Znanstvenici još uvijek rade na tome da sintetizirani govor postane čišći i razgovjetniji
Osobama koje su izgubile dar govora zbog moždanog udara ili nekog drugog težeg zdravstvenog problema, znanstvenici bi uskoro mogli uz pomoć tehnologije vratiti tu sposobnost.
Znanstvenici s kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu u srijedu su obznanili da je riječ o tehnologiji koja koristi moždanu aktivnost za “stvaranje” sintetiziranog govora.
Policija sumnja da je uzrok stravične nesreće to što je vozač Škode Oktavije zaspao
Incident se dogodio 10. ožujka oko 5 sati ujutro
Ozljeda na radu priznaje se i za ozljede nastale na putu do posla, no to se neće dogoditi ako skrenete s ‘direktnog puta’
Kažu da su razvili svojevrstan implantat za mozakkoji može čitati misli i pretvarati ih u govor. Točnije u mozak nekoliko dobrovoljaca ugradili su elektrode te uz njihovu pomoć dešifrirali signale u centrima za govor kako bi ‘naveli’ kompjutorski simuliranu verziju njihova vokalnog trakta, a to su usne, čeljust, jezik i grkljan, da putem sintesajzera generira govor.
Govor je bio pomalo nejasan no ipak razumljiv, što je poticaj znanstvenicima da, uz neka poboljšanja u skoroj budućnosti razviju klinički održiv uređaj za pacijente koji su izgubili dar govora.
“Kad smo prvi put čuli rezultate bili smo uistinu šokirani. Nismo mogli vjerovati vlastitim ušima. Naime, mnogi aspekti stvarnog govora bili su prisutni u onome što je proizveo sintesajzer, zbog čega smo bili iznimno uzbuđeni”, kazao je jedan od autora studije, Josh Chartier.
“Naravno, moramo još puno raditi kako bismo postigli govor koji će biti što prirodniji, no jako nas je iznenadila činjenica da se toliko toga može dešifrirati iz moždane aktivnosti”, rekao je.
Moždani udar, bolesti kao što su cerebralna paraliza, amiotrofna lateralna skleroza (ALS), Parkinsonova bolest i multipla skleroza, ozljede mozga i rak ponekad oduzimaju dar govora.
Znanstvenici kažu da su uspješnije sintetizirali sporije zvukove poput onog koji se proizvede kad se izgovori slovo “š”, a manje su uspjeha postigli s naglim zvukovima koji nastaju pri izgovoru bilabijalnih suglasnika poput “b” i “p”.
“Malo nas zapravo zna što se točno odvija u našoj usnoj šupljini u trenutku kada govorimo”, kaže neurokirurg Edward Chang, jedan od autora studije objavljene u časopisu Nature. “Mogli bismo reći da mozak prevodi misli, odnosno ono što želite izgovoriti na način da omogućuje pokrete dijelova glasnica i vokalnog trakta, a upravo to pokušavamo dešifrirati.”
“Još uvijek radimo na tomu da sintetizirani govor postane čišći i razgovjetniji. To je djelomično posljedica algoritama koje koristimo. Smatramo da ćemo, kada poboljšamo tehnologiju, postići i bolji rezultat”, kaže Chartier.