača. Mi smo to prihvatili. Iz Lokomotive je prešla u drugi mostarski klub Katarinu, koja je tada imala respektabilnu ekipu. Svaki dan sam je vozio na treninge ili utakmica. Kad sam ja imao obveza mijenjao bi me rahmetli otac Huso koji je bio ponosan na unuku. Sjećam se jednog finala Kupa BiH koje je igrala s Katarinom i prenosilo se na televiziji. Imali smo goste doma, a on veli: “da nisam čuo ni riječi, sad igra moja unuka Ćana” – priča Ćamilin otac Mujo, koji pred svaku utakmicu danas nema mira.

Prije subotnje utakmice s Norveškom se Mujo zbog nervoze vozio gradom…

– Norvežanke su jedna dimenzija više, ali s obzirom da mi je Ćana poručila: “ne brini, dobit ćemo jednu utakmicu”, vjerujem da će to onda biti u finalu.

Pri prelasku iz Lokomotive u Katarinu ključnu ulogu imao je tadašnji trener Katarine Milenko Avdalović. On je prepoznao Ćamiline njezine fizičke predispozicije i mogućnosti te bio uporan. Alfa i omega Katarine, a može se slobodno kazati i ženskog rukometa u Mostaru – Joško Stanić o dolasku Ćamile Mičijević je rekao:

– Kod nas je stigla kao kadetkinja. Odmah se isticala visinom. To joj je bila i prednost, ali u početku i zapreka. Teško je bilo postići koordinaciju. Međutim, ona je pokazala veliku volju i upornost. Marljivo je trenirala, popravljala svoju igru i zahvaljujući svojoj upornosti, ali i velikoj podršci obitelji uspjela je. Svakako joj čast za igre u dresu hrvatske reprezentacije.

Osvojila Kup BiH

Jedna od najboljih rukometašica sjajne generacije Katarine bila je Kornelija Rajković, danas Leko, trenerica u Grudama, šesterostrukim prvakinjama BiH. U subotu je vodila ekipu Gruda koja je pobijedila mostarski Zrinjski 41:19, a nakon utakmice Ćamila i hrvatska reprezentacija bile su neizbježne teme.

– Za Ćamilu je najpriličnije kazati da je to jedna velika dobrica. Čim je stigla u klub svi su je prihvatili. Ne možete Ćanu ne voljeti, ona vas jednostavno osvoji svojom vedrinom, jednim duhom, posebnom energiju. Baš je draga osoba. Od malih nogu znala je što želi. Od odlaska u Rijeku počeo je njezin napredak, a pogotovo s igranjem u Mađarskoj i Francuskoj. Taj vrhunski rad donio je plodove, ni ozljeda je nije zaustavila. Zaista je strahovito napredovala, primjećujem da je ubrzala rad nogu i uistinu je pravi vođa, dobri duh reprezentacije – kaže Kornelija Leko, nekoć također juniorska reprezentativka Hrvatske.

Mičijević je s Katarinom osvojila Kup BiH, a mostarska rukometna veza za Rijeku bio je trener Edo Šmit. Čak tri rukometašice iz Katarine njegovom zaslugom prešle su u Zamet, prvo Amanda Marić, pa Katarina Mikulić i Ćamila Mičijević. Mikulić se zadržala vrlo kratko, Marić i Mičijević igrale su dulje za Zamet.

– Na žalost nismo Ćamila i ja bile skupa u ekipi. Baš kad sam se ja vratila, Ćamila je otišla u Zamet. Svatko tko je s njom dijelio parket ili svlačionicu može biti sretan. A o druženjima poslije utakmica ili treninga da i ne govorim. Jednostavno, to je djevojka zvana pozitiva, jako društvena i zanimljiva. Nadam se da će uspjeti ostvariti svoj cilj na ovom prvenstvu baš onako kako i zaslužuje – priča Amanda Marić (danas Jelčić), koja je rukometnu karijeru završila prošle sezone u dresu Gruda, a danas je sretna majka i velika podrška bivšim suigračicama.

Otac Mujo Mičijević pun je hvale za sve klubove u kojima je do sada Ćamila igrala:

– Svi su bili vrlo korektni prema njoj, od Katarine pa dalje. Nije lako bilo kad dijete ode od kuće. Ona je bila drugi razred srednje škole kad je prešla u Zamet. Čak 16 puta sam išao do Rijeke da bi ispunio neke njezine želje. Trebalo se pobrinuti za školovanje, za smještaj. Naravno, ne žalim ništa, roditelj uvijek daje sve za svoju djecu. A najveća zahvala je kad djeca izaberu pravi put. Sve što je postigla u sportu, postigla je svojom upornošću. A meni je važnije vjerujte, njezino ponašanje, način života na koji nitko nema primjedbu. To je nešto što polazi iz kuće, kako mi Mostarci kažemo.

Pionirka Jasna Merdan

Tako Ćamila Mičijević, mostarska carica, ponos grada na Neretvi pronosi slavu mostarskog rukometa kojemu je temelju udarila Jasna Merdan, legenda Lokomotive i bečke Hypo banke, reprezentativka bivše Jugoslavije i Austrije, vlasnica olimpijskog srebra iz Moskve 1980. i zlata iz Los Angelesa 1984. te bronce sa Svjetskog prvenstva u Mađarskoj 1982. godine. Na redu su medalje Ćamile Mičijević…

MOSTARKE U RUKOMETU DANAS

Ćamila Mičijević nakon mostarske Lokomotive, Katarine te Zameta u kojem je bila do 2016. godine pa prešla u mađarski Dunaujvarosi Kohasz KA, a od ove godine igra u francuskom Metzu najpoznatija je Mostarka na rukometnim terenima danas.

Uz nju valja spomenuti sjajnu vratarku Anicu Gudelj, koja brani boje njemačkog bundesligaša SV Union Halle Neustadta. Od ljetos joj društvo pravi i mlađa sestra Marija koja igra za drugu ekipu.

U ovom trenutku dvije najdarovitije Mostarke igraju u prvaku BiH Grudama, lijeva vanjska igračica Nikolina Čutura (22) i kružna napadačica Karla Lovrić (17). Brusi ih iskusna trenerica Zlata Zubac i može se kazati da su već sada prerasle slabašnu Premijer ligu BiH.

Na žalost rukometu, posebice ženskom se u BiH pridaje mala pozornost. BiH je jedina država u Europi koja već godinama nema žensku rukometnu reprezentaciju.

ĆAMILA U BROJKAMA

26 godina, rođenja 8. VIII. 19994. u Heindenheimu (Njemačka)

194 centimetra, igra na poziciji desnog vanjskog

9 seniorskih sezona u Hrvatskoj (Zamet) i Mađarskoj (Dunajvaros)

9 golova za Metz u Ligi prvaka ove sezone, njenoj debitantskoj u eliti

26 golova zabila je do sada za Hrvatsku na Euru u Danskoj

KATARINA MIKULIĆ: POVISITI TON MOŽE SAMO KAD PJEVA

Jedna od bivših suigračica Katarina Mikulić najbolje je opisala Ćamilu Mičijević:

– Prije svega to jedna sjajno odgojena, karakterna i obzirna djevojka. Uvijek je imala poštivanja prema svima, ono što mi je bilo fascinantno jest način na koji je prihvaćala kritike, te apsolutno nikad nije imala burnu reakciju, ružnu riječ, čak ni povišen ton. Povisiti ton je mogla jedino kad bi pjevala, a to je njen zaštitni znak. Ako čuješ pjesmu, šale i smijeh, znaš da je Ćamila tu. Da imate ne znam kako loš dan, Ćamila ga je u stanju popraviti. Taj smisao za humor, zezanciju neiscrpan je kod nje. Definitvno je osoba koju zaista vrijedi imati u okruženju.