Nedavna smrt fra Ivana Pervana gorki je podsjetnik na činjenicu kako u Hercegovačko – neretvanskoj županiji još uvijek nije riješeno pitanje zdravstvenog osiguranja vjerskih službenika. Naravno, ne može se tvrditi kako je ovaj franjevac preminuo jer se nije mogao liječiti u javnom zdravstvenim ustanovama, ali će ostati neodgovoreno pitanje bi li splet okolnosti bio drugačiji da je imao zdravstveno osiguranje?
Svjedočenja njegovih poznanika opisuju koliko vjerski službenici imaju problema kada se govori o ovoj temi.
– Fra Ivan je svoje zdravstvene probleme rješavao u jednoj privatnoj poliklinici koju vodi njegov prijatelj. Jednom prilikom mi je rekao kako mu je taj prijatelj izašao u susret, te kako ga proces pregleda i terapije koje je morao proći neće koštati 3200 KM nego 1600 KM. On je bio zadovoljan što je dobio toliki popust, a u biti, ne bi trebao razmišljati o tome da je imao zdravstveno osiguranje. I to nije samo problem s kojim se on suočio, nego je to problem s kojim se suočavaju svi vjerski službenici u HNŽ – govori za Pogled.ba jedan od poznanika preminulog fra Ivana Pervana.
Priča o tome da će županija riješiti pitanje zdravstvenog osiguranja vjerskih službenika pokrenuta je još prije dvije godine. I nije problema bilo sve dok nije zatraženo da se napravi popis vjerskih službenika kojima će županija snositi troškove zdravstvenog osiguranja. Prema informacijama koje se mogu dobiti od sugovornika u Vladi HNŽ, sve je zaustavljeno nakon što su pojedinci iz SDA primijetili kako se na popisu nalazi više katoličkih svećenika nego službenika Islamske zajednice.
– Sve je na mrtvoj točki već dvije godine zbog toga. Prihodi u proračunu su se povećavali toliko da su se mogla osigurati sredstva za ovu namjenu. Ali do toga nije došlo. U međuvremenu, vjerski službenici su potrošili vjerojatno stotine tisuća maraka kako bi se liječili u privatnim zdravstvenim ustanovama. Za očekivati je da se buduća županijska vlada u Mostaru aktivnije pozabavi ovom problematikom – zaključili su sugovornici portala pogled.ba.
Sve do tada, vjerski dužnosnici ostaju van sustava zdravstvenog osiguranja. Često se u javnosti može čuti kako je to jedno od temeljnih ljudskih prava, te kako svi moraju imati pravo dobiti usluge javnih zdravstvenih institucija kada im zatrebaju. Ipak, među malim brojem onih koji na to nemaju pravo su i vjerski dužnosnici. Većina njih, bez obzira iz koje vjerske zajednice dolazili, gotovo uvijek je na usluzi zajednicama u kojima žive i djeluju. Ipak, te zajednice nisu prepoznale da i tim ljudima treba pomoć, barem kada je u pitanju zdravstvo. Hoće li se to promijeniti u 2019. godini, ostaje da vidimo.
wpDiscuz