Tradicionalnim pohodom i prigodnim programom danas je obilježena 77. godišnjica Igmanskog marša, jedne od najznačajnijih operacija tijekom Narodno-oslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu.
Manifestacija, upriličena u organizaciji Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata – SABNOR-a u Kantonu Sarajevo okupila je nekoliko tisuća sudionika koji su unatoč niskoj temperaturi i snijegu, sjećajući se herojske borbe obilježili još jednu godišnjicu ovog čuvenog marša.
Na Igman su stigli ljudi iz svih zemalja bivše Jugoslavije, a najviše ih je iz Hrvatske,BiH i Slovenije.
Na Igmanu je danas uistinu veselo. Vijore se zastave, čuje se pjesma, a nije nedostajalo ni hrane i pića, a pojedini su zaigralii kolo.
Radost što se i ove godine vide mnogi nisu krili, poručujući da su ponosni što baštine herojsku borbu partizana.
Zanimljivo je da su udarnici iz rudnika Breza ranije očistili snijeg i pripremili teren na Igmanu za sve goste.
Iako je, na žalost, i dalje bilo ljudi koji su prodavali bedževe s likom totalitarnog ubojice Broza Tita, univerzalni antifašistički detalji, ipak su prevladali.
Važan detalj iz povijesti:
Igmanski marš izveden je u noći s 27. na 28. siječnja 1942. godine, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći od minus 38 stupnjeva, a 800 pripadnika Prve proleterske brigade NOV-a pješačilo je 19 sati.
Uoči marša Prva proleterska zatekla se na Romaniji okružena jakim njemačkim snagama i Crnom legijom koja je imala sjedište vojske na Koševu, nakon čega je donesena odluka o izvršenju neizvjesnog, ali jedino mogućeg pokreta.
Sudionici marša prošli su kraj Sarajeva i preko Igmana izvršili pokret ka Foči, tadašnjoj slobodnoj teritoriji. Većina pripadnika ove brigade bili su Srbi.
Žalosti činjenica da su Srbi, kao nositelji pokreta otpora 40ih godina , ovu manifestaciju prepustili Sarajevu.
Doduše nema više Srba u Sarajevu. A slaviti se mora. Tako da je raja s Koševa preuzela na sebe to. Što je zapravo jako lijepo od njih.