Dragan Čović u vrijeme pandemije korona virusa jednostavno ne pokazuje lidereske i one sposobnosti koje bi predsjednik najjače stranke bh. Hrvata trebao imati.
Otkako je stigao iz Zagreba sa sastanka s Plenkovićem, Čović se nalazi u samoizolaciji, a s javnosti komunicira putem svog Twitter profila ili šturih stranačkih priopćenja koja ne govore gotovo ništa.
autor : Ivan Crnjac l direktno.hr
Ljudi na društvenim mrežama počeli su ismijavati Čovića koji, kao i većina u HDZ-u, u ovo vrijeme reagira jako neozbiljno upućujući svakodnevno informaciju o tomu s kim je telefonski razgovarao iz samoizolacije u kojoj se nalazi.
To izgleda otprilike ovako: Na Twitteru se objavi fotografija Čovića koji sjedi za stolom, ispred njega su složene neke knjige. Tu je laptop, šalica kave ili čaja. Uz fotografiju ide tekst: Sastanak s veleposlanicom Zoricom Bukinac o stanju korona virusa u BiH te mjerama uvedenim u područjima zdravstva, ekonomije, obrazovanja i sigurnosti. Također, razgovarali smo o međunarodnoj suradnji i pozitivnim bilateralnim odnosima.
I to je sve. Nema nikakvog sadržaja, nikakve ohrabrujuće poruke zdravstvenim djelatnicima, članovima obitelji onih koji su umrli ili išta slično.
Nejasno je kako to da se lider jednog cijelog naroda ponaša tako neozbiljno. U BiH mi imamo, htjeli ili ne, lidere naroda, bez obzira na to što je to zastarjelo i nije moderno u političkom smislu.
Ovih dana, vlada Federacije BiH na čijem čelu je SDA-ov Fadil Novalić, donijela je odluku o raspodjeli 21 milijuna maraka (oko 80 milijuna kuna), općinama, gradovima i županijama koje taj novac trebaju utrošiti na saniranje štete uzrokovane korona virusom. Nakon pritiska, uglavnom bošnjačkih medija i stranaka, odluka je povučena i novac će se ipak dodijeliti zdravstvenim ustanovama.
Spomenutim političarima i medijima je bilo sporno što neka mjesta s hrvatskom većinom trebaju dobiti više novca od nekih mjesta s bošnjačkom većinom, iako je tim istim hrvatskim mjestima korona virus uništio znatan dio gospodarstva.
Odluka je ekspresno povučena, a nitko iz HDZ-a nije reagirao, ali je najveća krivnja Čovićeva jer je on trebao reagirati s obzirom na to da se u toj stranci on pita i odlučuje o svemu, dok ga drugi članovi stranke, čak i u samom vrhu, oslovljavaju s “predsjednik”.
Primjerice, kada se vršila raspodjela resora u Vijeću ministara, iz HDZ-a su diskretno upozoravali kako je važno da resor financija kontroliraju Hrvati te da je zbog tog nemoguće uzeti iznimno važno ministarstvo vanjskih poslova. Sada nam je svima jasno da od te tzv. financijske vertikale nema ništa jer tok novca ne kontroliraju oni koji bi to trebali.
Čovićeva trenutna funkcija nije takva da može učiniti mnogo, ali je sustav u stranci posložen tako da se očekuje da učini nešto. On ne čini ništa, osim što, kako smo već kazali, povremeno ‘baci’ neki tvit.
S druge strane, jedan od prvaka HDZ-a i predsjednik vlade Županije zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić se ponaša mnogo odgovornije. U ponedjeljak je na tiskovnoj konferenciji Stožera te županije poslao vrlo jasne poruke tzv. probosanskim snagama koje su problematizirale spomenutu raspodjelu novca.
Ćosić je utvrdio kako “tzv. probosanskim snagama sada smeta ova raspodjela” dok im ne smeta to što se “javni prihodi i prihodi od PDV-a godina raspoređuju tako da je građanin Sarajeva dvostruko vrjedniji od onoga u ŽZH ili u Goraždu”.
Iako s pozicije premijera jedne od županija kojih ima deset ne može učiniti puno, Ćosić je učinio više od Čovića koji je u puno jačoj real-političkoj poziciji.
Dok se Čović slika za Twitter, političku bitku bije samo jedan čovjek.
Tvitanje i priča o europskim partnerima koji nam pomažu ne donosi mnogo, a dovoljno je pogledati neke druge lidere u regiji i svijetu kako se ponašaju dok Čović iz udobnosti vlastitog doma radi na vlastitoj promociji, odajući valjda dojam nekog ozbiljnog tko ima kontakte vani.
Umjesto da posjeti bolnicu u kojoj leže zaraženi pacijenti, ode na neku od tiskovnih konferencija županija s hrvatskom većinom, ili bar pošalje jasniju poruku po pitanju najnovije pljačke građana u županijama s hrvatskom većinom, Čović tvita o tomu s kim je kad razgovarao.
Tako se lider jednog naroda ne bi trebao ponašati, posebno u situaciji gdje se jasno vidi kako bi neke od njegovih stranačkih kolega taj posao obavljale puno bolje. Ili barem pokušavale obaviti.