Zastupnik u Saboru RH i predsjednik ŽO HDZ BiH ŽSB Radoje Vidović govorio je u petak na 4. sjednici Hrvatskog sabora.
Tema govora bila je 25. obljetnica potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma kojemu je prethodilo potpisivanje i Washingtonskog mirovnog sporazuma. Iako spomenuta dva sporazuma u najboljoj mjeri nisu riješili sva pitanja vezana za položaj Hrvata, uzimajuću u obzir međunarodne okolnosti interese druga dva naroda, ali uzimajući u obzir i cjelokupnog hrvatskog naroda, Hrvati iz BiH su prihvatili ove sporazume.
“U datom trenutku ovi sporazumi jamčili su ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH. Ove sporazume smo prihvatili jer smo vjerovali da će se oni poštovati, da će druge potpisnice ovih sporazuma predano raditi na provođenju ovih sporazuma, da će raditi na stabilizacijskih političkih i društvenih prilika u Bosni i Hercegovini, a kako bi Bosna i Hercegovina što prije postala demokratska država uključena u Euroatlantske integracije te država tri ravnopravna i konstitutivna naroda.”, kazao je zastupnik Vidović.
“Od 2000. godine traju intenzivni i sveobuhvatni napori dobrog dijela bošnjačkog političkog vrha kako bi se Hrvatima oduzela ravnopravnost u BiH i kako bi se ekonomski i politički marginalizirani odnosno kako bi se Federacija BiH pretvorila u potpunosti bošnjački entitet. Prošli put u svom govoru u Saboru RH govorio sam o tome što su značili nametnuti amandmani na Ustav Federacije BiH vezane za Dom naroda, kako se smanjenjem broja izaslanika, načinom biranja, odlučivanja i sl., omogućilo da se bez ijednog glasa hrvatskih izaslanika izabere izvršna, zakonodavna i sudbena vlast. Tako u sudbenoj vlasti danas Hrvati imaju minoran utjecaj, a koliko je to bitno pokazuje činjenica da od 2000. godine pa do danas nijedan sudac Ustavnog suda FBiH nije izabran koji je imao potporu hrvatskih političkih stranaka.”, istaknuo je Vidović.
U svom govoru dotaknuo se i problematike funkcioniranja Vlade FBiH gdje je kazao kako su ovi amandmani imali i katastrofalan utjecaj na način funkcioniranja ovog tijela. Naime, u prvobitnom Ustavu FBiH bilo je definirano da trećina ministara mora biti iz reda hrvatskog naroda, da svaki ministar mora imati zamjenika iz reda drugog naroda, da trećina izaslanika može neka pitanja osporiti i pozvati se na vitalni nacionalni interes.
“Nažalost, sve ovo je nametnutim amandmanima ukinuto i to je u praksi omogućilo da bošnjački ministri preglasaju Hrvate i da hrvatski ministri imaju sve manji utjecaj. U praksi, to je značilo da ovim izmjenama bošnjački ministri i većina u Vladi FBiH samo jednom odlukom odnosno, zakonom izdvoje nekoliko stotina milijuna eura za saniranje dugova rudnika koji se skoro u potpunosti nalaze na prostoru gdje žive Bošnjaci. Tu je i drugi primjer. Kada je riječ o raspodjeli prihoda od PDV-a, Federalni zavod za statistiku godinama pogrešno procjenjuje broj stanovnika u općinama i županijama gdje većinski žive Hrvati, umanjujući njihov broj i tako oštećuje za stotine milijuna eura većinske hrvatske županije i općine.”
“Hrvati u BiH su istinski zainteresirani za Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu državu, demokratski uređenu, s tri ravnopravna i konstitutivna naroda te Bosnu i Hercegovinu uključenu u Euroatlantske integracije. Da želimo ovakvu državu pokazali smo i 1992. godine kada smo masovno izašli na referendum te istu podržali. Pokazali smo da želimo takvu Bosnu i Hercegovinu jer smo prvi stali da je branimo, ali Hrvati su i za svoj ravnopravan položaj u Bosni i Hercegovini. To smo pokazali u nametnutom ratu od 1992. do 1995. godine. Tad smo unatoč ogromnim žrtvama uspjeli očuvati većinu svojih područja i većinu naroda. Već 20 godina pokazujemo da smo za ravnopravnost kroz političku borbu koju vodimo kroz posljednjih 20-ak godina. Na kraju, samo želim reći da mi ni od kog ništa ne tražimo, tražimo samo da se poštuje ono što nam međunarodni ugovori garantiraju i da se poštuju Daytonski i Washingtonski mirovni sporazumi.”, naglasio je zastupnik HDZ-a u Saboru RH i predsjednik ŽO HDZ BiH ŽSB Radoje Vidović.
wpDiscuz
