STRAŠNA PRIČA Raspetljavaju se slučajevi prodaje beba u Srbiji: ´Bebu su držali u ‘skladištu’ dok ne dostigne kilažu´

U Srbiji se trenutačno raspetljavaju slučajevi navodne prodaje beba prije gotovo 40 godina, a sve je počelo kada je mladić (38) iz Aleksinca slučajno doznao da njegova biološka majka ne postoji. Telegraf piše da će se mladić, na čijim se papirima kao biološka majka vodila nepostojeća žena, možda konačno susresti sa svojom “pravom” obitelji. Riječ je o obitelji iz okoline Kruševca, kojoj je prije 38 godina rečeno da im je sin preminuo tijekom porođaja, da ga ne mogu vidjeti niti preuzeti tijelo.

Na poziv Udruženja za istinu i pravdu o nestalim bebama, da im se jave majke koje su u Kruševcu rodile od prosinca 1980. do lipnja 1981. godine, u petak se udruženju javila obitelj koja je sina dobila i izgubila 4. ožujka 1981. godine. Podsjećamo, prema dokumentima, mladić je rođen 3. ožujka 1981.

Isto vrijeme smrti i rođenja

“Njima je rečeno da im je beba umrla po rođenju. Izvukli smo njihove izvode iz MKR-a i MKU-a i kada smo ih uporedili s onima posvojenih, vidjeli smo brojne sličnosti. Isti matičar je istog dana, 10. ožujka, vodio dokumente za oba slučaja. Posvojenog je upisao u MKR, iako je prijava rođena stigla tek dan kasnije. Navodnu mrtvu bebu ove obitelji upisao je u MKU, prije nego što je stigla potvrda o smrti, koja je, smatram, lažirana”, za Telegraf tvrdi Radiša Pavlović, predsjednik ovog udruženja i član srpske Vladine komisije koja se bavi ispitivanjem slučajeva nestalih beba.

Dalje, Pavlović govori da se na dokumentima navodno mrtve bebe kao vrijeme rođenja i smrti navodi isto vrijeme – 8.50 sati, što nije moguće. Pavlović kaže da je na otpusnom pismu majke napisano da je imala spontani pobačaj, a njezina beba je svejedno upisana u matične knjige.

“Na prijavi rođenja bebe piše da je rođena s 950 grama, ali majka negira i tvrdi da je težila 1950 grama. Moje je duboko uvjerenje da je posvojeni, dakle ta beba, držan u bolnici dok ne dostigne kilažu, da je u ‘skladištu’, da mu je datum rođenja pomaknut dan ranije, a da je na njegove papire kao majka upisana nepostojeća žena, koja ga se onda navodno odrekla”, kaže Pavlović.

‘Ako ti se ne sviđa beba, vrati je’

Sjećanje posvojiteljice također se uklapa u Pavlovićevu teoriju. Posvojiteljica je Pavloviću i Udruženju kazala da je dječak u lipnju donesen kod njih u kuću u bolničkom krevetiću. Pavlović podsjeća da se po bebinim dokumentima vidi da je nekoliko mjeseci ranije prijavljen na adresu posvojiteljice.

“Radnica Centra za socijalni rad, koja mu je dodijelila ime, osobno ga je donijela s tadašnjim direktorom Centra. Ženi su rekli da ako joj se beba ne bude svidjela, da je može vratiti”, prepričava zgranuto Pavlović.

Bez DNK testa ne može se ništa dokazati

U međuvremenu, 38-godišnji mladić s početka priče i njegovi potencijalni roditelji vidjeli su se kratko putem Vibera. Razgovor je trajao nekoliko minuta, a Pavlović ga je prekinuo zbog toga što su svi plakali. Obitelj koja misli da je ovaj mladić njihov sin ima i drugu djecu te se vidi fizička sličnost između sina i njih. No, kako kaže Pavlović, bez DNK testa ne može se ništa dokazati. Udruženje za istinu i pravdu o nestalim bebama uzelo je briseve i od posvojenika i od obitelji. Pavlović se nada da će DNK test proći dobro jer imaju negativna iskustva s tim laboratorijima i zato sada traže onaj koji će pošteno i objektivno napraviti analizu.

No, nije se samo jedna obitelj javila kao potencijalna obitelj za posvojenog mladića. Analiza će se raditi između dvije obitelji – ove i još jedne koja je dijete izgubila početkom lipnja 1981. godine. Iako im se 10-ak obitelji javilo, sa sumnjom da je mladić možda njihovo dijete, dvije obitelji su najviše odgovarale po dokumentima i opisu bebe (zaraslosti pupka) koji je dala posvojiteljica.

Ono što ohrabruje Pavlovićevo mišljenje jest činjenica da kada je sa 38-godišnjakom prije nekoliko tjedana bio u bolnici u Kruševcu, u kojoj se rodio, rekli su im da niti jedna žena u tom razdoblju nije izgubila bebu. Javljanje ove obitelji to negira.