Komšić se nekad ponaša poput klošara, jednog od onih ‘frajera’ koji šibicare u nekom haustoru i vrebaju priliku kako nekoga zeznuti za jednu marku, dvije cigare ili nešto tako prizemno što je svojstveno ljudima s karkterom poput Komšićevog.
Cijelu političku karijeru Komšić je proveo šibicarski i na razne načine se očešavao gdje je i kako mogao. Prvo je, tada kao mlad, na račun toga što je Hrvat dobio poziciju u Veleposlanstvu da bi se potom SDP-u prodao kao ‘normalan’ Hrvat koji ga je nakon par nebitnih parlamentarnih epizoda na više razina gurnuo kao kandidata za Predsjedništvo BiH.
Nakon jednog mandata Komšić se malo radikalizirao i više ni sebi ni drugima nije htio pokazati da je uopće Hrvat. Osvojio je još jedno mjesto u Predsjedništvu udaljivši Hrvate od BiH baš kao što skupina šibicara udalji mladu obitelj od nauma da kupe stan u tom i tom kvartu kada obitelj shvati o kakvoj se, zapravo, državi, odnosno, kvartu radi.
U trećem, ovom aktualnom mandatu, Komšić više ne mari čak ni za osobni integritet pa se tako sinoć poput zadnjeg klošara gura na crvenom tepihu u Parizu kako bi, eto, objasnio Macronu gdje je i kako pogriješio oko izjave o opasnostima u BiH koje dolaze od Isilovih povratnika.
Francuska, eto, kao jedna od ključnih europskih država i igrač na svjetskoj sceni ne zna ono što Komšić zna.
Kakva cijela politička karijera takav i njen suton. Klošarski i šibicarski. Ne znamo kako doći do Macrona, ali ne bi loše bilo da mu nekako kažemo da provjeri gdje mu je novčanik. Možda je Komšić u ovih tridesetak godina hausotorčenja i šibicarenja napredovao do funkcije džeparoša. To mu je, na žalost svih onih koji ga uporno podržavaju, ipak krajnji domet.
AU: L.B./Ero.tel