Subota, 18 svibnja, 2024

Beneša ispratili u Banjoj Luci uz taktove himne Hej Slaveni

Must Read

Marijan Beneš bio je europski prvak u amaterskom i profesionalnom boksu i uz Matu Parlova jedan od najboljih boksača s ovih prostora. Preminuo je u 68. godini.

Pred kraj života nije mogao pričati jer su mu u borbama oštećene glasnice, u borbi je izgubio oko, šake je lomio 26 puta, imao je Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest.

Sahranili su ga u Banskom dvoru u Banjoj Luci gdje se okupila njegova obitelj, prijatelji i brojne osobe iz političkog, sportskog i javnog života.

– Rodio se u Beogradu, ali uvijek smo ga smatrali svojim. Legende ne umiru, već nađu svoje mjesto među zvijezdama – rekao je gradonačelnik Banja Luke Igor Radojičić.

Beneš je ispraćen uz himnu bivše Jugoslavije ‘Hej Slaveni’.

– Marijane, prijatelju. Opraštam se od tebe bez suza, baš onako kako bi želio. Izgubio si posljednji meč, ali mlade si naučio što je ponos – rekao je na posljednjem ispraćaju slavnog boksača Mile Šestić, Marijanov prijatelj i poznati banjalučki dizač utega.

Emotivno je bilo kad su govore držali Benešovi prijatelji i suborci.

– Gdje god sam otišao i kome god sam rekao da sam iz Banja Luke, odmah bih dobio odgovor: ‘Beneš! Beneš!’. Marijan je bio veliki sportaš i još veći čovjek. Jednom prilikom morao se boriti protiv Zvonka Vujina. Kad ga je pobijedio, nije slavio, već je zaplakao i rekao mi: ‘Kako da slavim kad sam srušio svog idola?’. Takav je bio Marijan Beneš – ispričao je banjalučki boksač Dragan Batar.

Bio je naš Rocky Balboa

Marijan Beneš u amaterskoj karijeri imao je 299 borbi od čega je dobio čak 272. U profesionalnoj karijeri od 56 mečeva dobio je 50. Uz Matu Parlova najbolji je boksač bivše države svih vremena. Osvojio je sve moguće titule u BiH te bivšoj Jugoslaviji, kao i naslov europskog prvaka koji je uspješno godinama branio.

Rodio se 1951. godine u Beogradu u prosvjetarskoj obitelji Josipa i Marije, koji su imali još tri sina: Josipa, Antuna i Ivicu te kćer Ljiljanu. Djetinjstvo je proveo u Tuzli. U Banju Luku je došao kad je imao 16 godina. Počeo je trenirati boks, a već tada su u BK Slaviji znali da im je došao talentirani boksač. Nizale su se pobjede jedna za drugom, prenosi 24sata.hr

Tko su ljudi, a tko đubrad

Nakon osvajanja zlatne medalje na Europskom prvenstvu u boksu 1973. u Beogradu, prešao je u profesionalce i 1979. osvojio titulu europskog prvaka u verziji Europske bokserske unije u lakoj velter kategoriji.

Teška povreda oka uspjela je ono što žutica ranijih godina nije mogla – okončala je boksačku karijeru. No i nakon nje svi su ga pozdravljali s: ‘Gdje si, šampione?’ Kad je u BiH počeo rat, Benešov brat Ivica ubijen je 1992., a on je otišao u Hrvatsku.

No vratio se svojoj Banjoj Luci.

– Živio sam u Hrvatskoj, ljudi su me cijenili i poštovali, ali navikao sam na stare prijatelje pa sam se vratio u Banju Luku, iako sam bio protjeran iz toga grada jer nisam Srbin. U Banjoj Luci mi je grob oca i majke, ima divnih ljudi, ali rat mi je pomogao da vidim tko su ljudi, a tko je đubrad. U to teško vrijeme bilo je umijeće sačuvati živu glavu. Živio sam na račun sestre, koja mi je pomagala – ispričao nam je.

O njemu je snimljen i dokumentarni film, a komemoracija je završila pjesmom koju je najviše volio: ‘Zbog jedne divne crne žene’.

- Advertisement -

14656 COMMENTS

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

14.7K Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последний

BIH Policija traži biciklistu koji je ozlijedio pješaka i pobjegao

Pješak starije životne dobi završio na Klinici za neurokirurgiju nakon prometne nesreće u Sarajevu. U ulici Bardakčije, općina Centar,...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -