Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH, Imoćanin Slavo Kukić, nekadašnji profesor Ekonomskog fakulteta u Mostaru i žestoki kritičar nacionalizama u BIH osim onog najvećeg, u razgovoru za RadiUnitarizam.ba komentira kako pišu mediji Režima: “pokušaje obnavljanja tzv. HZ Herceg-Bosne na skupu pod mentorstvom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) ove sedmice u Mostaru.”
Inače radi se o udruzi građana osnovanoj 1996g ,nakon rata, na čijem je čelu donedavno bio Kukićev dobri prijatelj Živko Budimir. Na čelu HercegBosne inače, republike, one koja se spominje u Haagu, dakle sutvorca FBIH bio je Krešimir Zubak, ugledni ekspert za ustavna pitanja US ambasade u BIH. I također Kukićev prijatelj. Kukić u ratu u dobra HRHB “fašizma” nije bio u logoru. Radio je na Sveučilištu HercegBosne i potpisivao diplome na kojima je stajalo HRHB.
Piše: Faruk Vele l RadioSarajevo.ba
Uvaženi profesor upozorava kako čelnik HDZBiH Dragan Čović gradi institucije trećeg entiteta, odnosno federalne jedinice, ukazuje na posljedice stranputice kojom se kreće Bosna i Hercegovina, poziva međunarodne faktore na akciju, te upozorava na krajnje destruktivne politike nacionalističkih stranaka.
Radiosarajevo.ba: Kako komentirate održavanje 4. Sabora HZ tzv. Herceg-Bosne u organizaciji HDZ-a i poruke upućene s tog skupa koji je, očito, sve samo ne udruženje građana?
Akademik Kukić: Moram priznati da su informacije u vezi sa ovim skupom krajnje oskudne – i o njemu se može suditi tek na temelju škrtog dociranja javnosti od strane prvog čovjeka HDZ-a. Sama činjenica, međutim, da je on organiziran i održan, je opominjuća – i znak za alarm. Pri tome mislim, prije svega, na međunarodne centre moći, garante Daytonskog sporazuma, i Ured visokog predstavnika u BiH.
Ne interveniraju li sada, i budu li se ponašali na način kako se već godinama ponašaju u vezi s političkom akrobatistikom Milorada Dodika i njegova političkog kruga, to će biti poprilično siguran znak da su od BiH definitivno digli ruke i da su zainteresirani samo za to da dezintegracijski procesi koji vode disoluciji zemlje ne eskaliraju u oružane sukobe kojima bi bio ugrožen kapital krupnih multinacionalnih kompanija iz njihovih zemalja.
Radiosarajevo.ba: Čović na ovom skupu jasno kaže da “moramo do kraja organizirati HZ HB”, te da treba sačuvati “nešto najvrijednije, a to je ime Herceg-Bosna”. Je li ovo nastavak građenja paralelnih institucija? Da li Čović zna “što se iza brda valja”, te procjenjuje da je ovo trenutak za ovakve poteze?
Akademik Kukić: Ne vidim što bi ta poruka imala drugo značiti osim opredjeljenja da se grade institucije zasad treće federalne jedinice po uzoru na one koje je imala i HR HB u prvoj polovici devedesetih. I da se pri tome kalkulira kako one trebaju biti preteče eventualnih budućih državnih institucija novog međunarodno priznatog državnog entiteta. Vjerujem, potom, da najnovije akcije nisu izvan dogovora na relaciji Čović-Dodik, ali i da će i od jednog i od drugog biti učinjeno sve kako bi u tekućem mandatu istima bio pribavljen zvanični legitimitet institucija države BiH.
Radiosarajevo.ba: Kako gledate pokušaje reafirmaciju jedne politike koja je dobila svoj epilog u Haagu kroz presudu “Prliću i drugima”?
Akademik Kukić: Što se mene tiče, najnovijim saborovanjem su samo afirmirane vrijednosti zbog kojih je u Hagu izrečeno 111 godina zatvora onima koji su ih personificirali – a koje, oni koji ovu tvorevinu danas izdižu na pijedestal nacionalne svetinje, svakodnevno proglašavaju nacionalnim herojima. No, Bože moj, jedna narodna kaže da se onim, čega se normalni stide, idioti se ponose.
Radiosarajevo.ba: Kamo nacionalisti i vladajuće nacionalističke stranke vode BiH? Postoji li bojazan s Vaše strane nakon svega što vidimo na sceni?
Akademik Kukić: Na opasnosti, koje su pred BiH sve goropadnije, upozoravam godinama. Nažalost, sve upućuje kako vrijeme koje živimo sve neodoljivije asocira na ono s početka devedesetih. Ne mislim time reći kako bi i nastavak mogao biti identičan. Poprilično sam, naime, uvjeren da novi oružani sukob treba isključiti – iako ne i mogućnost, recimo, sporadičnog puškaranja – jer to, zbog interesa vlastitog kapitala neće dopustiti svjetski centri moći. Ali, da bi posljedice etnonacionalnističkog orgijanja kojem svjedočimo mogle biti i razornije od onih iz prve polovice devedesetih – da bi mogle završiti i legitimiranjem priče o definitivnom razlazu u međunarodnim krugovima – e to već ne isključujem.
wpDiscuz