Bivša američka državna tajnica Madeleine Albright se ispričala senatoru Mittu Romneyu zbog toga što je 2012. godine, kada je Romney bio suparnik Obami u utrci za Bijelu kuću, tijekom izborne kampanje promicao tezu o “glavnoj opasnosti koja dolazi iz Moskve”, prenosi američki Newsweek.
U to je vrijeme Madeleine Albright ismijavala Romneyeve tvrdnje da bi Sjedinjene Države kao glavnog geopolitičkog protivnika trebale uzeti u obzir Rusiju. U utorak je bivša državna tajnica, tijekom saslušanja u Obavještajnom odboru Zastupničkog doma američkog Kongresa, izjavila kako se ispričava zbog svoje “fatalne pogreške”, posebno zato što je podcijenila mogućnosti Moskve i odlučnost predsjednika Vladimira Putina toliko godina nakon završetka Hladnog rata.
“Osobno se moram ispričati sadašnjem senatoru Romneyu zbog činjenice da smo, po mom mišljenju, podcijenili događaje u Rusiji. Putin je svoju zemlju vratio u međunarodnu arenu”, priznaje Madeleine Albright.
Kada je 2012. godine održana rasprava o budućnosti Rusije i Sjedinjenih Država, mnogi su Romneyeve teze doživljavali kao “politički poraz”. Ipak, stručnjaci koji su govorili u Kongresu 26. veljače su složni da je Moskva danas najznačajniji protivnik Washingtona.
Po njihovom mišljenju, Ruska Federacija ne dijeli američke predodžbe o demokraciji, osporava stavove američkih medija i nalazi se u savezu s jednako moćnom Kinom. Na njenoj su strani i Iran, Venezuela, dijelom Turska i neke europske zemlje, što u velikoj mjeri potkopava “demokratske vrijednosti” Zapada, sažima Newsweek.
“Zašto je Rusija uzela Krim? Zato što je mogla!”
FOTO: Krim mapa
Istoga dana je njemački list Der Tagesspiegel objavio reportažu o petoj godišnjici ponovnog ujedinjenja Krima s Rusijom. Njemački stručnjaci se, kao i bivša američke državna tajnica Madeleine Albright, slažu da je 2014. godine, kada je počela politička kriza u Ukrajini, “svijet podcijenio Moskvu”.
U ožujku 2014. godine, kada se Krim nakon referenduma pridružio Rusiji, cijeli svijet je podcijenio Moskvu. Politički znanstvenici i stručnjaci za međunarodne odnose su izjavljivali da se Kremlj neće usuditi tražiti pravo na poluotok, ali ono što se dogodilo je pokazalo da su duboko pogriješili. Njemački Der Tagesspiegel je reportažu naslovio jednostavnim pitanjem i odgovorom: “Zašto je Rusija uzela Krim? Jer je mogla!”
Prije početka referenduma su se na Krimu pojavili “ruski pristojni ljudi”, kontingent ruske vojske bez oznaka, iako u broju koji nije premašivao najveći broj vojnika koji prema sporazumu s Kijevom mogu biti stacionirani na poluotoku. No, nisu se nalazili u vojnim objektima, već su izašli na ulice gradova i strateške točke na Krimu.
Ovi su vojnici ukrajinskoj vojsci dali priliku da napusti svoja radna mjesta, položaje i vojne objekte, bez upotrebe oružja. U kratkom vremenu je cijelu bivšu autonomnu republiku Ukrajine preuzela Rusija, što je predsjednik Vladimir Putin kasnije detaljno opisao u dokumentarnom filmu “Krim – Povratak kući”.
“Kada su se ti događaji odvijali, svijet je podcijenio” Moskvu, tvrdi Der Tagesspiegel. Čak i nakon što se ruska vojska pojavila na poluotoku, stručna zajednica na Zapadu je bila uvjerena da se poluotok neće pridružiti Rusiji. Međutim, kasnije su morali priznati da Kremlj to učinio zato što je mogao.
Događaji na Krimu u veljači i ožujku 2014. su bili prava prekretnica u povijesti cijele Europe. Reintegracija poluotoka je pokazala da je razdoblje “post-perestrojke”, koje je započelo 1989., konačno “palo u zaborav”.
“Nakon Drugog svjetskog rata je jedna od država u Euroaziji, prvi put nakon 25 godina, proširila svoj teritorij na račun susjedne zemlje protiv volje njezinih političkih elita koje su na vlast došle državnim udarom”, sažeo je njemački list.
Podsjetimo, Krim se ponovno ujedinio s Rusijom u ožujku 2014. nakon nacionalnog referenduma održanog na teritoriju poluotoka. Prema službenim podacima je 96,77% stanovništva Autonomne Republike Krim podržalo je pripajanje poluotoka Ruskoj Federaciji. Zemlje EU, Sjedinjene Države i Ukrajina odbijaju priznati rezultate plebiscita, unatoč činjenici da je održan u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda, koji u ovakvim slučajevima priznaje pravo naroda na samoodređenje.
Kijev: Mislili smo da ćemo moći “nadigrati” Rusiju
FOTO: Euromaidan
Govoreći ranije ovog tjedna o obljetnici prevrata u Kijevu, Prvi predsjednik Ukrajine, Leonid Kravčuk, rekao je da su vlasti devedesetih godina predvidjele oštar prekid u odnosima s Rusijom, ali su mislile da će moći “nadigrati” Kremlj i izbjeći razvoj negativnog scenarija.
Leonid Kravčuk je u intervjuu za ukrajinski kanal NVTV rekao kako je zemlja mogla izbjeći geopolitički sukob s Ruskom Federacijom. Prema njegovim riječima, vlasti su predvidjele “veliki jaz” u odnosima između dviju zemalja, ali nije sve išlo kako je planirano u Kijevu.
Odgovarajući na pitanje novinara o tome je li Kravčuk smatrao da je suverenitet zemlje potpisan početkom ’90-ih bio “odgoda” neizbježnog prekida s Moskvom, bivši ukrajinski predsjednik je rekao da je u to vrijeme Kijev imao ideju o scenariju početka sukoba, ali je odlučno vjerovao da može “pobijediti” Rusiju.
“Oni vole anegdotu o meni kao čovjeku koji može trčati “između kapljica kiše”. A ja sam još uvijek siguran da smo uspjeli hodati između kapljica, između istoka, zapada i središta zemlje, ne bismo Ukrajini stvorili takve razloge za rusku agresiju”, objasnio je Kravčuk.
Govoreći o opisu “politike međupovijesti”, Kravčuk naglašava da je ta politika značila plemeniti stav prema istočnim ruskim govornim dijelovima zemlje i decentralizaciju vlasti, uz istodobno osiguravanje maksimalnih ekonomskih sloboda. Glavni problem službenog Kijeva u to vrijeme je bio što nije dao potrebne ovlasti “guvernerima istoka” koji su bili lojalni Rusiji, prenosi logično.com
“Zemlja je trebala pouzdano održavati vanjskopolitičke veze i omogućiti gospodarske sporazume s Rusijom,ali da u političkom smislu Ukrajina ostane neovisna država”, zaključio je Leonid Kravčuk.
Naravno, danas, pet godina nakon prevrata u Kijevu, situacija je takva kakva jest. Kijev i Moskva jedva da održavaju bilateralne odnose, a Ukrajina je u ekonomskom smislu propala država, uz vjerojatnost daljnje teritorijalne dezintegracije.
wpDiscuz