Doživio je stotu. On je svećenik i otac sedmero djece od kojih je četvero muških i sva četvorica su svećenici. Čovjek koji drži ovaj zanimljiv “rekord” je don Probo Vaccarini, svećenik biskupije Rimini, a 4. lipnja proslavit će u mjesnoj katedrali, u zajedništvu s biskupom Francescom Lambiasiem, svetu misu i svoj 100. rođendan.
Probo je rođen 4. lipnja 1919., a kao i mnogi njegovi vršnjaci doživio je strahote rata zbog kojih je bio primoran preseliti u Rusiju gdje je radio na seoskim imanjima. Vrativši se u Italiju, nekoliko godina radio je kao geometar za željeznice. U to je vrijeme Probo upoznao svoju voljenu Anna Mariju s kojom je zasnovao obitelj. Bila je to velika obitelj jer im je Bog darovao sedmero djece, četiri dječaka i tri djevojčice.
Tijekom jedne svete mise nekoliko godina nakon smrti njegove supruge, čuo i drugi poziv: poziv na svećeništvo
U 51. godini života Probo je ostao udovac. Ipak, uz sve obiteljske obveze koje je od tada ispunjavao sam, odlučio je pronaći drugu “zaručnicu” – Crkvu kojoj je služio toliko godina. Postao je akolit, zatim đakon, a onda i župnik župe Svetog Martina u Venti u svom Riminiju. Iz tog grada nikad više nije otišao, osim prigodom brojnih hodočašća u San Giovanni Rotondo gdje je pratio vjernike iz Riminija kako bi se susreli s padrom Piom. Za tog, kasnije svjetski poznatog, fratra iz Pietrelcine čuo je od jednog prijatelja i postao mu je duboko odan iako njihov prvi susret baš i nije bio najsretniji. “Otišao sam se kod njega ispovjediti i čim sam stigao on me je potjerao ne govoreći mi ništa. Vrisnuo je: ‘Odlazi!’”, ispričao je don Probo jednom zgodom za televiziju TV2000. Probo je tada bio mladić, no vratio se budućem svecu i od tada se rodilo osobno poznanstvo s padrom Piom kod kojega je redovito išao u posjet. Upravo mu je otac Pio rekao: “Zasnuj svetu i brojnu obitelj”.
Tako je danas njegov sin Francesco svećenik biskupije Terni, Giovanni župnik u Miramaru, Gioacchino u Montetauru, a Giuseppe u Borghi
Probo ističe kako je baš tu u San Giovanni Rotondu, tijekom jedne svete mise nekoliko godina nakon smrti njegove supruge, čuo i drugi poziv: poziv na svećeništvo. Za svećenika je zaređen 1988. godine, na pragu 70. godine života. Za ređenje Vaccarini je prethodno morao ishoditi odobrenje iz Vatikana, a za sve to trebao je imati i suglasnost potomaka. Djeca su ga ohrabrila na tom putu. I ne samo to, sinovi su ga “svatko na svoj način” slijedili. Tako je danas njegov sin Francesco svećenik biskupije Terni, Giovanni župnik u Miramaru, Gioacchino u Montetauru, a Giuseppe u Borghi.
“On je uvijek bio vrlo pobožan čovjek i kad je postao đakon, mogu reći da smo to nekako i očekivali, no kad je rekao da želi postati i svećenik bili smo jako iznenađeni. Rekli smo mu: Tata, ti si sad za mirovinu! A on nam je odgovorio kako ostatak života želi biti svećenik” – prepričao je njegov sin Giuseppe.
Don Probo trenutno živi s jednom od svojih kćeri u staroj obiteljskoj kući gdje u čitanju i pisanju provodi svoje staračke dane. Do sada je objavio petnaest knjiga i autobiografiju naslovljenu “Suprug, udovac i svećenik”.
4. lipnja sva će djeca stajati uz svog oca kako bi skupa proslavili njegov 100. rođendan. Oko svećenika će biti i cijela zajednica župe San Martino u XX, u kojoj Vaccarini djeluje već 31 godinu ispovijedajući vjernike i slaveći Svete Mise, vjenčanja, krštenja i sprovode. Tijekom svih ovih godina on nikad nije propustio svoje “dužnosti”. Služenje nastavlja čak i sada kada je odzvonila stota. “Unatoč njegovoj dobi – kaže njegov sin Giuseppe – svaki dan odlazi u župu slaviti Misu. On živi vjeru s nevjerojatnom strašću”. Njegova će se služba zasigurno nastaviti, budući da don Probo često zna kazati kako se “osjeća kao tek zaređeni svećenik”.
| hkm.hr
wpDiscuz