Unutar Franjevačkog reda u BIH punih 555 godina od okupacije Osmanlija do jučerašnjeg dana 12. svibnja 2020. postojao je tajni kod, takozvana omerta, koje se ova zajednica u BIH držala. Pravilo o međusobnom nenapadanju. Tako fratrizani i SDA daidže u franjevačkim habetima nisu napadali Međugorje a hercegovski franjevci, čestiti i neokaljani članovi reda te hercegovski fratrizani, oni koji su tamo radi prodaje kineske plastike, otvaranja banaka i trgovine utjecajem nad Hrvatima u BIH, nisu ni njih.
Nećete naći niti jedan prigovor na istupe nasilnika i sluga Prostora džihada …
(Prostor džihada -*Službeni naziv SDA za Prostor pod okupacijom džihadističke Bošnjačke Armije na kojem su Rasimovi mudžahedini ubijali osim viteške i grabovičke djece u dječijim igralištima i fojničke Franjevce, nekažnjeno dakako, jer u Svetom ratu samo Allah kažnjava i sudi)
…poput Šarčevića, Markešića, Babića, Vujice, Jeleča u kojem Franjevci u BIH osuđuju njihovo stavljanje meta na ćelo ljudima, nazivanje Hrvata u BIH, hrvatskih aktivista i lidera “smećem, ISIL-om, ljudskim otpadom, sotonama, karcinomom hrvatskog naroda itd. ”
Iako se radilo o jasnom kršenju redovničkog i crvkenom prava nikada nisu razriješeni od sakramenta niti je u Vatikan Puljić poslao prigovor na njih. A morao je.
Iako je i tim ljudima zabranjeno da sude i presuđuju i “ne čine drugima što ne žele da se njima učini”, iako im je imperativ ljubavi i oprosta prvi imperativ redovničkog djelovanja ti otpadnici od ljubavi , od franjevačkog reda i od Crkve potpisivali su pisma za odstrijel u kojima su po želji džihada predvođenog sarajevskim intelektualnim džihadom + Slavom Kukićem Hrvatima koji su se usprotivili političkom džihadu Sarajeva, po želji istog tog naručitelja, stavljali mete na čelo.
Njihov nalogodavac isti je onaj koji je 9/11 poželio sretan put napadačima na WTC u SAD-u , obučio ih ratovanju, uplatio im troškove putovanja i poželio im sreću šehidsku.
Kako Puljić ne radi svoj posao Vatikan protiv tih svećenika nije otvorio procese nit im dokinuo sakrament. Zbog -halal-inkvizicije, progona Hrvata , gušenja ljudskih sloboda, širenja mržnje i ubijanja prava građanstva onim katolicima u BIH koji se ne bi povinovali planovima džihada niti bi u javnom djelovanju poštovali fratrizane i daidže.
U ovom pismu Franjevačke provincije Bosne Srebrene od jučer, stoji povijesna odluka te provincije da prestane s omertom. Zavjetom nesuvisle šutnje. Da progovore na činjenicu da su neka njihova, nadamo se zauvijek bivša redovnička braća, suprotno Isusovom nauku, odlučila pokloniti se Sultanu u pustinji, i pucati po želji sultana u obične male ljude. Umjesto one novozavjetne da se samo Bogu svome klanjaš i da ne možeš imati nego samo jednog Gospodara.
“Nedvosmisleno i jasno osuđujemo njihova kršenja redovničkog i crkvenog prava, njihovo ismijavanje žrtve Bleiburga i njihov politički aktivizam koji je u mnogome suprotstavljen s Kristovim naukom,” stoji u sljedećem priopćenju koje prenosimo u cijelosti:
Uprava Bosne Srebrene je na svom redovitom zasjedanju 12. svibnja u Sarajevu donijela izjavu koju Hrvatski Medijski Servis prenosi u cijelosti:
Suočena s neutemeljenim i zlonamjernim napadima u javnosti na uzoritog gosp. kardinala Vinka Puljića, koji su eskalirali tijekom višednevne hajke u povodu najavljene mise zadušnice za sve nevine žrtve nastradale u Drugom i nakon Drugoga svjetskog rata u sarajevskoj katedrali, Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene odlučno odbacuje te klevetničke napade ne samo na kardinala, nego implicite i na Katoličku Crkvu u hrvatskom narodu.
Odlučno odbacujući te huškačke napade kao i pokušaje ugrožavanja vjerskih sloboda i politikantskoga zadiranja u isključivo vjerska pitanja, Uprava Provincije daje svoju punu potporu kardinalu Puljiću i održavanju toga kršćanskoga molitvenog i vjerničkog čina na kojem će se moliti i za blajburške te tolike druge nevine žrtve jugoslavenskog komunističkog režima 1945. i nakon toga. Potpuno je neprihvatljivo da bilo tko i iz bilo kojih motiva, pogotovo prijeteći i ucjenjujući, određuje Katoličkoj Crkvi na koji način i na kojemu mjestu ona smije moliti za svoje pokojne i iskazivati im svoj pijetet!
Ne tako davna ratna zbivanja u našoj domovini BiH uče nas kako je svaki rat veliko zlo koje iza sebe ostavlja žrtve na svim stranama te da je odavanje poštovanja prema svim žrtvama u ratnim zbivanjima prvi i temeljni korak ka pomirenju i mirnom suživotu nekad zaraćenih strana. Ne smije se dopustiti da ratno nasilje preraste u povijesno nasilje nad nekom stranom zaustavljajući tako povijest u njezinom toku i onemogućujući da se dogodi nova, bolja budućnost. Tako nas i osuda četničkih, ustaških, njemačkih i talijanskih zločina za vrijeme Drugog svjetskog rata na našim prostorima ne smije zaslijepiti za previđanje jednako strašnih partizanskih zločina i svega onoga što se događalo koncem Drugog svjetskog rata i nakon toga s neistomišljenicima jugoslavenskog komunističkog režima koji je iza sebe ostavio tolike grobnice od Slovenije do Makedonije.
Među žrtvama tog režima se nalaze i deseci franjevaca Bosne Srebrene: Provincija je ostala bez 57 svojih članova (39 svećenika, 1 brat laik, 9 studenata i 8 đaka sjemeništaraca), pobijenih iz vjerske i nacionalne mržnje. Jugoslavenska komunistička vlast pogubila je 663 crkvene osobe, što se ni približno nije dogodilo ni u jednoj komunističkoj državi nakon Drugog svjetskog rata i što zorno pokazuje o kakvom se zločinačkom i protuvjerskom režimu radilo.
Iz iste te mržnje, na najokrutniji način – uz teška i masovna kršenja Ženevske konvencije o zaštiti ratnih zarobljenika iz 1929. te zakona i običaja ratovanja – ubijen je golem, još uvijek neutvrđen broj ratnih zarobljenika i civila, među njima starijih osoba, žena i djece. Pitanje je postoji li ijedno naše selo i obitelj koji nisu 1945. ostali bez nekoga od članova svoje uže ili šire obitelji. Čitavi krajevi nakon Drugoga svjetskog rata ostali su prepuni ratnih udovica i ratne siročadi. Bleiburg, Kočevski Rog, Tezno, Maribor, Huda jama i stotine drugih jezivih lokaliteta od Slovenije do Makedonije najbolji su dokaz „antifašizma“ i „humanizma“ komunističkog režima koji je vladao ovim krajevima od 1945. do 1990., a čiji pad još mnogi ne mogu prežaliti.
Uprava Bosne Srebrene podsjeća javnost kako je Vijeće Europe 2006. usvojilo Rezoluciju o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima u kojoj je osudilo „masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina“, precizirajući „da su ta djela nasilja uključivala individualna i kolektivna pogubljenja, kao i smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropstvo, prisilni rad i druge oblike masovnog psihičkog terora”. A 2019. Europski parlament usvojio je Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, koja izrijekom izjednačava zlo fašizma i zlo komunizma. Europski parlament naime „naglašava da je Drugi svjetski rat najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939. […]“ i „podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti“ […], te „najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi“. Stoga Europski parlament „izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teška kršenja ljudskih prava, […] jer bez sjećanja ne može biti pomirenja […]“.
Obje te rezolucije u našoj su javnosti gotovo u potpunosti ignorirane, što i ne treba čuditi kad se zna da u njoj dominiraju tzv. „antifašisti“ kojima je glavni cilj spriječiti suočenje našeg društva s komunističkim zločinima i nasljeđem te čitav hrvatski narod, izuzev tzv. „poštenih Hrvata“, proglasiti ustaškim.
Uz odlučno odbacivanje orkestriranih huškačkih napada, politikantskih zadiranja u isključivo vjerska pitanja i pokušaja ugrožavanja vjerskih sloboda te uz podršku održavanju mise za sve nevine žrtve nastradale u Drugom i nakon Drugoga svjetskog rata,
Uprava Bosne Srebrene
u potpunosti se
i nedvosmisleno
OGRAĐUJE!
od nekolicine članova Provincije
koji svojim javnim nastupima u medijima na bilo koji način
relativiziraju blajburšku tragediju našeg naroda,
a koji i inače svojim dosadašnjim
necrkvenim aktivizmom
već dugo godina,
kršeći norme crkvenog i redovničkog prava,
pridonose
rušenju ugleda Provincije Bosne Srebrene i
zbunjivanju naših vjernika.
Slijedeći evanđeosku poruku ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku i njegujući vlastiti vjerski i nacionalni identitet hrvatskog naroda u BiH, bosanski franjevci su uvijek iskreno žalili za svim nevinim žrtvama kako svoga tako i svih drugih naroda u našoj domovini Bosni i Hercegovini kojima su razne ideologije, posebno fašistička i komunistička, oduzele pravo na život i budućnost./HMS/
wpDiscuz
