I ne samo one. 100.000 ljudi iz BIH , nevinih ljudi, danas bi bili živi. Sporazum je bio uvjet Referenduma. BIH bi postala federalna država s jakom vladom. RS nije postojala. Postojali su samo kantoni. Hrvati su izišli na Referednum upravo nakon što je ovaj prijedlog usvojen na sve tri strane. Alija je potom povukao potpis. A Referendum je prošao. Bila je to njegova prva prevara dva naroda u BIH. Izetbegovića je na taj potez nagovorio američki diplmat Zimmerman. Poslije toga slijede 4 krvave godine rata. I ovo što imamo danas. Najskuplji američki blockbuster svih vremena. Koji više nitko u svijetu ne gleda. Nakon potpune propasti u kinima.
Portugalski diplomat Jose Cutileiro, nekadašnji specijalni predstavnik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih nacija za stanje u BiH i bivšoj Jugoslaviji, preminuo je u Bruxellesu u 85. godini.
Informacije o njegovoj smrti potvrdila je njegova supruga Agencia Lusa.
Cutileiro je poznato po tome što je 1992. godine predsjedavao Mirovnom konferencijom za bivšu Jugoslaviju te po tome što je 1994. bio generalni tajnik Zapadnoeuropske unije, odnosno europskog vojnog saveza.
Cutileiro je mnogima poznat kao diplomat koji je predložio plan mirne podjele BiH na bošnjački, srpski i hrvatski teritorij. Njegov takozvani “Cutileirov plan” bio je prvi i posljednji mirovni plan potpisan prije početka rata u BiH. Potpisali su ga 18. ožujka 1992. Alija Izetbegović, Radovan Karadžić i Mate Boban.
Prema tom planu BiH je trebala postati decentralizirana država u kojoj bi sve županije bile podijeljene prema nacionalnoj osnovi. Ipak, nakon sastanka s američkim veleposlanikom u Jugoslaviji Warrenom Zimmermannom 28. ožujka 1992., Izetbegović je odbacio “Cutileirov plan”.
Ipak, mnogi analitičari ocijenili su da je potpisivanje Daytonskog sporazuma 1995. godine ustvari predstavljalo “Cutileirov plan” s određenim modifikacijama.
Mediji u Sarajevu niti analitičari nikada nisu Aliju Izetbegovića prozvali političkim slijepcem. Coutilierov plan dokazuje da on to ipak jeste bio.
U Bošnjaka je i danas hit pjesma “Da te nije Alija”, međutim Coutilierov plan govori nešto suprotno. Da bi bilo bolje da Alije nije bilo. I da je bio netko drugi umjesto njega.
Da je ovaj plan prošao, širom BIH Bošnjaci bi danas bili značajna i vladajuća većina a 100.000 ljudi bili bi živi. Bilo kakva BIH sa živim ljudima bolja je od najsavršenije s 100.000 mrtvih i milijunima uplakanih.
BIH kao društvo imala bi nevjerojatne šanse i bila bi kudikamo bolja zemlja. Danas bi bila već članica EU i imala kudimamo bolji standard.
Alija je u suštini jedan od najodgovornijih ljudi za rat u BIH.
Preuranjen mir njemu je bio neprihvatljiv. Smatrao je da Bošnjaci nisu dovoljno formirana nacija. Sukob sa Srbima, potom Hrvatima, bio mu je nužan za završetak tog proceca, prema mišljenju mnogih analitičara danas.
Ljudski životi njemu kao da nisu značili ništa. To je potvrdio i kasnije. U doba napada Ratka Mladića na Srebrenicu on šalje vojsku ABIH na Srednju Bosnu.
Coutillierov plan:
Uvjet Međunarodne zajednice za priznanje referenduma u BIH i priznanje nezavisne BIH bio je Coutillierov plan.
Danas ako se pogleda na taj plan koje su sve tri strane u BIH potpisale, postaje razvidno koliko je rat 90-ih bio sulud, i koliko je Alija bio radikalan kada je povukao potpis s tog plana.
Da nije povukao potpis, BIH bi danas bila doista mtultietnička država, a njena unutarnja reorganizacija izgledala bi kao na priloženoj fotografiji.
Analitičari se slažu da je taj plan nešto što bi danas , retroaktivno potpisalo 99% političara u BIH.
Omogućavao je život za stotinu tisuća građana BIH, put ka EU, mir, suživot.
Da se mir ispoštovao ne bi bilo rata. Ne bi bilo sukoba. Ne bi bilo Srebrenice. Ni stranih boraca u BIH. Ne bi bilo stranih boraca iz BIH u napadima na WTC. Niti terorističkih organizacija s US crne liste, sa sjedištem u Sarajevu danas.
Al neke stvari bile su očito važnije.
Cutileirov ili Carrington-Cutileirov plan bio je prvi i posljednji mirovni plan potpisan prije početka rata u BiH kako bi se spriječilo izbijanje rata. Taj plan, po kojem je Bosna i Hercegovina trebala postati decentralizirana država u kojoj bi sve županije bile podijeljene po nacionalnoj osnovi, potpisali su 18. ožujka 1992. Alija Izetbegović uime Bošnjaka, Radovan Karadžić uime Srba i Mate Boban uime Hrvata.
Izetbegovićev idiotizam
Muslimanskoj konstitutivnoj jedinici pripalo bi 50 općina, odnosno 44 posto teritorija. Srpskoj konstitutivnoj jedinici pripalo bi 37 općina, odnosno 44 posto teritorija (zbog veličine općina i vlasništva u katastru), a hrvatskoj 20 općina ili 12 posto teritorija BiH.
Prema tom planu, BiH bi se sastojala od triju konstitutivnih jedinica i svaka od njih, kao i središnje tijelo BiH, zalagala bi se za zaštitu ljudskih prava i prava manjina.
Skupština bi se sastojala od dva doma – doma građana i doma konstitutivnih jedinica.
Portugalski diplomat José Cutileiro optužio je u više navrata Izetbegovića da je izazvao rat i masovne žrtve odbacujući sporazum koji je prethodno potpisao.
On je opisao Izebegovića kao osobu koja jedno govori u javnosti, a drugo privatno.
“Alija Izetbegović bi jedno govorio nasamo, a drugo javno.
Na prvom ručku tijekom pregovora uvidio sam da je lažljivac i da mu se ne može vjerovati.
On je uvijek odstupao od onog što je već bio prihvatio”, rekao je Cutileiro.
“Pitanje je bilo – možemo li imati unitarnu Bosnu ili Bosnu iz tri dijela.
Moje uvjerenje je bilo da samo trodjelna Bosna može uspjeti, što je potvrdio i Daytonski sporazum”, ocijenio je José Cutileiro.
LIJEPO: Bošnjaci slave dan kada su Hrvati masovno izišli na referendum
wpDiscuz
