LICEMJERNE OSUDE Govor mržnje u BiH se osuđuje samo ako je upućen sarajevocentričnim pojedincima

Organizatori su se oglasili nakon otkazivanja, oglasila se i Mlinarević, pa su se oglasili organizatori…

Rasplet cijele priče sveo se na to da su Martini Mlinarević upućene prijeteće poruke pune govora mržnje i uvreda, a čiji je sadržaj, zbog mentalne higijene, bolje ne citirati.

Analitičari smatraju da se Mlinarević diskreditirala kad je nedavno na prijedlog Željka Komšića prihvatila mjesto veleposlanice BiH u Češkoj, što, kako smatraju, više ne može biti neodvojivo od njenog književnog rada.

Reakcije znaju i izostati…

Ono što u cijeloj ovoj priči posebno ‘bode’ u oči jest činjenica da su neke institucije i poznate osobe ispravno reagirale i osudile sve ono izrečeno Martini Mlinarević, dok su, primjerice, te reakcije izostale kad je novinarki portala Dnevnik.ba Gloriji Lujanović prijećeno smrću na najokrutniji mogući način.

Ni pojedinaca, ni institucija, ni reakcija iz OSCE-a i Veleposlanstva Velike Britanije u BiH tad nije bilo, a među rijetkima koji su se uopće oglasili je bilo Vijeće za tisak u BiH te nekolicina hrvatskih novinara i političara u BiH.

“Ustaška ku.a kojoj treba žvalje razvaliti” – kazali su tada zagovornici unitarne i građanske BiH komentirajući činjenicu da Lujanović sustavno istražuje ratne zločine koje je u proteklom ratu nad Hrvatima počinila Armija BiH, uglavnom sastavljena od pripadnika bošnjačke nacionalnosti, a u vezi sa spomenutom ABiH se dovodi i niz zločina mudžahedina, koji su, među ostalim, obredno sjekli glave Hrvatima i Srbima…

Novinar Hrvatskog medijskog servisa Branimir Galić smatra da Mlinarević ne može očekivati suosjećanje s obzirom na to da je, kako on navodi, postala instrumentom Komšićeve politike.

“Želio bih napomenuti da osuđujem napade koje, na osobnoj razini, trpi književnica i veleposlanica drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Martina Mlinarević. Međutim, tu suosjećanje s Mlinarević treba prestati jer se ona odlučila biti instrumentom Komšićevog, trećeg po redu, uzurpiranja pozicije u Predsjedništvu BiH koja mu ne pripada”, kazao je Galić za Direktno.hr.

‘Ko vas je.e majmuni’

Galić kaže i da sama Mlinarević koristi govor mržnje poručujući stanovnicima ove općine da su majmuni.

“Istovremeno, u Facebook statusu Mlinarević “poslanicu” Brotnjacima završava sa “Ko vas je.e majmuni”. Iz navedenog citata vidljivo je da je nekima dopušten govor mržnje – na kolektivnoj razini čak, jer se Mlinarević obraća stanovnicima jedne od hercegovačkih općina”, kazao je.

Nedostatak reakcija u slučaju Lujanović Galić vidi kao aspekt “sarajevocentrične politike”, dodajući da su svi oni koji se ne slažu s tom politikom “de facto građani drugog reda”.

“Reagiranja kojekakvih međunarodnih institucija sa sarajevskom adresom na napade na Mlinarević, a istovremena gromoglasna šutnja na prijetnje smrću novinarki Gloriji Lujanović, koja studiozno piše o zločinima tzv. Armije BiH, očiti je dokaz da najveći dio međunarodne zajednice u BiH uvažava i brine samo o onim građanima koji dijele uvjerenja istovjetna mišljenju političkoga Sarajeva. Oni koji nisu sarajevocentrični, s druge strane, i koji BiH ne vide kao unitarnu državu de facto su građani drugog reda koji nemaju mogućnost konzumiranja zajamčenih prava i institucionalne zaštite”, naveo je novinar HMS-a.

Predsjednik Hrvatskog studentskog politološkog foruma u BiH Martin Mikulić nedostatak slobode govora vidi kao put koji vodi u totalitarizam.

“Prije svega, jednako kao što je HSPF oštro osudio degutantne prijetnje usmjerene prema novinarki Gloriji Lujanović, tako i sada osuđujem govor mržnje i potpuno nepotrebne napade i pritiske upućene prema Martini Mlinarević Sopti. I u jednom i u drugom slučaju se radi o slobodi govora koja mora biti omogućena u djelovanju svakog pojedinca, a negiranje istoga vodi u totalitarizam”, kazao je Mikulić za Direktno.

Zločini Armije BIH ‘izolirani incidenti’…

Dvojako tumačenje govora mržnje predsjednik HSPF-a vidi kao “suludi narativ” kojim se Hrvate proglašava “rušiteljima države”, a HVO kolektivno zločinačkom vojskom.

“Što se tiče šutnje i dvojakog pristupa institucija i organizacija koje bi trebale štititi prava svakog pojedinca, uključujući i onih koji istražuju i pišu o ratnim zločinima Armije BiH, to nažalost nije ništa novo. Već desetljećima je u BiH prisutan agresivan medijski narativ koji Hrvate označava kao ‘rušitelje države’, dok se oni koji izravno ruše temelje Daytonskog sporazuma nazivaju ‘patriotima’. Slijedom tog suludog narativa, HVO je zločinačka vojska koja je sustavno činila zločine za koje treba odgovarati čitav kolektiv, dok su zločini Armije BiH tek ‘izolirani incidenti’ za koje, izgleda, ne treba nitko odgovarati. Nadalje, svi Hrvati koji ne pristaju na takav narativ su inherentno ‘fašisti’ nad kojima se vrši dehumanizacija pa prema tome nisu vrijedni zaštite ljudskih prava čak ni ako im se na okrutan način prijeti smrću”, navodi Mikulić.

Jednodimenzionalan pristup osudi govora mržnje Mikulić smatra za nešto pogubno u državi kakva je BiH.

“U međuvremenu, ispada da oni koji sebi uzimaju za pravo poistovjećivanje s državom, podižu je na pijedestal svetosti te drugima prišivaju kolektivne etikete nemaju nikakve veze s fašizmom. Rezultati ovakvog dugogodišnjeg licemjernog i toksičnog ozračja koje je u potpunosti izuzeto od bilo kakvog racionalnog diskursa jesu dvostruki standardi, selektivnost i jednodimenzionalnost koja je uvijek pogubna, a pogotovo u kompleksnoj državi poput BiH”, ocijenio je.

Šutnju u slučaju Glorije Lujanović Mikulić promatra kao “sramotu onih koji su sada glasniji nego ikada”.

“Ako očekujemo principijelno i korektno djelovanje od drugih, onda to moramo i sami činiti. Stoga je šutnja i izostanak reakcija u slučaju Glorije Lujanović ogromna sramota onih koji su sada glasniji nego ikada, jednako kao što je ogromna sramota cenzura i oduzimanje slobode govora političkim neistomišljenicima u slučaju Martine Mlinarević Sopta”, zaključio je predsjednik HSPF-a.

Govor mržnje koji Mlinarević trpi stravičan je i nedopustiv, posebice zbog činjenice da onako autorica ima pravo pričati, pisati i misliti što želi. Međutim, ogromne osude s jedne i ogromna šutnja s druge strane govore nam kako svaka prijetnja smrću nije ista.

Tko je odlučio biti mjeritelj kriterija, nepoznato je, međutim, u svemu je vidljiv licemjer pojedinaca koji selektivno pristupaju i slobodi i govoru mržnje kao takvom.

I. Crnjac l direktno.hr