Predstavljanje jednog naroda je ideja koja je meni strana, a strana je i većini građana, pa i Ustavu. Mi biramo članove Predsjedništva iz reda nekog naroda, ali oni nisu tu da predstavljaju jedan narod, već sve građane BiH, rekao je u intervjuu za beogradski dnevnik Danas drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Komšić je, čini se, bio iskren. Nema sumnje kako je predstavljanje jednog naroda, nije samo precizirao- hrvatskog- kojeg bi trebao predstavljati hrvatski član Predsjedništva, njemu uistinu strano, piše u redakcijskom osvrtu Hrvatski Medijski Servis. Strano, jer ga taj narod nije birao, pa ne može ni biti njegov predstavnik. S tim jednim narodom, on nema nikakvog doticaja. Tuđ mu je. Jedino što prema njemu osjeća jeste mržnja. To mu nije strano. Mržnja, uvjetovana njegovom političkom ambicijom. Da nije tog destruktivnog u njemu zar bi već 10 godinu primao astronomsku plaću, uništavajući i posljednju trun vjere u zajednički život u ovakvoj državi. Ta mržnja, klevetanje i sotoniziranje Hrvata i njihovih političkih predstavnika njegov su glavni politički marketing i adut. Intezitet hrvatofobije izravno determinira broj glasova koje dobije na izborima.
Kako mu nije strano, uzrurpirati, ili prisvojiti tuđe, ukrasti ono što mu ne pripada, hrvatsku poziciju u kolektivnom šefu države, zahvaljujući neustavnom Izbornom zakonu, tako mu, po onoj narodnoj “tko krade, taj i laže”, nije strano ni slagati- kako je “ono što je njemu strano, strano i Ustavu”- kako se “u Predsjedništvo BiH biraju osobe iz reda tri naroda, koji onda predstavljaju građane”.
Da je tako, u Ustavu bi pisalo da se bira jedan predsjednik, a ne tri člana Predsjedništva- Bošnjak Hrvat i Srbin. Čemu trojica predstavnika građana? Tko je onda od njih pravi predstavnik građana, u slučajevima kada su njihova stajališta suprostavljena, a to je gotovo uvijek slučaj?
Da članovi Predsjedništva predstavljaju sve građane ne bi u Ustavu pisalo da veto, kojim svaki član Predsjedništva raspolaže, a koji ih prisljava da odlučuju konsenzusom, potvrđuje, u slučaju preglasavanja člana Predsjedništva iz RS, Narodna skupština Republike Srpske, a u slučaju bošnjačkog, odnosno hrvatskog člana Predsjedništva, Klub Bošnjaka, odnosno Hrvata Doma naroda Parlamenta FBiH.
Kako što je slagao da Ustav predviđa da članovi Predsjedništva predstavljaju sve građane, a ne tri konstitutivna naroda, njemu nije nikakav problem za konstitutivnost i jednakopravnost naroda, što je temeljeno ustavno načelo i legitiman izbor predstavnika tri naroda, što je nalog Ustavnog suda države, koju on tobož brani, reći da je to nešto takozvano, retrogradno, fašističko, sovjetsko,…
Čovjeku bez zjenica, obožavatelju lika i djela diktatora i masovnog ubojice, čiju sliku drži u svom uredu, i njegovim pristalicama, još štošta nije strano- primjerice verbalno nabijanje na kolac lidera Hrvata u BiH i silovanje hrvatske predsjednice. Pa ni okretanje mitraljeza prema Mostaru, kao stolnom gradu Hrvata u BiH.
Komšić veli kako njega ne zanima tko je Hrvat, Srbin, Bošnjak ili Ostali, pa zato u kampanji za lokalne izbore obilazi isključivo bošnjačke općine od Visokog i Kalesije, do Velike Kladuše i Cazina.
Ustavno pravo Hrvata da biraju svog predstavnika u instituciju koja je po Ustavu određena da predstavlja tri naroda- Predsjedništvo BiH- za Komšića je aparthejd. A zlouporaba Ustava, po kojoj Bošnjaci izaberu dva člana Predsjedništva- njega i Šefika- valjda demokracija.
Veli kako on vodi borbu protiv onih koji su za aparthejd. To su oni koji insistiraju na poštivanju presuda Ustavnog suda BiH, Ustava i Daytonskog sporazuma, na ustavnim kategorijama, kao što su konstitutivnost i jednakopravnost naroda, izbor legitimnih predstavnika triju naroda. Njima po Komšiću “pripadaju stoljeća koja su prošla”. A njemu? Političko janjičaru, čija je svrha i jedini razlog političke egzistencije zatiranje prava malobrojnijeg naroda. Što njemu pripada? Političko smetljište. Prije ili kasnije./HMS/
wpDiscuz
