Hrvate se godinama prikazivalo nesklone svakoj građanskoj opciji. Narod koji nikada ne bi mogao niti pomisliti na bilo što drugo osim na izbor kandidata nacionalnih stranaka. Iskustvo s nametanjem Komšića, katastrofalno loš projekt majorizatorskih politika, čije se posljedice i danas osjećaju na bošnjačkohrvatskim odnosima, tu tezu je dodatno potvrđivalo. A onda se pojavio Falatar.
Ovako ga predstavlja Index.hr otvoreno ga simpatizirajući:
“Iznimka je kandidat lijevo-liberalne i multietničke Naše stranke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Boriša Falatar, inače čovjek s međunarodnom karijerom u UNESCO-u.
43-godišnji Falatar rođen je u Sarajevu, u ratu mu je poginula majka, a on je nakon rata studirao u inozemstvu i diplomirao ekonomiju na Američkom sveučilištu u Parizu, dok je postdiplomski završio na London School of Economics.
Oženjen je Milicom Zatezalo i roditelji su troje djece, Lune, Hane i Ivana.
Radio je za UN i UNESCO, a ima iskustva i kao koordinator UNESCO-a za odgovor na krizne situacije, nadgledajući humanitarne i razvojne operacije u Južnom Sudanu, Libiji, Siriji, Iranu i Palestini. Bio je član kabineta generalnog direktora UNESCO-a Irine Bokove u vrijeme kada je kandidirala za položaj generalnog tajnika UN-a. Falatar je bio zadužen i za odnose s Izraelom i Palestinom. Tijekom desetogodišnjeg perioda savjetovao je pet predsjednika UNESCO-a. S obzirom na takvu biografiju, Falatar se čini spremnim uhvatiti u koštac s aktualnom situacijom u BiH. Pitanje je, naravno, hoće li njegova suvremeno osmišljena kampanja u kojoj nema nacionalističkog potpirivanja netrpeljivosti naići na podršku kod glasačkog tijela u BiH. “
Ono što je Hrvatima u BIH važno kod Falatara i što ga itekako razlikuje od njemu, navodnog konkurenta, Komšića još je nešto drugo. Njegov politički profil.
Profil koji poptuno demaskira lažnu građansku sliku Komšićevih birača i konačno jasno dokazuje da za Komšića glasuju mrzitelji i nacionalisti a ne građanski orijentirani ljudi.
Falatar je obišao sva većinska hrvatska mjesta u kampanji. Komšić niti jedno. On u nedostatku lijeve podrške zaoštrava retoriku pucajući na desno bošnjačko biračko tijelo.
Falatar je jedini kandidat na teritoriju Federacije BIH koji obilazi cijelu FBIH. Time je dokazao da je jedini istinski građanski kandidat. Dokazao je da se može s ljudima pričati i u Širokom.
On ne zlorabi svoje hrvatstvo kao Komšić, ne prijeti tom identitetu i nije u političkom u ratu sa Hrvatima. Ne dodvorava se Bošnjacima antihrvatskom retorikom. Što Komšić uporno čini. I to brutalno. Što jest brutalni nacionalizam. Ma koliko neki “ugledni akademici” tvrdili da nije.
Falatar ne krije svoje hrvatstvo niti se razmeće njime. Niti svoje građanstvo.
Dijete je ratne tragedije. Majka mu je ubijena u ratu. On tragediju ne eksploatira. Ne pliva na njoj kao neki drugi političari.
Svjestan je da je ratna retorika prošlost i da bi se ljudi koji su ranjeni ratom i koji su prošli traume najbolje morali razumjevati. Svjestan je da žrtve postoje na sve tri strane u BIH a ne samo na jednoj.
Falatar je prvi kandidat neke građanske opcije koji je na teritoriju koji većinski nastanjuju Hrvati, među njima izazvao sljedeću vrstu pitanja: “Čekaj, ovaj lik je cool, kad bi nas ovakav čovjek predstavljao, naš imidž, kao naroda bio bi kudikamo bolji, on nije nam neprijatelj, zašto ne bi dobio šansu?”.
To pitanje postavili su si u prvom redu mlađi Hrvati, hipster generacija i apstinenti. Koji do sada nisu imali za koga glasati.
Iako se u Sarajevu Hrvate predstavlja kao kolektiv koji masovno glasuje za Čovića činjenica je da je izlaznost na izbore u Hrvata svaki put obilježena ogromnom apstinencijom. Preko 40%.
Falatar za razliku od Komšića šalje poruke mira. Dok Komšić prijeti, boljševičkom retorikom zatvaranjima, gušenjima kolektivnih prava.
Onoliko koliko je Falatar čovjek suživota i budućnosti toliko je Komšić čovjek razdora i prošlosti. Produbljivanja nacionalističkog jaza između Bošnjaka, s jedne, i svih drugih političkih opcija s druge strane.
Dakle ne samo Srba i Hrvata, nego i ljudi istinske građanske opcije.
Ironično ili ne, no Komšić je postao grobar građanske opcije u BIH.
Koliko će Komšić naštetiti interesnoj grupici ljudi koju predstavlja dokazat se može jednostavnom logikom.
Valja proicirati procese u slučaju izbora Čovića, Komšića ili Falatara na mjesto člana Predsjedništva.
Uzmimo da pobjedi Čović.
U predsjedništvu će sjediti s Dodikom, Bit će mu teže nego ove 4 gidine. Sarajevo će ga prikazivati kao Dodikovu desnu ruku koja razara BIH.
Sve što uradi smatrat će se talom s Dodikom.Novim Karađorđevom.
Nastavili bi se medijski napadi no puno jače nego u posljednje četiri godine.
Bošnjačka medijska infrastruktura toliko je jaka da mu pune 4 godine nisu dali disati iako je objektivno bio daleko najproduktivniji član Predsjedništva.
Što će mu tek činili iduće 4 godine?Cijeli niz laži o njemu postale su formalne istine. Zato što mala medijska scena u Hrvata, kojima su oteti mediji, nije u stanju demaskirati te laži brzinom kojom ih bošnjački nacionalizam proizvodi.
Zašto HDZ sve ove godine nije uradio strategiju podizanja hrvatskih medija pitanje je koje nije tema ove priče. No pitanje koje se nameće.
Laži o pomicanju rijeke, mučenju zarobljenika, otmicama, danas su činjenice. Sve spin za spinom no formalno su činjenice. Koje su se dogodile. Iako nisu.
Kampanja protiv Čovića u Predsjedništvu s Dodikom bila bi toliko jaka, kao i pritisak na Međunarodnu zajednicu da bi izlobirali nove OHRove intervencije.
Iz tog se zaključuje da Hrvatima dugoročno odgovara da bošnjački nacionalizam preglasa Čovića. No ne Falatarom. Nego baš Komšićem.
Treba nam, koliko god to nekome čudno zvučalo, no naročito sada nam treba, nakon odluke Ustavnog suda, novi proces političkog nasilja nad nama u kojem će se pokazati da nacionalšovinisti ne prezaju ni od najviše sudske institucije.
Komšić može pobijediti no žrtva, onaj tko je obespravljen on je moralni pobjednik. I njega se uvažava. Taj postaje jak. Nasilje i nasilnika se ne uvažava. Bošnjaci bi imali dva od tri člana predsjedništva. Možda čak i vladu Federacije, i iz te pozicije nikako ne bi mogli uvjeravati svijet kako su slabi, prevareni i ugroženi, a kaos koji bi potom izazvali nikako ne bi išao u prilog njihovoj tezi kako oni eto spašavaju državu.
U tom smislu usporedimo koliko je Komšić štetan upravo za onu navodnu građansku ideju koja ga nameće, koliko je štetan za BIH, koliko je važan Hrvatima u daljnjoj artikulaciji naših interesa i koliko je tek Falatar važan, nama, sutra, u dokazivanju lažne Komšićeve građanštine.
Jer da nema Falatara Komšić bi možda i pokupio koji dio građanskih glasova. Ovako, sve što skupi, doslovno svaki glas, bit će glas nacionalizma. Glas mržnje. Glas onih koji u Komšiću vide polugu za obespravljivanje Srba i Hrvata u FBIH.
Falatar bi naime u slučaju da bude izabran, bio prvi građanski izabran Hrvat, doduše većinom bošnjačkih glasova no sa daleko većim brojem hrvatskih glasova od Komšića.Teže bi ga se moglo napadati za nelegitimnost.
Po onome što je do sada pokazao, Komšićeve greške političke izolacije Hrvata ne bi činio. U smislu dugoročnog potiranja prava Hrvata on je čak opasniji za ideju federalizma. Zašto? Kako ćeš artikulirati potrebu hrvatskog naroda za federalnom jedinicom ako taj narod sasvim pristojno komunicira s predsjednikom koji dolazi iz građanske opcije?
Artikulacija hrvatske federalne jedinice s Komšićem ide opet posve glatko.
Namećete nam nasilnika, pijanca, hohštaplera, galamdžiju, koji se hrani na mržnji prema nama, na najnižim nacionalističkim strastima, tog nekog Komšića, kršite naša prava, naš Ustav, želimo izlaz iz FBIH.
U hipotetskom slučaju izbora Falatara takav narativ se ne može razviti.
I tu dolazimo do glavnih zaključaka.
Komšić se obraća nacionalistima. On je hodajući dokaz potiranja hrvatstva. I imat će razorne posljedice po BH društvo i državu bude li izabran. Potom će snažno ojačati i dodatno internacionalizirati hrvatsko pitanje daleko van granica BIH.
Njegovim izborom Čović dugoročno jača. A hrvatsko pitanje postaje neporeciv problem BIH. Problem koji se ne može ignorirati.
Falatar se ne obraća nacionalistima. Broj glasova koje dobije označit će stvarnu snagu istinske građanske opcije u BIH. One koja je doista građanska. Koja je dobronamjerna prema svim BH narodima i građanima bez obzira kojoj struji ili ideji pripadali.
I na kraju glavni zaključak i hipotetsko pitanje:
Uzmimo da zadnjih 20 godina Sarajevom vladaju Falatari. Dakle ljudi bliski ideji iz Naše stranke.
Da je u tom tzv. građanskom području već 20 godina na vlasti istinska, univerzalna, humanistička, građanska opcija, koju predvode recimo Falatar, Peđa Kojović, Sabina Ćudić, a da zadnjih 20 godina mi imamo hrvatski entitet, širom kojeg svira Mate Bulić i njišu se hrvatske zastave.
Odeš u zamišljeno hipotetsko idealno građansko Sarajevo, nekakvo slobodarsko liberalno Sarajevo, u kojem postoji sekularno snažno društvo, s otvorenim pogledima, s dignutim čašama, ono Sarajevo iz pjesme EKV-a “Ovo je zemlja za nas“, vratiš se u Treći entitet koji trune u saftu patetičnog plemenskog melosa. S lošim cestama, zdravstvom i svime ostalim. Zamislimo dakle te dvije krajnosti da su se dogodile. Iako nisu.
Zar netko misli da bi u izboru između takvog trećeg entiteta, i takvog zamišljenog idealnog građanskog Sarajeva Hrvatima Treći bio više na srcu? I da bi građanima Trećeg Sabinina i Falatarova opcija bila mrska? Zar netki mislo da bi mi između lošeg safta i boljeg društva izabrali ostati u lošem saftu samo zato što je taj saft hrvatski saft?
Ovako dok Sarajevom huče trube najživljeg nacionalizma u Europi, dok se prijeti najradikalnijim opcijama Hrvatima, dok se cijelom narodu lijepe zločini, što to bi politički Hrvat u BIH trebao željeti osim jačanja autonomije?
Politički Hrvat ponaša se kao i pripadnik svakog drugog ugroženog naroda u svijetu, usljed političke opresije.
Ni po čemu taj politički Hrvat nije izuzetak. Grupira se, svjesno guši svoj pluralizam i staje u red induciranog slobodarskog nacionalizma. Pokreta otpora. Pokreta za slobodu.
I to mu se na još i zamjeri. Napada se potlačenog da je jednouman. Da se buni što ga se maltretira.
Broj glasova Boriše Falatara koje osvoji na izborima retorikom dobronamjernog , inkluzivnog građanstva u odnosu na broj glasova lažnog građanstva koje Komšić osvoji na najodvratnijem huškanju i nacionalizmu bit će neoboriv i vrlo važan odgovor na pitanje koliko je hrvatski strah bio i jeste opravdan.
Ujedno svaki onaj glas koji dobije u hrvatskim općinama koji će biti daleko jači od Komšićevog bit će jak dokaz koliko među samim Hrvatima nije posve pogažena građanska ideja. Ukoliko je ona bez maski . Istinska i dobronamjerna. I pruža jednako ruku svima. Bez tutorstva. Bez kolektivizacije krivnje. Bez sotonizacije ovih ili onih. Bez priče o tome šta smo radili jučer nego što nam je činiti sutra.
Dokaz tome su i dvije ankete koje sam danas proveo. Jedna je na mom profilu:
A druga je sa FB stranice Poskoka:
FB stranica ima širu bazu, dok fb profil okuplja mlađu i nešto obrazovaniju hrvatsku populaciju.
U oba slučaja etički hrvatski kandidat bez postojanja Komšića i Čovića izgubio bi od Falatara.
Hoće li iz ovog teksta netko iz US ambasade ili OHR-a nešto shvatiti? Možda prozrijeti lažno građanstvo DFa i GSa? Nadam se. Vrijeme je.
Ivan Šušnjar l poskok.info
wpDiscuz