Zemlje Bliskog istoka su imale velika očekivanja od Sjedinjenih Država, ali im se nade nisu ostvarile, piše Arab Weekly. U isto vrijeme, nitko nije očekivao nešto posebno od Moskve, zbog čega je ono što je učinila Rusija premašilo sva očekivanja i osiguralo joj uspjeh. Ali sada, upozorava autor članka, zahtjevi Moskvu su postali veći, a ako im zemlje regije ne udovolje, onda bi se mogle vratiti u svom bivšem savezniku, Sjedinjenim Državama.
Ruska vanjska politika na Bliskom istoku 2018. je bila iznimno uspješna, a čini se da 2019. Moskva pokušava postići isti rezultat, piše Arab Weekly. Međutim, Rusija se može suočiti s određenim problemima, koji, između ostalog, proizlaze iz njezinih postignuća.
Jedan od glavnih uspjeha Rusije na Bliskom istoku je Sirija, primjećuje autor. I premda mir još uvijek nije uspostavljen, s diplomatskom ulogom Moskve se nitko ne može mjeriti.
Istovremeno je Rusija uspjela održati dobre odnose sa svim glavnim akterima u regiji, usprkos njihovoj međusobnoj netrpeljivosti. Na primjer, Moskva ima dobre odnose s Iranom i s njegovim zakletim neprijateljem Izraelom, kao i sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Egiptom i njihovim protivnikom Katarom. Rusija s Turskom ima bolji odnos nego što ih Turska ima sa svojim zapadnim saveznicima.
To su i sporovi između zemalja Bliskog istoka i Zapada oko poštivanja ljudskih prava, ali to pitanje za Moskvu nije važno, pa koristi ova proturječja. Iako verbalno podržava Palestinu, zapravo ne kritizira Izrael kao što to čine na Zapadu. Slično tome, kada su počeli optuživati krunskog princa Saudijske Arabije za smrt novinara Khashoggija i vojnu kampanju u Jemenu, Putin se nije miješao.
Naposljetku, autor članka razmatra postignuća ruske politike na Bliskom istoku i činjenicu da se nijedan američki saveznik u regiji nije pridružio antiruskim zapadnim sankcijama. Ova politika svih zemalja Bliskog istoka je pomogla Rusiji ne samo u smanjivanju štete od sankcija, već i smanjivanju ovisnosti o Kini u smislu zaobilaženja sankcija.
Prema autoru članka, 2019. godine se takvi trendovi mogu nastaviti, što na mnogo načina nije toliko Putinova zasluga, koliko njegova sposobnost da koristi razlike među ostalima.
No, ne ide sve kako Putin želi, napominje autor. Na primjer, odnosi između Rusije i Izraela pogoršali su se nakon što su sirijske snage tijekom izraelskog napada greškom oborile ruski zrakoplov. Premda je izraelski premijer pokušao uvjeriti Putina da Izrael nije kriv, to mu nije pošlo za rukom i izraelski mediji su izvijestili da će se napadi na sirijske ciljeve nastaviti.
Prema autoru to može značiti da Rusija ne može spriječiti sukob između Izraela i Irana, Hezbollaha ili Assadovog “režima”, kako autor članka, profesor Mark Katz, naziva sirijsku vladu.
“Štoviše, Moskva neće biti zadovoljna američkom intervencijom, koja će se neizbježno dogoditi u slučaju takvog sukoba”, piše Arab Weekly, “arapski” list koji je 2015. počeo izlaziti Londonu.
“Govoreći šire, Moskva je imala koristi od činjenice što je Bliski istok imao velika očekivanja od Sjedinjenih Država, a razočarao se kada se nisu ostvarila. Ali u isto vrijeme, očekivanja od Rusije bila su mala i Moskva ih je na kraju nadmašila. Stoga, što veći uspjeh Rusija bude postizala na Bliskom istoku, to će biti više očekivanja od nje. Ali ako ona ne ispuni ta očekivanja, mnogi će se, kao odgovor, vratiti Sjedinjenim Državama”, uvjeren je američki stručnjak za Bliski istok, profesor Mark Katz, koji je svoja razmišljanja objavio u “arapskom” tjednom listu sa sjedištem u Londonu.
wpDiscuz