Jedna u nizu podvala bošnjačke desnice i ljevice i njihovih političkih satelita i medijskih trabanata, svakodnevno prisutna u javnom prostoru, je kako HDZ i Čović traže izmjenu Izbornog zakona “onako kako to njima odgovara”. Pravo Hrvata da izaberu svih 17 izaslanika u Klub Hrvata Federalnog doma naroda i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, potvrđeno presudom Ustavnog suda BiH, sarajevski propagandisti tako pokušavaju predstaviti kao pokušaj HDZ-a da sebi osigura kontrolu nad Domom naroda kako bi “kočio, blokirao, opstruirao, dijelio državu…”
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Borbu za prava Hrvata, nastoji se predstaviti kako borba HDZ-a i lidera te stranke Dragana Čovića za vlast, kako bi onda, uz ostalo, “s Dodikom rušio i dijelio Bosnu i Hercegovinu”.
Tu propagandnu mantru koristi većina bošnjačkih stranaka i medija kako bi “zamutili vodu” dezavuirali javnost i time pribavili alibi za opstruiranje izmjena Izbornog zakona.
Ako bi govorili istinu, javnosti rekli da presuda Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić” nalaže da se mora osigurati pravo svakog naroda, uključujući i hrvatski, da bira svoje predstavnike, ma tko oni bili i iz koje stranke dolazili, u potpunosti, u Dom naroda i Predsjedništvo BiH i da je to pravo neodvojivo od temeljnog i nadkrovljujućeg ustavnog načela konstitutivnosti i ravnopravnosti sva tri naroda onda bi zapravo priznali da se izravno bore protiv ustavnog prava hrvatskog naroda u BiH, da time podrivaju Ustav BiH i Daytonski mirovni sporazum. A gdje ćeš to priznati?
Istina je da se za implementaciju presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić zalaže HDZ BiH, ali jednako snažno i sve druge hrvatske stranke, članice Hrvatskog narodnog sabora, što se u Sarajevu prešućuje. Zašto bi one to činile, ako bi se time, kako što tvrde bošnjački mediji i političari, osiguralo pravo HDZ-u da kontrolira Dom naroda ili Klub Hrvata Doma naroda Federalnog parlamenta. Gdje je tu logika?
HDZ BiH je najjača hrvatska stranka, i tri četvrtine hrvatskih birača glasa za nju, kako bi se izbjeglo rasipanje glasova i onemogućilo velikobošnjačkoj političkoj strukturi da izabere svojih 6 od ukupno 17 izaslanika u Klub Hrvata Federalnog doma naroda i time, zahvaljujući nametnutim, protuustavnim odredbama Izbornog zakona BiH, izaberu izvršnu vlast u Federaciji BiH mimo hrvatske biračke volje.
Kada bi se kroz izmjene Izbornog zakona otklonila takva bojazan, hrvatsko biračko tijelo bi se pluraliziralo i bez sumnje bi među 17 izaslanika bilo i onih iz drugih hrvatskih stranaka. I to je razlog zbog čega sve hrvatske stranke, a ne samo HDZ se snažno zalažu za provedbu presude u predmetu Ljubić.
Ista stvar je i s Predsjedništvom BiH. Na traženje da se kroz izmjene Izbornog zakona omogući provedba presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, kako bi i Hrvati mogli izabrati svoga predstavnika u Predsjedništvo BiH iz Sarajeva odgovaraju protupitanjem koje sadrži zamjenu teza: “A zar Komšić nije Hrvat”?. Zapravo je nevažno je li on Hrvat ili ne, usput kažu kako se na popisu 2013. izjasnio kao Bosanac. Suština je da on ne predstavlja Hrvate, jer ga oni nisu izabrali. A Daytonski sporazum i Ustav BiH jasno govore o tri člana Predsjedništva BiH- bošnjačkom, hrvatskom i srpskom. Te odredbe korespondiraju s ustavnim načelom jednakopravnosti tri konstitutivna, ustavotvorna naroda- Bošnjaka, Hrvata i Srba. To ustavno načelo je narušeno jer jedan (bošnjački) narod bira dva člana Predsjedništva, dok se drugom narodu (hrvatskom) to onemogućava. I u tome je suština problema.
Pažljiviji čitatelji i gledatelji sarajevskih medija primjetit će kako u namjeri da iskrive suštinu zahtjeva političkih predstavnika Hrvata, temeljenu na daytonskom Ustavu i presudi Ustavnog suda BiH, da Hrvati (dominantno) biraju svoje predstavnike u institucije koje su po Ustavu kreirane kao predstavništva konstitutivnih naroda, a to su Predsjedništvo i Domovi naroda (federalni i državni)- se zapletu u vlastite laži i podvale. Nisu rijetke tako kontradiktorne tvrdnje prema kojima Čović traži izmjene Izbornog zakona kako to odgovara njemu i HDZ-u, dok se u istom članku ili prilogu plasira teza kako ni HDZ, kao ni SDA, zapravo ne želi izmjenu Izbornog zakona jer tako homogenizira svoje (hrvatsko) biračko tijelo. Po toj logici ispada da se HDZ BiH, kao najjača hrvatska stranka bori protiv toga da njezin kandidat bude izabran za člana Predsjedništva BiH i ta stranka participira u vlasti u Federaciji BiH, dok se istovremeno bore da imaju isključivo svog člana u Predsjedništvu i svoje dužnosnike u federalnoj i državnoj vlasti. Autore ovakvih nebuloznih teza mostarski politolog Danijel Vidović posprdno je nazvao anal- itičarima./HMS/
wpDiscuz
