Osmog travnja 2020. godine je dan sjećanja na sve branitelje, a posebno one koji su braneći svoje obitelji, dom i domovinu položili ono nevrijedni što sui mali – svoje živote. One koji nisu okaljali časno hrvatsko ime poput nekih drugih. Recimo onih koji su imali dom za privatna silovanja u Vojnom. Potom nakon što su osuđeni otrčali su u Zagreb da im se taj zločin nostrificira i u Hrvatskoj. Za takve ne molimo. To nije čast kojom se ponosimo. Takvih se stidimo.
U svoje osobno ime i u ime pripadnika HVO-a i članova Središnje udruge dragovoljaca i veterana HVO-a HB Mostar upućujem iskrene čestitke i pozdrave, stoji u priopćenju koje potpisuje predsjednik Udruge Nikica Tomić.
Pozivaju sve branitelje i članove Udruge da 8. travnja upale svijeće u svojim domovima kao spomen na sve poginule branitelje i na takav način obilježe 28. obljetnicu HVO-a.
HVO je jedina vojska u BIH koja se borila protiv tri neprijatelja. VRS-a, džihadista unutar Armije BIH koji su kasnije napali WTC, i ustaške zločinačke formacije u HOS-u. Koju su predvodili Miroslav Hrstić i Blaž Kraljević.
Koliko je džihadističko ustaški element i danas jak u FBIH najbolje govori podatak da Federalna TV Slave Jukića i Zvonimira Kukića niti danas ne smije objaviti podatak da su bivši pripadnici Armije BIH napali WTC.
Istovremeno cijelo Sarajevo veliča Šteficu Galić, “antifašisticu”. Njen antifašizam se svodi na to da je u filmu o svom mužu (inače ok liku) iskoristila svog kućnog prijatelja Miroslava Hrstića, silovatelja, ratnog zločinca i pripadnika ustaškog HOS-a kao “svjedoka humanizma”.
Zamislite da netko iskoristi Ratka Mladića kao svjedoka humanizma?
Uglavnom nek je slava svakom časnom bojniku HVO-a, živom il mrtvom. Ma koliko god se napadači na WTC, Štefica, Safet i Miro ZDS Hrstić , te njemački Bundestag, koji daje zaštitu režiserima i romansijerima ustašluka, ljutili.