Britanski propagandisti, financirani od strane države, stvorili su “zviježđe medijskih kuća” u Siriji i proizveli toliko sadržaja da ljudi “više nisu znali kome ili u što vjerovati”, otkrio je interni pregled neuspjele operacije.
Detalje Sirijske propagandne kampanje u Siriji, čiji je cilj podržavanje takozvane ‘umjereno naoružane opozicije’, bliskoistočni Eye (MEE) objavio je u veljači. Taj rad, koji je započeo 2012. godine, uključivao je uspostavljanje mreže antivladinih građana-novinara, kako bi se oblikovala percepcija rata, utvrđeno je u istraživanju.
Sada je MEE otkrio sadržaj „nestašnog“ pregleda unutar vlade, koji je utvrdio da su programi, koji su zajednički nazvani „Operacija Volute“, lagano i neučinkovito vođeni te su čak i kršili britanske zakone. Revizija je također zaključila da su neki projekti “osmišljeni kako bi impresionirali američku vladu”, navodi se u izjavi.
FUNDAMENTALNI NEDOSTACI
Ta je slika Britanije, kao plodonosnog pokretača propagande, u izrazitoj suprotnosti s glavnim medijskim prikazom Zapadnih sila, putem kojih se Zapadne sile želi prikazati kao jedine izvore istinitih informacija, nasuprot svih ostalih koji su izvori ”loših informacija”, o kojima su Britanci naviknuli slušati.
Izvještaj MEE rasprsnuo je taj mjehurić, otkrivajući da su komunikacijske tvrtke, koje su sklopile ugovore sa britanskom vladom, koristile “novinske agencije, društvene medije, kampanje za plakate, pa čak i dječje stripove” kako bi prikrile jačanje sirijske opozicije i srušile Assadovu vladu, kao i Islamsku državu (IS). Napori su „dramatično“ pojačani 2013. godine, nakon što je britanski parlament nezgodno glasao protiv vojne intervencije u zemlji. Međutim, pregled obavljen 2016. godine, pokazao je da veliki planovi Londona nisu baš tako učinkoviti kao što je bilo predviđeno te je i dokazano kako inicijative imaju “fundamentalne nedostatke”, uključujući činjenicu da nisu napravljene analize sukoba, kao ni analize ciljane publike. Ne iznenađuje da se rad eufemistički nazivao „strateškim komuniciranjem“, a ne propagandom.
Izvođači su pumpali toliko sadržaja da su stvorili “zviježđe medija”, gdje su se sirijska publika i aktivisti “pogubili i bili ometeni.” Rezultat toga je bio da “ljudi više nisu znali kome ili u što vjerovati”, izvještava MEE.
KRŠENJE ZAKONA I ŠTETA PO PITANJE REPUTACIJE
Ironično je da su se, dok se sve ovo događalo, britanski mainstream mediji zaokupljali objavljivanjem priča o ruskoj propagandi, a potpuno su ignorirali i propustili istražiti masovni utjecaj vlastite vlade i potencijalno kršenje zakona koje je njihova vlada radila.
Procjena je pokazala da su u vladi Velike Britanije izražene zabrinutosti o tome postoji li uopće potreba za takvim programima, kao i o “glavnom riziku” jesu li aktivnosti ugovornih strana “u suprotnosti s britanskim zakonom”, premda nije bilo više pojedinosti o tome kako to sve moglo biti moguće, izvijestila je MEE. Revizija je također ukazala na “udsotručavanje” napora i upozorila na moguću “štetu po pitanju reputacije” za britansku vladu, ukoliko se utvrdi da je ona financirala program.
SMRTNI SLUČAJEVI I ”DJELOVANJE KOJE JE UZROKOVALO ŠTETU”
Neke od projekata nadgledala je jedinica Ministarstva obrane (MO) pod nazivom Vojni strateški učinci. Uredi su uspostavljeni i u Istanbulu i Amanu, gdje su za posao angažirani Sirijci. Mnogi ”honorarci” (honorarni lokalni izvještavatelji), koji su bili zaposleni u Siriji, nisu bili ni svjesni da rade na projektima koje financira britanska vlada. Proračun za projekte u 2015. i 2016. iznosio je 9.6 milijuna funti, s time da je još veća svota planirana za buduće projekte.
Britanska vlada naizgled nije bila uznemirena činjenicom da su neki od njih također izgubili živote tijekom rada, hladno primijetivši da je jedan od njihovih izvođača „pretrpio gubitke osoblja koji su korporativno oštetili organizaciju“.
Odjel je odbio priznati jesu li efekti koje se očekivalo, opasni po život; koliko je ljudi umrlo i je li Velika Britanija podržavala njihove uzdržavane članove“, izvještava MEE.
Vlada je također primijetila da su neki ”honorarci”, koji rade s “umjerenim” pobunjenicima “obavljali posao koji bi mogao nanijeti (i jest nanio) štetu”, ali nije dala više detalja.
”VRIJEDNOST ZA NOVAC”
Ne iznenađuje da su programi bili najviše gurani od strane Ministarstva obrane. Zapravo “jedini” ministri u vladi, koji su se “u potpunosti predali” propagandnim programima u 2013. bili su oni iz Ministarstva obrane. Osjećali su da dobivaju “izvanrednu vrijednost za novac, s obzirom na trenutna ograničenja politike.” Ona “ograničenja politike” naravno, odnosila su se na glas parlamenta da se ne intervenira vojno. Neki drugi ministri postavljali su pitanja „treba li novac poreznih obveznika potrošiti“ na takve projekte.
Iako je ova recenzija vrlo pogodna kritikama zbog upitne učinkovitosti i točnosti, nigdje se u vladinom pregledu nikada nije dovela u pitanje odluka o ulaganju milijuna u propagandne kampanje, kako bi se utjecalo na operacije u stranom ratu.
wpDiscuz
