Čisto radi istine, onima koji su „sami s, maltene, pet pušaka“, obranili Mostar 1992. godine, osjećamo potrebu podsjetiti na neke činjenice, za koje postoje i pismeni zapisi i živi svjedoci.
Prije 28 godina Alija Izetbegović, otac nacije, još uvijek vaga je li ono njegov rat ili ne. On je računao kako će srpski agresor ispoštovati sporazum Zulfikarpašić – Karadžić iz srpnja 1991. s kojim je želio „ostvariti punu ravnopravnost Muslimana sa Srbima i Crnogorcima, s cjelovitom BiH u novoj državi“. Kad je shvatio kako oni ne samo da neće poštovati potpisano, nego će teškom agresijom, ubijanjem civila i rušenjem civilnih objekata započeti rat u BiH, osjetio se krajnje nespremnim, jer „to nije bio njegov/njihov rat“. Svojim odlukama iz 04.04.1992 i 27.04.1992. „obranu i zaštitu grada Mostara i Hercegovine povjerava HVO-u“, kao jedinoj tada organiziranoj vojsci.
Tadašnji krizni štab Mostar je, po nalogu Predsjedništva BiH, a zbog „stanja djelomične okupacije od strane JNA i paravojnih formacija, koje vrše oružane napade po civilnim objektima, istovremeno pljačkajući gospodarske subjekte i obiteljske kuće, odvodeći u zarobljeništvo civile…“ dana 29.04.1992. obranu grada Mostara i službeno predao u ruke HVO-a Mostar, kao tada jedine organizirane vojske.
Prema tome, postrojbe HVO-a Mostar najzaslužnije su za obranu grada Mostara od JNA! Tada nije postojala Armija BiH. Obranom Mostara je dat obol obrani ne samo Hercegovine, nego i južne Hrvatske.
Dok su se press-konferencijski „heroji“ skrivali po podrumima, tražili goblene i bijelu tehniku po mostarskim stanovima, gledali kako trgovati humanitarnom pomoći koju je osiguravao HVO preko Republike Hrvatske, branitelji HVO-a su ginuli i gubili dijelove svoga tijela kako bi obranili grad od JNA. Među njima su bili i brojni Bošnjaci, njihovi suborci.
Ti isti suborci će 17.04.1993. mučki iz zasjede ubiti Ivicu Talića, pripadnika HVO-a, više njih kasnije raniti, isprovocirati cijeli niz incidenata, koji će se kasnije pretvoriti u besmisleni i nikome potrebni hrvatsko-bošnjački sukob.
Dragi i poštovani branitelji HVO-a grada Mostara, mi koji imamo privilegiju baštiniti vašu žrtvu, ovim putem vam zahvaljujemo za sve. Ponosni smo na ideale koji su vas vodili tada i nećemo dopustiti da ih itko okalja, bilo da dolazi iz reda hrvatskog naroda, bilo da dolazi od heroja koji nakon 29 godina žele pisati neku njihovu, podrumsku povijest, zaključeno je u priopćenju HRS-a.
wpDiscuz
