Sukob SDA vs Dodik treba promatrati kroz trenutni SDA gubitak tzv. Duboke države. Tzv. građanske stranke, u suštini sve gol nacionalist do gladna nacionaliste, po prvi put SDA-u otimaju kljućne sećije, prostor kojim su do sada suvereno vladali – bošnjačke kantone, tisuće agencija, pozicije koje su do sada bile nedodirljive, uz izvjesnu mogućnost da će SDA-ovci biti istisnuti u iduće 4 godine potpuno i na višim razinama.
Kada je SDA osigurala, ucjenom, blokadu izmjene Vijeća ministara, odlučila se na drugi korak. Istjerivanje lisice iz brloga. U nadi da neće izletjeti medvjed. A ako iziđe onda će valjda pomoći NATO. Ili netko. Po onoj staroj Alijinoj mudroj strategiji: “Valjda će nam pomoći netko”
Pune četiri godine SDA bi, u slučaju da ih Konakovići izrade ostala bez državnih konaka, i na gotovo sigurnom putu u konačnost bez konaka, bez mogućnosti da prehrani svoje mnogobrojno političko stado, naviklo na turske plaže, državne apanaže i austrijska skijališta.
To u suštini znači i konačni slom Erdoganove politike u BIH, sekularizaciju bošnjačke političke čitanke i izmjenu narativa Sarajeva, koje će radikalnije ići prema ostatku zemlje s građanskim nacionalizmom. Ne i stvarnom građanskom kulturom koja i ne bi u tom slučaju bila toliko sporna.
Zamislimo toleranatno, doista građansko, inkluzivno , političko, Sarajevo koje te nadvisuje kvalitetom i tolerancijom te građanskom kulturom a ti se kao opireš jer ti je bolji smrad tvoje provincije i tvoja matebulić kultura? Iako se radi o dalekoj dalekoj ideji, daljoj od Cordobe, otpor takvom utopijskom Sarajevu, koje se iz ovog političkog stada razviti ne može, bio bi ništa drugo nego nacionalšovinizam.
U tom brlogu straha od gubitka Duboke države leži tajna ove nagle i pomalo djetinjaste SDA inicijative.
SDA-u trebaju jake riječi i jak Dodikov kontranapad na te riječi, da umirući SDA vrati na pozornicu, na kazališne daske na kojima neće biti šaptači nego ponovno jaki akteri. Džaferović od jućer ne djeluje kao Slavko Lisica. Čini se živ i opasan čovjek. Bakir se ponovno nosi. Sabija je opet u modi. Građanski blok je zbunjen. Na prve crte neće. I pojma nemaju hoće li se Sećija usuditi na Ustavni. Najbolji dokaz tome je niz povučenih tvitova gradžanskih huškača, koji su preko noći izbrisani. Prvo se upozoravalo SDA da stanu s ovim, jer odgovora na Dodikovo otcjepljenje nemaju da bi se jutros krenulo u taktiku “kokica”. I ismijavanja Dodika.
Dodik je sretan jer mu ova inicijativa SDA osigurava sigurno još jedan mandat iako se radi o inicijativi koja je i ranije spominjana no procijenjeno je da bi ona mogla urušiti zemlju (Tihić) pa je stavljena u ladicu.
Koliko je Dodik sretan, jer dobija na poklon potvrdu svoje teze o nemogućnosti Bosne i netolerantnom političkom Bošnjaku toliko je sretna i SDA.
SDA danas puca od sreće. Nitko ne spominje “Ljevicu”. Narod se već pita kome dadosmo glasove, što ne podržašmo SDA.
Nastavi li Dodik s revoltom SDA će se vratiti na scenu jača nego ikad. BIH će ostati gdje je i bila a SNSD i SDA pomest će svako postojanje drugih i drugačijih u Srba i Bošnjaka.
Neustavnost imena
RS ne može biti entitet s neustavnim imenom jer je sama RS ustavna kategorija. Ne može država raspravljati sama o sebi je li ona ustavna ili nije, ustav je neodvojiv od države a država od ustava.
Ukratko BIH je RS i RS je BIH. Niti RS može ukidati BIH niti BIH može ukidati RS. Tu leži , na žalost, i nemogućnost ukidanja bošnjačkohrvatske federacije. Izvornog imena ovog entiteta koji se i danas koristi u Britanicama. A koji je nama nakon Daytona predstavljen kao FBIH. Što dodatno zbunjuje strance. Radni naziv FBIH jeste bošnjačko hrvatska federacija.
I ona se tek samo može samoukinuti. Ne može joj nitko mijenjati ime. I da je SDA dosljedna stranka, prvo bi tražila ukidanje tog entiteta, jačanje države i guranje RS-a u poziciju autonomne pokrajine unutar BIH. No SDA to ne čini. FBIH se doživljava kao prostor Republike Srpske rezervirane za Bošnjake. Ali eto s nešto pogodinijim imenom.
Nije isto ukinuti ime HB kantonu koji se prema zakonu u FBIH donosi naknadno i sukladno dogovorima u FBIH i s druge strane RS-u , imenu koji je dio države.
Ukidanje imena RS-a doista znači ukidanje BIH. S druge strane RS može sam sebi promijeniti ime, i ako to doista učine opet moraju slati zahtjev na državu. Ne mogu ga sami mijenjati. Država im mora dati suglasnost. A Država , to smo svi mi. Ne Inzko. Ne Sarajevo.
Ovdje imamo jedan kuriozitet.
Januara Devetog 1992-e godine , koji se danas slavi kao Dan RS-a, nije proglašena Republika Srpska, nego Republika Srspka Bosne i Hercegovine, pa na tom tragu treba tražiti možebitno rješenje za ime RS-a.
RS danas slavi za svoj dan, dan kad je proglašena RSBIH a ne današnja RS.
RSBIH je u svom osnivačkom Statutu, iako mediji u Sarajevu i Zagrebu tvrde da nije, usvojila sve međunarodne standarde oko poštivanja ljudskih prava. RSBIH je prema tim standardima i ustavu koji je sama donijela bila dužna progoniti svoje zločince. RSBIH ne smije slaviti Mladića. RSBIH je sama morala progoniti Mladića.
Nije dakle taj dan 9.1. počeo ni genocid ni rat. Taj dan je RSBIH tek kazala da prema međunarodnom pravu , sukladno ustavu SFRBIH ne priznaje preglasavanje dva naroda nad trećim, srpskim narodom i pozivajući se na konstitutivnost srpskog naroda, sebi je uzela za pravo proglasiti sebe, svoj suverenitet srpstvo je izdiglo u politički sistem. Ako čitate međunarodne pravne eksperte po toj temi vidjet ćete da je taj potez SRBIH bio potpuno legitiman. Nelegitimni su zločini. A danas se zločini pakuju pod 9.1. S druge strane RS sama potkopava svoju državnost koketiranjem s vlastitim zločincima. 9.1. i slovo Ustava koji je taj dan proglašen a koji je potvrđen u Daytonu, u ekstremnoj je , ekstremističkoj suprotnosti s dionizacijom Ratka Mladića. Koju neki tamo još uvijek čine. Među njima i Dodik. I to je kritika na koju on ne može pronaći logični da. Veličati Mladića naprosto znači pljuvati po Januaru Devetom.
Ljudi zaboravljaju da je BIH u Daytonu sastavljena od tri nacionalne federalne jedinice. Republike Srpske, koja kroz svoj ustav i sve svoje zakone, međunarodno zagarantirane, otvoreno i ustavno “srbuje” i bošnjačko-hrvatske federacije koja u svom ustavu otvoreno i ustavno bošnjakuje i hrvatuje. Sve uredno ovjereno na razini jamstva međunarodnog prava.
Hrvatska i bošnjačka federalna jedinica federiraju institucionalno unutar FBIH dok je RS teritorijalizirana federalna jedinica.
I RS i FBIH potom po odluci o konstitutivnosti uvode prava konstitutivnih naroda u svoj sistem.
RS kroz Vijeće naroda i potpredsjednike, na vrlo jednostavan način, budući da je građanska država, a FBIH kroz srpskog potpredsjednika i srpski klub Doma naroda, na daleko kompleksniji način, budući da nije građanska država nego konsocijacijski federalizam dva entiteta, hrvatskog i bošnjačkog, kojem je na inzistiranje Alije Izetbegovića pridružen i srpski entitet. To je znate taj klub Srba u Domu naroda koji je Sarajevu simpatičan i prihvatljiv sve dok se Glamočki Srbin ne uključi u priču. Ili Titov Drvar.
Te tri federalne jedinice : RS plus dvije u FBIH čine i kroz ustave i zakone ukupnost BIH. koja opet jamči na cijelom teritoriju svima – pravo na konstitutivnost. Uz te tri federalne jedinice cijela BIH prožeta je još jednom konstitutivnosti – građanskom. I to je danas BIH. DNA sustav, pletenica u koju su upletene dvije grive. Građanska i tronacionalna.
Što će reći da to što se neki dio bih zove bošnjački ili srpski ne smije značiti da je tamo Hrvat nužno diskriminiran. Iako u praksi imamo drugu stvar.
Hrvat je u RS-u kao i u FBIH počesto krpa za čišćenje.
Napori lidera Hrvata u BIH da sa Banja Lukom ostvare korektne odnose stoga nikako nisu urodili lošim produktom. To je put kako se treba ići. U svim dijelovima BIH.
RS je nakon godina i godina pomirbe i međusobnog nenapadanja postala prostor kakvog takvog povratka Hrvata i prostor nesmetanog življenja dok je FBiH ostala prostor na kojem traje rat elite Bošnjaka za potpuno okupiranje hrvatskih ustavnih , medijskih i društvenih pozicija, prostor iseljavanja Hrvata s prostora famoznog Čuda otpora. Samo o tome FTV ne stiže napraviti prilog, budući da je skoncetrirana na iseljavanja iz Livneta i Duvneta.
Apsurdno ili ne, no braniti ime RS-a jeste i hrvatski imperativ.
Braniti RS znači braniti Dayton, znači braniti potpisana prava i Hrvatima u Daytonu. Oni koji iz RH skaču na to ime su emotivci a ne pragmatici i političari. Oni pljuju po potpisu i ulozi Hrvatske u možda najvažnijem mirovnom sporazumu otkada je svijeta. Sporazumu koji je zaustavio najbrutalniji rat moderne povijesti Europe. Sporazmu koji je nakon 100.000 mrtvih udario trasu mira i suživota.
Takvi iz RH ne bi trebali biti političari. Takvi posredno odobravaju Bošnjacima pravo na reviziju Daytona i u FBIH i to također na štetu Hrvata.
Ukratko, licemjerno je da Bošnjacima smeta ime RS-a dok u praksi prave Republiku Srpsku od Federacije pretvarajući bošnjačkohrvatsku kućicu u nizu u avliju bošnjačku. I to je najlicemjerniji dio priče kod SDA. Sve Dodik do Dodika u toj stranci, sa potporom Sejde a ljuti na Dodika.
Zamislimo da je priča drugačija? Da godinama Hrvati zadovoljno žive u FBIH, da ih Bošnjaci ne diraju, da im ne ograničavaju političke slobode, da ih ne preglasavaju. Niti bi bilo suradnje Dodik Čović, kao što je ona danas, niti bi danas Hrvati sporoili SDA pokušaj.
Vrlo vjerojatno bi salutirali sarajevskim politikama. Otjerani od Sarajeva, otjerani iz Federacije, jesu li imali uopće izbora? I kako se ljutiti na Dodika što je otjerane Hrvate prigrlio sebi? Gdje je tu mudrost SDA politike?
Ovako je bošnjačka politika, dovela Hrvate da u RS gledaju kao u bedem zaštite svojih ustavnih prava a u Zagreb kao u novog mogućeg izadajnika svog naroda u BIH.
Ne bi mu bio prvi put.
Politika tog grada dovela nas je do tako bizarne situacije da bi uskoro mogli ljubomorno početi gledati na Posavinu, kao na jedini obranjeni dio hrvatskih prostora u BIH dok ćemo se ovdje u FBIH sve više početi osjećati kao da smo u tamnici naroda.Izdani, izručeni, prodani za petrodolare…
Nastavi li SDA s nacionalizmom i ne shvati li da je BIH i hrvatska, i srpska i bošnjačka domovina Dodiku će dati red bull krila. Ubit će ideju Zemlje za sve nas. Zemlje oprosta, povratka, pomirbe.
Ivan Šušnjar l poskok.info
Napomena: Naslov je Clickbait
wpDiscuz