Ono što Kina ne želi da svijet sazna su njihovi tajni kampovi za muslimane. Najnoviji primjer je obitelj koja je razdvojena već više od dvije godine.
Dnevni boravak nije se uopće promijenio. Baku na njezine malene unuke još uvijek podsjećaju plišane igračke i njihova roba koju i dalje čuva u ormaru. Igračke nježno privija na grudi i plače kao da u naručju grli svoje dvije unuke. Živjele su u Kazahstanu i otišle su s majkom Adibom u posjet njezinim rođacima u Kinu još 2017. godine. Majka je odrasla u Kini i htjela je da njezina obitelj vidi djecu u sjeverozapadnom dijelu Kine. Njezin suprug Veton i najmlađi sin ostali su u Kazahstanu, no ubrzo nakon što su stigle u Adibinu domovinu, njegova supruga i dvije starije kćeri su nestale. U regiji Xinjiang, prema tvrdnjama SAD-a, Kinezi su zatočili u logorima oko dva milijuna muslimana. Prema tvrdnjama Human Rightsa Peking želi eliminirati muslimane iz graničnih područja, a bivši zatočenici potvrdili su CNN-u da su tijekom boravka bili podvrgnuti mučenjima i političkoj indoktrinaciji samo zato jer su muslimani.
Suprug zatočene žene i otac dviju djevojčica kaže da mu je rodbina supruge potvrdila da je njegova žena deportirana u logor, a djevojčice su poslali da žive s daljnjim rođacima. Kako je rekao, već dvije godine ništa ne zna ni što se dogodilo sa suprugom, niti s njegovim kćerima, niti ne zna gdje su. Njihov najmlađi sin, koji sad ima tri godine, niti ne zna kako izgleda njegova majka.
Kina pak tvrdi da to nisu logori, nego dobrovoljni kampovi u kojima se želi iskorijeniti islamski ekstremizam za koje vlada tvrdi da je povezan s terorističkim napadima koji su se dogodili u prošlosti. Stoga se na televiziji puštaju propagandni spotovi u kojima prikazuju ‘polaznike kampova’ kako se dobro zabavljaju i zajedno uče.
Njezin suprug uvjeren je da je sve to daleko od istine i ako je doista sve na dobrovoljnoj bazi, zašto njegova supruga i dalje mora biti u tom kampu?
“Moja supruga i moje dvije djevojčice nisu nikakvi teroristi!”, kaže on i dodaje da je teško i zamisliti bol koju osjeća kad god se sjeti gdje su završili njegova supruga i dvoje djece.
Budući da je CNN uputio službeni upit kineskoj vladi o sudbini žene i njezinih djevojčica, te da nisu dobili nikakav odgovor, reporteri su se uputili u Kinu da provjere stvarno stanje na terenu. Posjetili su šest mjesta u regiji Xinjiang, u kojima žive muslimani. Snimili su zapanjujuće prizore.
“Recite nam zašto branite da snimimo kamp? Ima li nešto ovdje što vi ne bi željeli da se snimi? Uvjereni smo da je to kamp za Ujgure i Kazahstance”, rekao je reporter, a policajac mu je priprijetio zatvaranjem i tražio da sve što su snimili, odmah obriše.
Suprug je uvjeren da je ona puštena iz logora i da su joj dopustili da živi s djevojčicama, ali su im oduzeli putovnice, pa se više ne može ni vratiti u Kazahstan. Kaže da nema načina da ju kontaktira i pronađe, a u Kinu se ne usudi otputovati jer kaže da bi i on u tom slučaju sigurno završio u logoru.
Čim su stigli u mjesto za koje su reporteri CNN-a mislili da je nova adresa majke i njezinih djevojčica, policajci koji su pratili njihov automobil su ih zaustavili i inzistirali da s njima odu na ručak.
“Iako smo se tome žestoko protivili, nismo imali mnogo izbora. Dok muslimani čame u obližnjem logoru, vladini dužnosnici se zabavljaju, idu na obilne ručkove, ispijaju pića i plešu uz glazbu. Nismo uspjeli Vetonu donijeti nikakvu vijest iako smo mu bili posljednja nada”, rekli su reporteri CNN-a.