Portal Direktno u posjedu je dijela pisma jedne od vidjelica u kojemu su isprepletene i duhovne i materijalne kontroverze, a riječ je o izgradnji hotela i pismu koje je supotpisala Vicka Ivanković iako su pismo pisali ljudi koji su trebali biti investitori u tom istom hotelu. Pismo je, da apsurd bude veći, navodni zapis razgovora Vicke sa samom Majkom Božjom.
U slučaj oko izgradnje hotela uključeni su fra Slavko Barbarić, “vidjelica” Vicka Ivanković, jedna zajednica iz Nizozemske te jedna domaća hercegovačka obitelj.
Početkom 1995. godine jedna zajednica u Nizozemskoj primila je molbu za financijsku pomoć za izgradnju “pastoralnog centra” u Međugorju, a jedna naša obitelj koja je željela izgraditi taj centar bila je povezana s poglavarom te zajednice.
Intervencije “pojave” u vezi “građevinske dozvole”
Kći te obitelji opisala je 16. ožujka 1995. na tri stranice taj “Pastoralni centar Međugorje”. Tu spominje kako su prvi put pitali Gospu “prošle godine u travnju, ja mislim da je to bio kraj travnja i odgovor je glasio: Još nije pravo vrijeme, kada bude pravi trenutak ja ću vam kazati”. Zatim kći nastavlja: “Moj otac kaže da je pitao još jednom i odgovor je bio otprilike isti. I treći put 2. prosinca 1994. dođe Vicka mom ocu i kaže: Ja sam sinoć pitala Gospu za vas i ona kaže da možete polako početi s gradnjom. Puno pozdrava i ja molim za vas Vicka”.
Nakon propitkivanja, pokazalo se da je posrijedi zapravo gradnja hotela od stotinjak kreveta, kojem bi se priključila kapelica i prihvatilište za hodočasnike. Poglavar spomenute zajednice htio je posuditi veći iznos njemačkih maraka, oko 200 tisuća, kako bi se otpočelo s gradnjom, a podloga priči je bila kako sama Gospa želi izgradnju hotela!
Kako je nizozemskoj zajednici izgledalo dosta čudno i nevjerojatno da se Gospa miješa u hotelske projekte, zajednica je 14. ožujka 1995. pisala fra Slavku Barbariću, duhovnom voditelju djece koja su navodno vidjela Gospu, pitajući ga na njemačkom: “Je li Vicka u Marijino ime rekla toj obitelji: Sada možete polako početi s gradnjom?”. No, Vicka se javila, prije nego je fra Slavko odgovorio, 19. ožujka iste godine jer je primijetila kako zajednica oklijeva posuditi novac.
Donosimo doslovan tekst pisma koje Vicka nije pisala, ali je potpisala pismo čiji su autori bili nesuđeni investitori.
“Cijenjeni i poštovani prijatelji!
Već jednom sam vam pisala preko mojih prijatelja N.M. (puno ime i prezime poznato redakciji) i njegove obitelji pa vam se ponovno javljam jer me možda niste dobro razumjeli, a ujedno sam na neki način i pomalo začuđena da preko Gospinih Majke Božje poruka tražite i nečije druge.
Kada Gospa Majka Božja odobrava i naglašava početak radova na izgradnji objekta onda ne znam čemu vaša sumnja i traženje nekakvih naknadnih poruka i odobrenje od običnih ljudi.
Gospa Majka – Božja je preko mene dala odobrenje za izgradnju objekta pa ako vjerujete u Međugorje i ukazanja Gospe Majke Božje ne znam čemu sumnja. Ja vam od srca želim sretan početak gradnje i zajedničke suradnje.
Puno vas pozdravlja i za vas moli Vicka”, stoji u pismu.
Tako “Gospina vidjelica” odlučno tumači da “Gospa” želi da se podigne hotel od stotinjak kreveta.
Fra Slavko Barbarić na spomenuti dopis zajednice odgovara 28. ožujka 1995. tvrdeći: Vicka “nije o tom problemu pitala Majku Božju, stoga ne može se raditi o odgovoru ‘u ime Marijino’. Moje je mišljenje i ja ga sasvim jasno iznosim: krivo je u takvim prilikama pitati vidioce, jer pri tom postoji pogibelj da se mišljenje vidjelaca stavi u usta Majke Božje, i tako se dogodi što se dogodilo ‘u ime Marijino'”.
Fra Slavko, ne znajući za Vickino pismo, opovrgava Vicku i niječe da joj je Gospa išta govorila u vezi s izgradnjom hotela!
Zašto neistine? Na to zajednica odgovara fra Slavku već sutradan, 29. ožujka s dva pitanja: Kako to da Vicka vidjelica tvrdi jedno nizozemskoj zajednici, a drugo fra Slavku Barbariću? Moli neka fra Slavko malo protumači te nedosljednosti ili laži vidjelice Vicke.
Fra Slavko odgovara 3. travnja 1995. i opisuje kako je sve teklo. On se obratio Vicki, i to ovako opisuje:
“Moje je pitanje bilo: Zašto mi je ona onda rekla da nju (Gospu) nije pitala, zašto mi je lagala? Ja sam s Vickom pred njezinim roditeljima govorio i ona je imala malo straha pred ocem da potvrdi odgovor, jer se otac već bio razljutio zbog inzistiranja obitelji N.M. Ona se sada također pismeno kod mene ispričala i kaže da ona nije nikada mislila da je to tako važno.
Ona piše: Sada se dogodilo, i neće se više nikada dogoditi!…
Da biste razumjeli Vickinu situaciju, još ću nešto reći u odnosu na pismo koje ste primili od Vicke i meni faksirali. Kad sam ja pismo pročitao, bio sam siguran da tekst ne pripada Vicki. Potom sam je pitao. I to je bilo ovako: Ona se spremala na put u Rim i imala je malo vremena. Gospodin N.M. i njegov sin napisali su tekst i zamolili Vicku da ona tekst svojom rukom potpiše. U brzini ona je tekst svojom rukom potpisala. Vicki pripada samo posljednja rečenica. Vicka je stoga gotovo zaplakala i više se puta ispričala, jer ona zna koje posljedice ovaj slučaj laži može imati, jer Vi ste se također zapitali kako je Međugorje vjerodostojno.
Dakle, Vicka potpisuje ono što joj je netko napisao pa to tumači kao Gospinu poruku! I ta će ‘vidjelica’, kao, donositi vjerodostojne ‘poruke’ Gospine, u brzini, pred put u Rim, cijelomu svijetu?”.
Na to zajednica iz Nizozemske piše fra Slavku, 28. travnja 1995. postavljajući mu dva pitanja: “Prvo, kako to da Vicka, koja misli da Blažena Djevica Marija nju ‘odgaja’ već 14 godina, laže zbog nevažne stvari (strah od oca, ne od grijeha)? Zar ne bi trebali biti rezultati ‘ukazanja’ dublji molitveni život (ne nužno mistični), koji priječi Vicki takvu vrstu grijeha? Drugo: Zar je normalno da Gospa odgovara na takva pitanja? Zar to nije protiv autentičnosti ukazanja?”, pita zajednica fra Slavka.
Fra Slavko prelazi preko laži, a novac traži
Na to je pismo fra Slavko odgovorio gotovo godinu dana kasnije, 14. veljače 1996. na engleskom jeziku. Fra Slavko je zanemario cijelu prethodnu situaciju i sve laži koje je Vicka supotpisala. On doslovno piše:
“Danas je došla u župni ured obitelj N.M. s kojom ste Vi bili u kontaktu. Bili su veoma smućeni jer Vi sada oklijevate pomoći taj projekt. Rekli su mi da su investirali veliki novčani iznos i ne mogu sada nastaviti s gradnjom zbog ove najnovije akcije.
Kad ste me pitali o Vickinu odgovoru, nisam znao da se radi o istoj obitelji koju ja poznajem dugo vremena. To je obitelj poštena i vrijedna povjerenja. Žao mi je da je došlo do ovoga nesporazuma između mene, Vicke, obitelji i Vas. Nakon što smo opširno raspravili situaciju s njima i vidjeli da sada ima više hodočasnika koji se vraćaju u Međugorje, kao što mnogi domaći ljudi sada počinju ponovno graditi, usuđujem se moliti ako je moguće da preispitate cijelu situaciju i po mogućnosti pronađete sredstva da pomognete toj obitelji”.