U Zagrebu su se 90-tih, pogotovo nakon završetka Domovinskog rata, okupili jaki mladići s kriminalnim iskustvom. Oružja je bilo na tone i to jeftinog, plaćeni ubojice iz Hrvatske, BiH, ali i iz Srbije i Crne Gore, bili su lako dostupni, a pametniji kriminalci su imali zaleđe u tajnim službama.
Sve te okolnosti stvorile su podlogu da se nesporazumi i uvrede, umišljene ili stvarne, rješavaju vatrenim obračunima. Metropola je bila mala za toliki broj testesteronima nafilanim ljudima pa su zaredali mafijaški obračuni.
Ubojice kralja kocke i kralja poker aparata, Zlatka Bagarića i Vjeke Sliška, poznate se. Ovdje donosimo dosje o kriminalcima koji su bili na putu da izgrade svoja carstva, ali ih je zaustavio metak, a neke i rafal, koji su u njih ispalili još uvijek nepoznate ubojice.
Ivan Šakota
Ivan Šakota (24) ubijen u Martićevoj ulici u Zagrebu ispred kafića Kvak 28. lipnja 1997. Mladi lav želio je postati jedan od kraljeva podzemlja. Ubojica ga je likvidirao iz snajpera koristeći dum – dum metak.
Šakota je nosio pancirku, no metak je bio smrtonosan jer je ubojica, znajući da ovaj ima zaštotu, pucao sa strane pancirke. Iako mlad Šakota je već imao vatrenog iskustva. U Frankfurtu je navodno ubio redara.
Sudjelovao je i u pucnjavi u opatijskom kafiću, u kojoj su teško ranjeni redar i tri gosta. U toj gužvi sudjelovao je i Damir Džeba Dado koji je, navodno, i započeo kavgu u opatijskom kafiću. U Šakotinim rukama umro je kradljivac automobila Ivan Mirko Krpelnik Krpa (24). Ubio ga je Zdravko Šoškić 4. veljače 1997. nakon svađe zbog novca vezanog za automobile.
“Šakota se po gradu hvalio kako će on uskoro postati glavni gazda pa su ga ubili. Izdahnuo je na rukama Sphejtima Taqija koji je rekao:“Ja ću te osvetiti!“ Poslije je pričao kako zna tko je odgovoran za ubojstvo pa su ubojice za svaki slučaj odlučili i njega eliminirati”, rekao nam je svojedobno dobar poznavatelj odnosa u podzemlju 90-ih. Za Šakotino ubojstvo bio je optužen Davor Zečević, koji je oslobođen zbog nedostatka dokaza.
Shpejtim Taqi
Nije prošlo niti tjedan dana nakon Šakotina ubojstva, a likvidiran je i njegov prijatelj Shpejtim Taqi. Izrešetali su ga hicima iz automatske puške dok je 4. srpnja 1997. čekao zeleno svjetlo na semaforu na križanju Selske i Zagorske. Ubojica je bio na motoru koji je kasnije pronađen u garaži koju su navodno koristili pripadnici “zločinačke organizacije”.
Optužnica je za to ubojstvo teretila Rajka Momčilovića Ribu, no ništa mu nije dokazano. Taqi je u trenutku ubojstva imao 27 godina. Iza sebe imao je ratno iskustvo. Bio je bivši niški specijalac koji se prijavio u bojnu “Frankopan” Hrvatske vojske.
Skupio je podeblji policijski dosje, a bavio se i iznuđivanjem. Priča se da je pojedinim poduzetnicima znao staviti poštolj u usta i kazati: “Ja sam đeneral Taqi, dve godine niški specijalac sad ću da te ubijem!” Taqi se u diskoteci Best sukobio s unukom predsjenika Franje Tuđmana pa se nakon njegova ubojstva, između ostaloga, nagađalo da bi i to mogao biti uzrok njegova ubojstva.
Željko Šobot Šobica
Željko Šobot Šobica stekao je ugled u zagrebačkom podzemlju pljačkom blindiranog vozila u Paromlinskoj ulici i posla s tolarima koji je odradio zajedno s bankarom Ibrahimom Dedićem.
U oružanom prepadu 25. travnja 1996. na blindirano vozilo u Paromlinskoj ulici ukradeno je 5,5 milijuna kuna. Jedan zaštitar je ranjen, a razbojnici su nestali. Bilo kako bilo unatoč sumnji da je Šobot satajao iza ovog razbojničkog pothvata policija nikada nije našla dovoljno dokaza da ga optuži.
“Šobot bio je samostalan i nepredvidiv igrač i zbog toga je izgubio glavu. No, po kriminalnim krugovima godinama se prepričavala epizoda kada je naivno uletio u kupovinu šest kilograma ‘bijelog’. Iskeširao je robu, a prodavatelji su mu uvalili šećer. No, zbog ovog poslovnog fijaska nitko nije platio glavom”, prisjetio se sugovornik dobro upućen u zbivanja na krim sceni hrvatske metropole 1990-ih.
Svjedok na suđenju optuženima za tzv. zločinčku organizaciju kazao je kako je nakon posla s tolarima Šobot smatrao kako je Dedić dobio više novca i htio ga je “kasirati”. Pričalo se da je Šobot organizirao pucnjavu u kojoj je Dedić ranjen.
No, Dedić je bio čovjek koji je imao dobre veze u sarajevskom kriminalnom miljeu. Po gradu se kasnije pričalo da su Dedićevi ljudi ubili Šobota i da su Šobotovi ljudi kasnije likvidirali Dedića. Šobot (34) ubijen je 11. ožujka 1999. na križanju Selske ceste i Tratinske ulice u Zagrebu dok je mirno jeo pirošku sa sirom u svojem BMW-u. U njega je ispucan cijeli šaržer iz strojnice Ero.
Ubijen je navodno jer se previše osamostalio u kamatarenju i poslu s drogom Za ubojstvo je bio optužen Davor Zečević, koji je za to oslobođen. Agent SIS-a Veselin Marinov tvrdio je da ga je ubio plaćeni ubojica Bora Konj te da mu je vozeći auta pomogao Damir Džeba. Ubojica nije otkriven.
Damir Džeba
Damir Džeba, čovjek koji je svojim džipom u veljači 1999. „preorao“ maćuhice ispred HNK-a i tako razljutio bivšeg predsjednika Franju Tuđmana završio je izrešetan na zagrebačkom Prisavlju.
Damir Džeba bio je sitan kradljivac automobila iz Hercegovine. Rodnu grudu morao je napustiti jer je ukradeni automobil prodao nekom mladiću. Vlasnici vozila tog dečka su likvidirali misleći da im je on ukrao auto. Obitelj stradaloga krenula se osvetiti Džebi koji je spas potražio u Zagrebu.
U središte pozornosti došao je kada je, vjerojatno na kokainu, ‘izorao’ maćuhice. To je bilo u petak navečer. U subotu je bivši predsjednik države Franjo Tuđman, tijekom posjete HNK-u , vidio vandalizam. Odmah je nazvao tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Penića i zatražio da se to ispita i otkrije krivac – kazao nam je prije nekoliko godina dobro upućeni izvor.
Kada su je policija došla do Džebe na automobilu je još bilo blata. Kod njega su našli pišolj i Džeba je priznao da je on vandal koji je svojim divljanjem izbezumio Tuđmana. Poslije nekoliko mjeseci ime mu jeosvanulo u tisku nakon slijetanja sa jarunskog nasipa. Na stranicama crnih kronika osvanuo je ponovno nakon što se s posuđenim motorom zaletio u hrpu smeća, pao s motora, te se ozlijedio.
I dok je većina građana o Džebi stvorila sliku kao “sirovini s kamenjara”, rijetki su bili upoznati s njegovim kriminalnim aktivnostima. U popisu istaknutih nositelja organiziranog kriminalnog djelovanja nastalog u Operativnoj akciji MUP-a “Ključ” iz kolovoza 1999. Džeba se spominje kao čovjek koji je bio prijavljen 25 puta.
Od teških krađa, krivotvorenja isprava, prikrivanja, otmice, razbojstva, te opće opasne radnje. Džeba je bio i meta napada vatrenim oružjem. Ispred noćnog kluba “Mohito” u Hebrangovoj ulici u Zagrebu 25. srpnja 1996. netko je iz pištolja u njega ispalio više metaka. Džeba se tada uspio izvući neozlijeđen iako je BMW kojim se odvezao pogođen s pet-šest hitaca.
Džebine doušničke usluge koristili su mnogi – i kriminalci i tajne službe i policija. Mladen Naletilić Tuta, bog i batina u Hercegovini kasnije osuđen zbog ratnih zločina u Haagu, rekao je 2000. istražnom sucu Radovanu Ortynskom kako je Džeba dilao drogu među njegovim vojnicima, te da je zbog toga imao velikih problema. Osim drukanja i podmetanja Džeba je pričaju svjedoci sudjelovao i pokušaju ubojstva Željka Šobota 21. veljače 1996.
Kako je na suđenju tzv. zločinačke organizacije više svjedoka reklo Džeba je ostao Šobotu dužan neke novce. Ovaj ga zbog toga pretukao i uzeo mu motor. Džeba je znancima tada govorio da Šobot vodi 1:0 Za taj pokušaj ubojstva osuđen je Tvrtko Tomičić.
On je, presudio je sud, zajedno sa Džebom prišao autu u kojem se nalazio Šobot. Tomičić je tada sa udaljenosti od nekoliko metara Šobota ispalio više hitaca i pogodio ga u desno rame. Džeba nije uspio pucati, a nakon što su vidjeli da Šobot poteže pištolj i da bi mogao uzvratiti pobjegli su.Tomičić je tvrdio kako je u Šobota pucao Džeba.
Džeba (31) je ubijen rafalom iz vatrenog oružja 16. studenoga 1999. ispred “Male kavane” na zagrebačkom Prisavlju. Prije likvidacije o njemu se među kriminalcima pronio glas kao o “drukeru” i “ velikom smradu”, a kad netko tko pliva u tim vodama stekne takvu reputaciju…..
Davor Zečević Zec
Davor Zečević Zec (40), optuženik iz tzv. zločinačke organizacije, likvidiran je 1. prosinca 2007. preciznim hicem iz snajpera u glavu na Remetinskom Kamenjaku. Izdahnuo je na rukama svoje djevojke Ivane Šikić ispred zgrade u kojoj je ona stanovala.
Ubijen je dok je bio na slobodnom vikendu, a lepoglavski zatvor trebao je uvjetno napustiti za koji tjedan. Zečeviću je Vrhovni sud kaznu sa sedam i pol godina zatvora, koliko je dobio zbog dilanja droge, povisio na devet godina. Unatoč brojnim spekulacijama, ubojica i motiv su policiji i dalje nepoznati.
Nagađalo se da bi to mogla biti osveta prijatelja Ivana Šakote ili Željka Šobota za čija ubojstva je bio optužen pa oslobođen zbog nedostatka dokaza.