Pad nataliteta do razine odumiranja naroda nije nezaustavljiva pojava i bitka protiv ovog negativnog trenda se može voditi kroz politike koje u obitelj stavljaj u središte društva, mišljenje je Vitalija Sazina Sergejeviča, istraživača na prestižnoj Visokoj ekonomskoj školi u St. Petersburgu.
Međutim, sve govori da je da je Zapad, uključujući zemlje bivšeg socijalističkog tabora i Zapadni Balkan, krenuo putem demografskog izumiranja, a nekolicina kvalitativno malih pronatalitetnih inicijativa, koje su poduzete kako bi se suprotstavilo drami praznih kolijevki, nisu imale nikakvog učinka. Prema projekcijama o budućoj dinamici globalne populacije koje su izradile agencije World Population Prospects i World Fertility Patterns Ujedinjenih naroda, od sada do 2100. će se u Europi dogoditi najbrža, najozbiljnija i najintenzivnija depopulacija na planeti.
Naročito će biti pogođene mediteranske zemlje, kao što su Španjolska, Portugal i Italija, te Balkan, prije svega Rumunjska, Bugarska i Srbija, koje će pretrpjeti najteže demografsko krvarenje, budući da su njihove stope nataliteta znatno ispod te stope 2,1 djeteta po ženi, potrebne za prirodnu zamjenu jedne generacije drugom.
Između 2010. i 2016. godine se broj stanovnika u Europi povećao za samo 0,14%, a do 2050. je UN procijenio da bi brojka od sadašnjih 741,45 milijuna stanovnika, prema podacima iz 2016. godine, mogao znatno pasti i doseći broj od 719,26 milijuna. Ovo je predviđanje napravljeno prema procjeni da će se trenutna stopa plodnosti od 1,6 djeteta po ženi tijekom vremena stabilizirati.
U srednjoj i istočnoj Europi, te na Balkanu, demografska situacija nije najozbiljnija samo u Europi, nego i na cijelom planetu. Prema podacima Svjetske banke je u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Hrvatskoj, Srbiji i Rumunjskoj je natalitet ravan nuli. Iznosi 9 novorođenčadi na 1000 stanovnika i ta brojka nastavlja opadati.
Bugarska je eklatantan primjer bijele kuge koja kosi Europu. između 2050. i 2100. godine se procjenjuje da će stanovništvo sa sadašnjih 7,12 milijuna pasti na 3,4 milijuna. Naime, Bugarska svaki dan izgubi 164 osobe, ili 60 tisuća godišnje. Sve to će se odvijati u pozadini etničkih preokreta, povezanih s obrnutom demografskom dinamikom, što će dovesti do toga da će romska etnička skupina u nekim zemljama postati većina.
Ruska iskustva i demografska obnova
Čak je i Rusija pogođena demografskom krizom rođenja, koja je pogoršana povećanjem broja umrlih tijekom vladavine Jeljcina i snažnim migracijama prema stranim zemljama nakon raspada Sovjetskog Saveza, koja i danas traje. Broj stanovnika se sa 148,7 milijuna u 1992. smanjio na 143,0 milijuna u 2018.
Stopa plodnosti polako pada i bliži se brojci iz posljednjih godina sovjetske ere kada je 1988. bilo 2,2 djeteta po ženi. Liberalne reforme su gotovo uništile Rusiju, kada je 1999. stopa plodnosti po ženi bila 1,1 dijete. To je jedna od najnižih stopa fertiliteta ikada zabilježenih u svijetu, ali je polako rasla i 2016. je popela na 1,62.
Vladimir Putin je demografsku obnovu postavio kao nacionalni prioritet, znajući da zemlja koja demografski izumire sebi ne može priuštiti dugoročne egzistencijalne vizije. Teza ruskog predsjednika je da je zemlja s trendom izumiranja predodređena za progresivno i rastuće marginaliziranje, što će konačno rezultirati nestankom ruskog naroda iz međunarodne arene.
Unatoč ukupnom porastu nataliteta zabilježenom u doba Putina, stanovništvo i dalje opada, jer se broj rođenih određuje dobnom piramidom koja se u Rusiji postupno povećavala zbog starenja i emigracije mladih i radnika u inozemstvu. Zbog nemogućnosti da se u kratkom roku poveća broj žena reproduktivne dobi, vlada trenutno potiče ovu skupinu da razmišlja o više djece.
Recept demografa koji rade za vladajuću Ujedinjenu Rusiju djeluje. Naizgled beznačajni rezultati ne smiju zavaravati, jer je fertilitet na razinu egzistencijalnog rasta nemoguće vratiti u samo nekoliko godina. Fiksni broj žena u reproduktivnoj dobi u svakoj generaciji će tek dugoročno dati vidljive rezultate.
Iako sporom, ipak primjetnom ponovnom proširenju ruskih obitelji pridonosi niz elemenata, kao što su rodiljne naknade i pristup subvencioniranim kreditima za velike obitelji, te mjesečne subvencije za djecu u siromašnijim obiteljima.
O tome kako se Rusija uspjela vratiti na put rasta stanovništva, a danas je izazvana zapadnim sankcijama koje su relativno pogoršale kvalitetu života u zemlji, govorio je Vitalij Sazin Sergejevič , istraživač područja demografije i demografske ekonomije na Visokoj školi za ekonomiju u St. Petersburgu, jednom od najprestižnijih sveučilišta u zemlji.
Kada govorimo o ruskoj demografiji, prije svega treba spomenuti pad nataliteta koji je u zemlji počeo istodobno s raspadom Sovjetskog Saveza, nakon čega su uslijedili migracijski pokreti prema stranim zemljama i povećana smrtnost. Između 1989. i 2010. godine je Rusija izgubila oko 5 milijuna stanovnika. Koji su bili razlozi za ovo demografsko krvarenje?
Točnije govoreći, između 1989. i 2010. godine se ukupan broj stanovnika smanjio za 4,5 milijuna, ali najtamnije razdoblje je bilo između 1994. i 2009. godine. Stanovništvo se ne smanjuje samo zbog smanjene plodnosti, već i zbog visoke smrtnost, što je osobito bio slučaj u Rusiji. U 2000-ima je smrtnost smanjena, ali to nije dovelo do povećanja populacije, jer se generacija iz ’80-ih, ušavši u plodnu dob, još uvijek odlučivala na obitelji s jednim djetetom.
Nadalje, istina je da je problem bio i podcijenjen, jer se činilo da je doseljavanje građana iz bivših sovjetskih država dovelo do porasta stanovništva, ali to nije bio slučaj.
Prema službenim statistikama, čini se da su tek Putinovi napori za povećanje nataliteta preokrenuli ovaj dvadesetogodišnji trend i sada u Rusiji ima više rođenih od umrlih, iako je stopa plodnosti i dalje relativno niska.
Što je Vladimir Putin u tim godinama učinio kako bi stimulirao natalitet? Od početka 2000-ih može se primijetiti poboljšanje nacionalne demografske situacije, kao što je povećanje opće stope fertiliteta i smanjenje stope smrtnosti. Demografski pokazatelji su poboljšani kroz niz programa.
Najpoznatiji je “porodiljni kapital”, program pokrenut 2007. godine koji obiteljima s više od dvoje djece omogućava da dobiju nagradu od oko 453 tisuće rubalja, ekvivalent od 6 tisuća eura. To je novac koji se široko koristi za poboljšanje kvalitete života unutar samih obitelji. Naravno, ova mjera ima za cilj i da se veće obitelji osjećaju potpomognutima od strane države, jer sama po sebi ne utječe na reproduktivne izbore.
No, neke ankete provedene u Moskvi, Sankt Peterburgu i Kalinjingradu su potvrdile da je “porodiljni kapital” igrao važnu ulogu u odluci da parovi imaju više od jednog djeteta, osobito u najugroženijim dijelovima stanovništva.
Još jedna vrlo važna odluka je bila razvoj klinika specijaliziranih za liječenje žena u trudnoći, te kampanje za podizanje svijesti protiv pobačaja i pronatalitetne kampanje.
Iako je pobačaju Rusiji legalan od 1920. i plaća se iz državnog proračuna, a na zahtjev žene se može obaviti u razdoblju prvih 12 tjedana trudnoće, u periodu od 12. do 22. tjedna ako je trudnoća posljedica ili u bilo kojoj fazi zbog medicinskih indikacija, kampanja podizanja svijesti protiv pobačaja koju ne vodi crkva, a ne vjerske institucije, daje bolje rezultate. Prema podacima Rostata, 1990. je u Rusiji u državnim i privatnim klinikama, uključujući i spontane gubitke nerođenog djeteta, zabilježeno 4 milijuna prekida trudnoće. 2000. je ta brojka bila 1,18 milijuna i onda počinje padati da bi u 2018. pala na 520 000, od čega 52% na zahtjev majke, a ostalo su spontani pobačaji ili na preporuku ili zahtjev struke. Pola milijuna prekida trudnoće godišnje je još uvijek mnogo, ali u usporedbi s razdobljem ’90-ih i prije pokretanja pronatalitetne politike se može reći da se uspjelo stati na kraj trendu prekida trudnoće iz ovog ili onog razloga, jer se izgovor uvijek nađe.
Najnoviji podaci ukazuju na stopu plodnosti od 1,62 djeteta po ženi, što je značajno povećanje u odnosu na 1,2 djeteta po ženi u 2000. godini. Međutim, to je daleko od prirodne stope zamjene stanovništva. Zašto je teško uvjeriti ljude u Rusiji da imaju velike obitelji?
Kao i u ostatak razvijenog svijeta, Rusija se također suočava s takozvanom demografskom tranzicijom. Obitelji se odlučuju na manje djece i to je trend u cijeloj zemlji. Od 8 novorođenčadi na 1000 stanovnika u Republici Mordoviji i Lenjingradskoj regiji se brojka penje na 19 u Čečeniji i čak 22 djeteta na 1000 stanovnika u Republici Tuva.
Ipak, najtamnije razdoblje “demografske turbulencije” je prošlo, ali ne u potpunosti, a povratak redovitom natalitetu će uvelike ovisiti o odlukama vlasti. Ekonomske poteškoće s kojima se suočava rusko stanovništvo imaju značajan utjecaj na izbor manje djece, jer se bez ekonomskih poticaja ne mogu podmiriti troškovi života.
Nadalje, ženski karijerizam se proširio i na Rusiju. Mnoge žene žele imati djecu, ali odgađaju trudnoću sve dok smatraju da je bolje da se usredotoče na karijeru. U obiteljima muškarci čine isto, stoga je pogrešna percepcija da je “krivnja” samo na ženama. Isto se događa na Zapadu. Problem nastaje kada se obitelj odluči izgraditi u starosti, kada pada mogućnost začeća, a ako je to i moguće, obitelji se uglavnom odlučuju na manje djece.
Koje planove Moskva ima za budućnost? Vlada teži stalnom povećanju stope plodnosti, sve dok se ne dostigne prag prirodne zamjene stanovništva.
Obitelj je opet u središtu političkog diskursa, zajedno s prijenosom etičkih i moralnih vrijednosti na mlađe generacije. Cilj ove posljednje točke je dodatno smanjiti mogućnosti za dobrovoljne prekide trudnoće, što sve više čine mladi parovi, iako je dragovoljni prekid trudnoće dosegao najnižu razinu od raspada Sovjetskog Saveza. Govori se o zaista značajnom smanjenju s 4 do 5 milijuna pobačaja u godišnje tijekom posljednjih godina SSSR-a na oko 500 tisuća danas.
Istovremeno se razmatra uvođenje programa seksualnog obrazovanja, uz poseban naglasak na rizike od spolno prenosivih bolesti. Ruski demografi su također proučavali demografsku zimu u zapadnim zemaljama i izvukli pouke kako treba djelovati.
Naime, postoje mnoge sličnosti u demografskoj krizi Europe i Rusije. Ako su neke politike djelovale u inozemstvu, onda ih u Rusiji proučavaju i pokušavaju razumjeti kako ih implementirati u zemlji i prilagoditi ih ruskom kontekstu.
Ruski istraživači stalno prate što se događa u inozemstvu i uvijek su spremni za nove eksperimente. Primjerice, iskustvo produženog roditeljskog dopusta iz Švedske je bilo vrlo zanimljivo i uvedeno je u Rusiji. Mjera koja je na snazi roditeljima do devetog rođendana djeteta dopušta 480 dana plaćenog dopusta, a prva dva tjedna života svakog novorođenog djeteta oba roditelja imaju pravo ostati kod kuće da se skrbe za novorođenče. Dva tjedna plaćena punim iznosom, naravno.
Što ruski demografi predlažu zapadnim kolegama da pobijede u borbi protiv izumiranja stanovništva?
Najbolje rješenje za Rusiju i europske zemlje jest da se taj fenomen tretira onakvim kakav jest – višedimenzionalno . S jedne strane, potrebno je pružiti pomoć skupinama najugroženije populacije, odnosno obiteljima s niskim primanjima, jer su one jednake svugdje, a imaju najveću sklonost za rađanje. S druge strane, Europa mora ulagati u sektor medicini potpomognute oplodnje i riješiti probleme vezane uz rastuću neplodnost Europljana, što predstavlja još jednu prepreku stvaranju obitelji.
Potom se naglasak mora dati na obrazovanje, uz naglasak na ključnu važnost obitelji za opstanak i obnovu nacije. Očito je da je za stabilizaciju plodnosti potrebno stvoriti uvjete potrebne za održavanje djeteta, a tu spadaju pomoć u plaćanju školarina, manji porezi, niži troškovi zdravstvenog i obrazovnog sustava da djecu i obitelji koje se odluče imati više djece i druge mjere koje se u Rusiji već provode.
Kao što je u jednom od govora rekao Vladimir Putin, obitelj je nacionalni prioritet, jer zemlja koja demografski izumire sebi ne može priuštiti dugoročne vizije i predodređena je za progresivno i rastuće marginaliziranje, što će konačno rezultirati nestankom ruskog naroda iz međunarodne arene. Dakle, sve pobjede su uzalud, ako nema prirodne zamjene stanovništva./logično.com/
wpDiscuz