Medijska operacija „9. januar“ samo je poslužila kao sredstvo poklapanja i Dodika i Čovića jednim udarcem i spinom kako to već odavno i rade
Teško da postoji ogledniji primjer medijskog bombardiranja od strane Sarajeva kao što je to slučaj posljednjih godina koji slijedi početkom siječnja i obilježavanja proslave Dana RS-a.
Ne postoji medij sa sjedištem u Sarajevu koji taj dan ne reproducira toliku količinu negativnog medijskog sadržaja, da ne kažemo mržnje, u konačnom obračunu sa Republikom Srpskom, „manjim bh. entitetom“ kako mu Sarajevo srdačno tepa svih ovih godina, istog entiteta čije je postojanje potpisao u Daytonu upravo otac „demokratske većine“, Alija Izetbegović.
Čitava priča postavljena oko proslave „ 9. januara“ koncipirana je na standardni način; izvuci motiv i modificiraj ga onako kako to prija ušima iste “demokratske većine” koja već godinama guta sve ono što Sarajevo izbaci.
Tako je bilo i ovaj put, sa stvarnim ciljem obračuna s Hrvatima u BiH preko Dodika, kao i rušenje i etiketiranje savezništva dva najomraženija politička lika u sarajevskim očima.
Tvorci Republike Srpske, pripadnici SDS-a danas su najpoželjniji sarajevski partneri, a jedan od ključnih aktera stvaranja „genocidne tvorevine“, kako joj još srdačnije tepaju, je najdraži ministar još uvijek aktualnog saziva Vijeća ministara, Mirko Šarović koji je doživio sarajevsku katarzu i kafkijanski preobražaj iz genocidnog tvorca do najobožavanijeg državnog ministra.
Ni Mektićev status nije daleko od toga; njihov a naš, genocidan, a opet demokratičan.
Medijska operacija „9. januar“ samo je poslužila kao sredstvo poklapanja i Dodika i Čovića jednim udarcem i spinom kako to već odavno i rade.
Početni spin na koji je „demokratska većina“ nasjela bio je vezan za (ne)ustavnost samog datuma obilježavanja dana RS-a nakon odluke Ustavnog suda BiH koji je isti proglasio neustavnim.
Odluka Ustavnog suda BiH o proglašavanju neustavnim, prvenstveno se odnosila na vjerski aspekt samog obilježavanja krsne slave na isti datum, tj. Uklanjanja odredbi iz Zakona o državnim praznicima, koje je Narodna skupština RS na kraju promijenila i usvojila.
Ista ta “genocidna tvorevina” usvojila je i prihvatila odluku Ustavnog suda BiH, za razliku od “demokratskog” Sarajeva koji iz godine u godinu obara rekorde ignoriranja odluka Ustavnog suda BiH.
Upravo taj motiv neustavnosti političko i medijsko Sarajevo izvuklo je kao ključni segment i dizajniralo onako kako to njima odgovara, a istu preuzeo svaki regionalni medij koji je imalo umočio prste u međunarodne dolare, eure ili konvertibilne marke.
Ambijent koji se stvara ima i dodatni motiv u Federaciji i među “demokratskom većinom”. Napadom na ipak ustavni (!) dan RS-a prikriva se zločin koji su „antifašistički borci“ tzv. Armije BiH predvođeni „bh. Gandijem“, Šerifom Patkovićem, odrađivali među Hrvatima na prostoru Središnje Bosne.
Isti krvnici i danas hodaju nekažnjeno nakon pokolja u Buhinim kućama gdje su ritualnim metodama likvidirani nedužni hrvatski civili i još su nagrađeni savjetničkim i drugim mjestima kao svojevrsno odavanje počasti za ritualne, ali ipak „demokratske“ činove otkidanja glava.
R. I. / Dnevnik.ba