Od kada je papa Franjo na čelu Crkve često se kroz medije „provlačilo“ da bi Papa mogao „ukinuti“ celibat. Iz tih tekstova vidjeli smo da se o takvoj odluci razmišlja zbog „pastoralne nužnosti“, a isključivo se odnosi na pacifičke otoke i amazonsku regiju.
Također smo svjedoci kako u zadnje vrijeme, dolaskom apostolskog vizitatora u Međugorje, branitelji Međugorja govore kako Papa, navodno, priprema sve za priznanje Međugorja.
„Ukidanje“ celibata i autentičnost međugorskih „ukazanja“, kao teme, nikada nisu bile dovođene u isti kontekst. A trebale bi. Iz najmanje dva razloga.
Razlog prvi – ex fra Ivica Vego
Kada je biskupu Pavlu Žaniću došao jedan svećenik iz Paname, upitao ga je razloge zašto ne vjeruje u ukazanja. Biskup mu je odgovorio da ima barem 20 razloga od kojih je i samo jedan dovoljan da svatko trijezan i poučen u vjeri zaključi da ukazanja nisu vrhunaravna. Molio ga je da mu kaže barem jedan razlog.
Ispričao sam mu ukratko slučaj exfratra Ivice Vege. Zbog neposluha on je 1982. po naređenju Svetoga Oca od svoje Vrhovne uprave izbačen iz reda OFM, riješen zavjeta i suspendiran „a divinis“. Nije se pokorio, i dalje je držao mise i dijelio sakramente i zabavljao se s ljubavnicom. Ovo je neugodno pisati, ali se mora da se vidi o kome Gospa govori. O njemu je, prema Vickinu dnevniku i prema izjavama svih „vidjelaca“, Gospa 13 puta rekla da je on nevin a biskup da je kriv. Kad mu je ljubavnica, s. Leopolda – redovnica, ostala trudna napustili su oboje Međugorje i duhovni stalež i nastanili se u blizini Međugorja gdje im se rodilo dijete, sada već i drugo.
Što i kada je govorila „Gospa“ za nekadašnjeg fratra, buntovnika i ljubavnika?
19.12.1981.: …Gospa je rekla da je za ove nerede u Hercegovini najkrivlji biskup Žanić. Za fra Ivicu Vegu rekla je, da on nije kriv, ali da biskup ima svu vlast. “Poručila” je Vegi da on ostane u Mostaru i da odatle ne ide.
03.01.1982.: Svi vidioci skupa pitali su za fra Ivicu Vegu. Gospa je odgovorila: „Ivica nije kriv. Ako ga izbace iz fratara, neka bude hrabar… Ivica nije kriv.“ To je ponovila tri puta.
11.01.1982.: Pitali smo ponovno za dvojicu mostarskih kapelana i Gospa je ponovila dva puta ono što je i prije rekla.
20.01.1982.: Djeca su pitala što će raditi fra Ivica Vego i fra Ivan Prusina sada kad su istjerani. Gospa je odgovorila: „Oni nisu krivi. Biskup se u odluci prenaglio. Neka ostanu.“
15.04.1982.: Vicka je postavila Gospi pitanje: „Općenito mi sve kaži o Ivici Vegi i Ivanu Prusini.“ Gospa se najprije nasmijala i počela govoriti: „Oni nisu krivi.“ Ponovila je dva puta… „Biskup je tu pogriješio… Neka ne idu iz Mostara… Mise mogu ponekad govoriti, ali neka se ne ističu dok se to ne smiri. Kod njih nema pogrešaka…“
16.04.1982.: Jučer dok smo bili s Gospom, pitali smo je možemo li izmoliti jedan „Oče naš…“ za njih dvojicu. Odmah je rekla: „Može“ i počela moliti. Kad smo završili, nasmija se i meni reče: „Tebi nije ništa drugo u glavi, samo njih dvojica“. Ja rekoh: „Pa i nije“.
26.04.1982.: Gospa: „Biskup u sebi nema nimalo prave ljubavi Božje. Ivica i Ivan neka radi Biskupa ostanu mirni. Što Biskup radi nije po Božjoj volji, pa može činiti što hoće, ali jednog dana vidjet će se pravda koju odavno niste vidjeli.“
Tako navodna „Gospa“ više puta ponavlja da buntovnik i ljubavnik fra Ivica Vego nije kriv, ni za neposluh ni za kršenje celibata. Dok iz svjedočanstva biskupa Pavla Žanića vidimo kako je taj isti „nedužni i nevini“ fratar završio. A ta ista „pojava“ optužuje Biskupa i proglašava krivcem, te donosi težak sud za Biskupa da nema „nimalo prave Božje ljubavi“.
Ako je u Međugorju stvarna, autentična Gospa, onda bi ona trebala znati za krivine i grijehe Ivice Vege. Jer kako ona narodna kaže: „Božje oko na sve gleda, ništa mu se sakrit ne da.“
Razlog drugi – ex fra Tomislav Vlašić
Tko je zapravo exfratar Tomislav Vlašić? On je od samog početka pratio „vidioce“ kao njihov „duhovni vođa“. U pismu od 13. travnja 1984. predstavlja se Papi kao onaj koji po „božanskoj providnosti vodi međugorske vidioce“. Na takvo predstavljanje Svetome Ocu, biskup Žanić govorio je: „Bolje bi učinio da se povukao u „pustinju“ i da je šutio, jer njegova prošlost o njemu govori dovoljno.“
Kakva je to prošlost Tomislava Vlašića koja „o njemu govori dovoljno“?
Biskupu Žaniću iz Njemačke stiglo je pismo u kojemu gđa. M. piše kako s (tada fra) Tomislavom Vlašićem ima dijete. U njemu moli Biskupa da zamoli Vlašića da se pobrine za svoje dijete. Biskup Žanić već je godinu dana prije imao saznanja da fra Tomislav Vlašić ima dijete, međutim za to nije imao nikakvih dokaza. Gđa. M bila je također časna sestra, no zatrudnjevši otišla je u Njemačku, u blizinu Munchena, napustivši redovničku zajednicu. To se sve zbivalo 4 godine prije početka „ukazanja“, točnije u siječnju 1977. godine.
No, u te četiri godine, nije da fra Tomislav Vlašić nije imao nikakva kontakta sa majkom svoga sina. Itekako da joj je pisao. Između ostaloga pisao je dotičnoj M.:
O djetetu je najbolje nikomu ništa ne pričati. Rekneš li samo jednoj osobi, pa bila to tvoja majka, ili sestra, ili ne znam tko drugi, već si rekla cijelom svijetu. A od toga nemaš nikakve koristi nego još veće opterećenje. Naprotiv, imat ćeš mnogo zasluga i Božjeg blagoslova ako to ostane samo za tebe, jer ćeš u ovim nezgodnim vremenima poštediti mnoge sestre, fratre i svijet od razočarenja. Onda ćeš imati više zasluga nego da živiš kao redovnica. Bit ćeš zbilja kao Majka Božja koja je prihvatila svoju posebnu sudbinu, s djetetom je išla gdje god je trebalo, providnost ju je pratila, a to dijete, iako joj je zadavalo križeve, postalo joj je izvor najveće slave. Budeš li i ti to prihvatila kao ona neće ti nedostajati ni raspoloženja ni uspjeha u životu. I Bog će te uvijek blagoslivljati.
Vidimo kako Tomislav Vlašić manipulira bivšom časnom sestrom uvjeravajući je da njihovo dijete treba ostati tajna, te je uspoređuje sa samom Majkom Božjom kako bi ista pristala na taj način života i skrivanje njihovog djeteta.
A što je navodna „Gospa“ govorila preko „vidioca“ fra Tomislavu Vlašiću?
06.10.1981.: „Neka fr. Tomislav počme s molitvenim grupama jer je to jako potrebno. Neka se fr. Tomislav čvrsto moli!“
20.01.1982: Vidioci postavljaju pitanje „Gospi“: „Fra Tomislava žele odavde maknuti. Što je potrebno činiti?“ Odgovor „pojave“: „Ako je u Božjoj providnosti da ga odvedu kao fra Jozu, neka bude predan Bogu. Potrebno mu je da mnogo moli i da vi za njega molite.“
24.05.1983.: „Jelena Vasilj ( bivša vidjelica kojoj se Gospa iz nepoznatog razloga prestaje ukazivati nakon kraćeg perioda) mi je rekla da i dalje ima svaki dan viđenja. Gospa joj je rekla a da ona nije postavljala pitanje, da želi da fr. Tomislav Vlašić okupi jednu grupu mladih koje bi Gospa posebno vodila i davala im zadatke. Stoga je fr. Tomislava pozvala da dođe sutra na molitvu u Jeleninu kuću.“
03.06.1983.: Pitanje „pojavi“: „Fra Tomislav je naumio pozvati župu da moli i posti na nakanu da bi Crkva ove događaje priznala nadnaravnim. Smatra da je i to obveza župe: izmoliti taj dar. Da li je na pravom putu?“ Odgovor „pojave“: „Na pravom je putu. Neka župa moli za taj dar.“
05.03.1984.: „Danas sam više razgovarao s Ivanom Dragićevićem. Ovdje iznosim bitna iskustva koja mi je rekao. (A mi prenosimo samo što se odnosi na fra Tomislava Vlašića) … „Gospa je izrazila želju i preporučila mu, nakon njegova pitanja, za savjet, da završi srednju školu pa će mu onda pokazati put. Također mu je rekla da se povjeri fr. Tomislavu Vlašiću da ga duhovno upućuje.“
Tako je „pojava“ podržavala Tomislava Vlašića u njegovim naumima, a da mu se djeteta godinama spomenula nije. Da je u Međugorju zaista Gospa, ona bi morala znati za to dijete. Budući da je korila „okolo“, posebno Biskupa, morala je i prekoriti i Tomislava Vlašića. Ali ne. Pojava je za njega govorila: „Na pravom je putu.“
Ako je za međugorsku pojavu „nevin“ fra Ivica Vego koji je kršio crkveni posluh i zavjetovani celibat, onaj isti Ivica Vego koji je s časnojm sestrom u spolnom općenju dijete, ako je za međugorsku pojavu Tomislav Vlašić „na pravome putu“, onaj isti Vlašić koji je s časnom sestrom također napravio dijete, onda bi Sveta Stolica, prije nego bi priznala međugorska „ukazanja“ morala i „ukinuti“ celibat, jer kako ta „međugorska gospa“ kaže: „To je pravi put!“
No, ipak „ukidanje“ celibata je apsurd, što nam govori Apostolska predaja i Crkveni oci, tako bi i priznavanje „međugorskih“ ukazanja bilo apsurd, jer nisu u skladu ni sa Apostolskom predajom ni naukom Crkvenih Otaca, a samim time i Crkvenim Učiteljstvom.
don Petar S. l poskok.info
wpDiscuz