ODGOVOR SA NERETVE Nerina Čevra: Ima nas koji znamo, hoćemo, možemo i volimo Mostar!

je opet vruća tema. Tako kažu na TV-u. Pitaju se, šta se dogodi sa gradom koji 12 godina nema izbora? Neka svaki Mostarac i Mostarka jedan primjer navede, imaćemo ih stotinu hiljada ili tisuća. Od kolektora, do Uborka, do banje mostarske, do škola itd.

Mostarkama i Mostarcima je Mostar svakodnevno vruća tema. Vruća tema kad se probude, pa im smeće zasmrdi. Vruća tema nam je to kad prođemo pokraj ruševina koje već 20 i nešto godina stoje i ubadaju prstom u oči svima koji prođu, a u rane onima koji su proživjeli rat u Mostaru.

Kao i svako dvije do četiri godine, krenula je bujica običnom narodu nerazumljivih, namjerno kompliciranih analiza potencijalnih rješenja, a koje su ustvari samo kopiranje izjava i analiza iz prethodnih dvije do četiri godine. Pa evo par kratkih i jasnih stvari po pitanju budućnosti našeg grada i kršenja naših prava.

Prije svega, Mostar ne može biti zarobljenik Dejtonskog ustava. Mostarci i Mostarke umiru, grad izumire, i postaje samo mjesto gdje ljudi dolaze i umru. Mi ne prihvatamo to da nosimo cijelu BiH na našim leđima. Izvinite, ali tako je.

Drugo, čujem treba osigurati da nema dominacije u Mostaru. Kakva dominacija? Ko hoće da dominire nad kome u Mostaru? Koliko ja vidim, u Mostaru jedino dominiraju kriminalci. Milijarde su ukradene što u privatizaciji, što u nekretninama i urbanizmom. I sada se pitaju da li smo zaslužili izbore?

Izbore moramo imati.  Mostar treba novu paradigmu. Ta paradigma postoji. Ne smije se ugušiti, nego joj se mora dati zrak da diše. Ljudi mlađi od 30 godina moraju da osjete da se i njih nešto pita u ovom gradu. To je njihovo i naše OSNOVNO LJUDSKO PRAVO.

A osim toga, zar nije vrijeme da provjetrimo te gradske institucije i nađemo ljude koji će, kako kaže Marin Bago, znati, htjeti, moći, i voljeti Mostar i ove ljude, i koji će praviti grad za svoju djecu i svoje unuke. Grad ponosa, a ne grad koji je sinonim za raspad sistema.

Bez ulaska u apsolutno nepotrebne rasprave i analize, koje su više i bogu i narodu dojadile, evo tri glavne stvari koje Mostar treba da bi prodihao:

1. Izbori se moraju održati. Najbolje rješenje bi bilo da se nakon ovoliko godina privremeno nađe rješenje, samo za ovaj izborni ciklus. Jer nakon 12 godina bezvlašća, nije ni pragmatično ni fer, da nam oni koji su doveli do ovog stanja i koji se već više od deset godina neizmjerno bogate na račun kaosa u Mostaru, budu isti ti koji će cementirati budućnost Mostara.

• Gradsko vijeće, nakon izbora, u okviru svog mandata, mora da radi na rješavanju pitanja Statuta grada Mostara. To će biti prvo legitimno tijelo od 2008 u ovom gradu, i jedino je demokratski da ono preuzme na sebe projekat zvani “Budućnost Mostara”.

• Taj projekat ne smije biti odrađen bez aktivnog i značajnog učešća građana Mostara. Dok smo mi sjedili u smeću i bezvlašću Mostara, još uvijek živjeli u 90-im, svijet je napravio procese kako da svi građani mogu učestvovati u odlukama i procesima vladavine (što je uostalom i demokratski). Tako da možemo, i hoćemo, da naučimo i da primjenimo te modele u Mostaru.

Kada smo već grad slučaj, pa budimo slučaj avantgarda demokratije.

Ima nas koji znamo, hoćemo, možemo i volimo Mostar.