Već godinama se iz Unitaristana, odašilje, putem naših novaca, naših javnih emitera, putem naše otete diplomacije, putem svih mogućih nacionalističkih kanala teza da Hrvati imaju previše, da su samoidentificirana skupina s viškom prava.
Istovremeno se veliča država. Metafizika države. Koja će opstati i bez nas. Mi smo samo prolaznosti a Bosne ostaju. Kazuju nam metuzalemi bosanskobošnjačke utopije.
Radi se o nacizmu. O fašizmu se radi.
Kad staviš metu na nekog, da taj netko “ima previše”, da se buni, a ima “više od trećine pozicija”, iako ga je “manje od 10%” , i kad tu laž mnoštvo usvoji kao istinito što se događa u javnom prostoru?
Događa se ono što se Židovima događalo pred drugi svjetski rat. Mrškanje na cesti, poštapalice, otkazi, neugodnosti, subliminalne poruke da je bolje da se na vrijeme pobosančiš.
To je život Hrvata i Srba danas na prostoru džihada.
Prostor džihada čine etnički očišćeni kantoni Federacije BIH. Ime Prostor džihada, tom prostoru dao je kolega Željka Komšića , Šerif Patković. General Armije BIH.
Za prostor džihada borila se vojska džihada. Šerif i Željko.
Koliko su Hrvati u BIH ravnopravni najbolje govori podatak da im je za predstavnika u Predsjedništvu nametnut vojnik džihada.
Koliko imaju pozicija najbolje govori podatak da sa svojih “44 posto pozicija” na FTV i BHRT nikako ne mogu pustiti u javnost informaciju da su Komšićeve ratne kolege, džihadisti, 11.9.2001 izvršili uspješan zračni desant, kakav ni Titov Drvar ne pamti.