Fantastični trodijelni dokumentarac BBC-ja ‘House of Saud: A Family at War’ počinje ni manje ni više nego u BiH
Povod za nedavni sukob Saudijske Arabije i Kanade bio je niz tvitova kanadskog ministarstva za vanjske poslove u kojima je zatraženo da se “odmah” oslobode dvije aktivistice, Samar Badavi i Nassima al-Sadah. Badavi je poznata po tome što je tužila oca zbog zlostavljanja. Njezin bivši suprug (odvjetnik koji ju je branio) trenutačno služi 15-godišnju zatvorsku kaznu. Saudijsko ministarstvo napalo je tvitove kao “grozno i neprihvatljivo narušavanje zakona i propisa kraljevstva”.
Uslijedilo je izbacivanje ambasadora, uvođenje potpunih trgovinskih sankcija (na četiri milijarde dolara godišnje razmjene), prodaja svih kanadskih dionica i obveznica, otkazivanje poslovnih projekata, povlačenje studenata i bolesnika, a sve “bez obzira na troškove”. Saudijski mediji su “upozorili” Kanadu na provociranje terorističkih napada, optužuju je da je zavidna “superiornoj saudijskoj ekonomiji”, a svakodnevno pišu o beskućništvu, rasizmu i prenatrpanim zatvorima u Kanadi.
Istodobno je Arabija pogubila Burmijca razapinjanjem (odrubljivanjem glave i potom njezinim javnim izlaganjem). Treća je zemlja na svijetu po broju smrtnih kazni godišnje (iza Irana i Kine) te ujedno članica UN-ova vijeća za ljudska prava (izabrana u istome mandatu kao i Hrvatska). U međunarodnoj turneji netom prije sukoba krunski princ Muhamed bin Salman izrazio je namjeru da zemlju pretvori u “Novu Europu”.
Sukob je zapalilo bičevanje novinara Raifa
Sukob je jednim dijelom eskalirao zbog Badavina brata. Raif Badavi je progresivni bloger koji je zatvoren 2012. zbog vrijeđanja islama. Njegova supruga je prije toga s djecom zbog fatve pobjegla u Quebec. Od tamo kritizira saudijski režim zbog osude Raifa na deset godina zatvora i nehumanih 1000 udaraca bičem. Prošlog srpnja postala je kanadskom građankom, a to je razbjesnilo službeni Rijad. Drugi bitan razlog sukoba su ljetne vrućine i odvlačenje pozornosti javnosti.
Dio ekonomskih reformi princa je smanjivanje subvencioniranja potrošnje elektriciteta u zemlji u kojoj su najbitniji elektronički aparati klima-uređaji i hladnjaci. Sukob je tek simptom dubokih problema Saudijske Arabije, zemlje koja u svojem postojanju utjelovljuje ekstremne kontradikcije kao ni jedna druga. Njezina uspješna kampanju za članstvo u UN-ovu vijeću za ljudska prava vremenski se podudarala s oglasima sudskog sustava za odrubljivače glava.
Jedinstveni problemi Saudijske Arabije često su gurnuti u drugi plan, no ovo je promijenio ovogodišnji fantastični trodijelni dokumentarac BBC-ja “House of Saud: A Family at War”, najvažniji dokumentarni rad o zemlji od “Death of a Princess”. Ova dokudrama iz 1980. inspirirana je smrću 19-godišnje princezi Mishaal koja je 1977. strijeljana sa svojim dečkom zbog preljubništva (zapravo slobodne ljubavi) mimo zakona.
Incident je potaknuo patroliranje vjerske policije javnim mjestima kao bi spriječila nedopuštene sastanke parova. Zbog straha od saudijske reakcije, dokumentarni film je pretvoren u dramatiziranu priču o opresivnoj islamističkoj kulturi. Sva imena su promijenjena ili neizrečena, a film je počinjao izjavom o tome da je vladavina zakona bitna u muslimanskom svijetu. Unatoč tome, Saudijska Arabija je bijesno reagirala, gotovo jednako trenutačnom sukobu s Kanadom.
Britanski veleposlanik je protjeran, brojni poslovni sporazumi su otkazani, a vlada je nudila milijunske iznose stranim medijima da ne prikazuju ili brane film. Tadašnji britanski ministar vanjskih poslova lord Carrington (poznatiji domaćoj publici po neuspjelom posredovanju u raspadu Jugoslavije) film je morao nazvati “duboko uvredljivim” i požalio je njegovo prikazivanje. Film nikad nije ponovno prikazan u V. Britaniji.
Ovogodišnja “House of Saud” izbjegla je izazivanje diplomatske krize jer osobno ne proziva krunskog princa pa omogućuje za njega povoljnu interpretaciju na Zapadu prema kojoj je on nužni spasitelj zemlje u teškim problemima. Bivši šef CIA-e David Petraeus u seriji izjavljuje da “moramo željeti da Salman i njegova zemlja uspiju” jer bi posljedice inače bile “katastrofalne za regiju i za svijet”. Iako je saudijska vlast odbila sudjelovati u filmu, film je intervjurirao mnogo sudionika i stručnjaka, kao i pokrio primjere od Bosne do Malezije.
Katastrofa koja počinje u Bosni
Serija počinje ni manje ni više nego u Bosni, crnom zastavom džihada koja se vijori u Ošveu (poznatom po tome što je vođa tamošnje selefijske zajednice 2016. prozvao hrvatsku predsjednicu zbog navodnog lažnog upozoravanja na istu radikalnu opasnost). Potom sučeljava dvije sarajevske džamije – Alipašinu džamiju iz 16. stoljeća, čiji imam naglašava da poučava tradicionalni bosanski oblik tolerantnog islama, te Džamiju kralja Fahda, dovršenu 2000. godine saudijskim novcem.
Preko primjera Bosne, Bugarske i drugih zemalja, ilustrira se kako su Saudijci desetljećima financirali novačenje siromašnih i očajnih muslimana preko humanitarnih organizacija za borbu u džihadu diljem Bliskog istoka. Jedan od primjera je i Indijac Zakir Naik, koji kroz svoj kanal (Peace TV) propovijeda 200 milijuna gledatelja ultrakonzervativnu poruku koja napada čak i glazbu kao nemoralnu. “Ako (bin Laden) terorizira Ameriku, najvećeg terorista, s njime sam.
Svaki musliman bi trebao biti terorist. Ako teroriziraš terorista, slijediš islam.” Krunski princ Muhamed bin Salman od 2017. promovira “umjereni islam” – borbu protiv vjerskog ekstremizma, nazivajući “proteklih 30 godina potrošenih uzalud”. Al Kaidi je glavni neprijatelj izdajnička kraljevska obitelj pa je Arabija već dva desetljeća država s najviše iskustva u borbi protiv nje.
Novi smjer saudijske politike daleko je od miroljubivog što je vidljivo na primjeru ratnih zločina u Jemenu, među kojima je zadnji smrt 29 djece u napadu sredinom kolovoza. Bivši analitičar CIA-e Bruce Riedel upozorava: “Saudijci su sad uključeni u najintenzivniji sektaški posrednički sukob koji smo vidjeli u modernoj bliskoistočnoj povijesti.
Ni Saudijska Arabija ni Iran više se ne mogu suzdržavati od potpirivanja, i potpirivanja, i potpirivanja… Gori od Sirije i Libanona, od Iraka do Jemena, od unutrašnjosti zemlje do Bahraina i Kuvajta. Deseci tisuća su u riziku od sektaškog sukoba koji je planuo izvan kontrole. Arapski svijet je u zadnjih pet godina počeo ulaziti u bezdan pakla”.
Najutjecajniji svjetski izvor korupcije
Drugi dio dokumentarca usredotočuje se na korupciju u Saudijskoj Arabiji, prozivajući je “najkorumpiranijom zemljom na svijetu”. U pamtljivoj sceni jedan od službenika brani je kao potpuno normalni dio kulture i posla. Razmjeri korupcije su zapanjujući jer na udio mita redovito otpada barem polovica iznosa. Britanija se ističe kao zemlju koja je već desetljećima najveći korisnik korupcije. Desetljećima koristi sporazume sročenim u barelima nafte i pogodovanje preko državnih ugovora, a brojne kriminalne istrage su potisnute ili razvučene unedogled.
Jedan od sugovornika zaključuje da time Saudijska Arabija podriva vladavinu zakona u svim svojim trgovačkim partnerima. Manje istaknut je zaključak da su antikorupcijska uhićenja krunskom princu pružila povod da slomi svoje suparnike i učvrsti kontrolu, kako nad policijom, tako i nad državnim tvrtkama. Posljednji dio dokumentarca pokriva društvene napetosti i epizoda je koju su najviše pogazili trenutačni događaji. Saudijske elite izvan su zakona ako paze na svoje javno ponašanje.
Jedan od bivših tjelohranitelja prinčeva opisuje kako je većina njegovih poslodavaca bila paranoidna da ih se javno ulovi u ekscesima, ne da ih se ubije. “Vole imati djevojke. Agencije bi slale djevojke za prinčeve od bilo kuda na svijetu, pa čak i Amerike ako bi odgovarale traženom opisu. Novac kupuje ljubav, naravno, jer je ta djevojka ludo zaljubljene za taj sat ili dan ili tjedan, rekli mi riječ prostitutka ili ne.”
Istodobno, više od polovice saudijskog stanovništva mlađe je od 25 godina, a nezadovoljni su klasnim podjelama, vrućinama i poteškoćama u nalaženju posla. U medijima slavljeni reformistički plan “Arabija 2030.”, kao i dopuštanje ženama da voze automobile tek su minimalni potezi kojima je cilj stabilizirati ekonomiju i rastuće nezadovoljstvo. U strahu od arabijskog Arapskog proljeća, vlast je infiltrirala društvene medije preko špijunskih programa.
U mjesecima od prikazivanja serije Saudijci su masovno pribjegli brisanju svojih profila ili kriptiranju uređaja. U mjesecima nakon davanja vozačkog prava ženama zatvoreno je i mnogo liberalnih aktivista koji su zagovarali to isto pravo. Sva moguća nova prava bit će dana isključivo odlukom princa Salmana, a ni pod koju cijenu na javni zahtjev.
Kvalitetna, ali nepotpuna slika
Najveća slabost serije je što za potpunost portreta Arabije nedostaje teoretska četvrta epizoda posvećena krunskom princu i najnovijim događajima. U jednom trenutku spominje se kako je vrijeđanje princa kažnjivo s deset godina zatvora, no u vrijeme pisanja ovoga teksta kazna je već proširena u smrtnu. Salman je nesumnjivo reformator, ali ne progresivni, nego autoritarni. Odmah po dolasku na vlast je od matične kompanije Cambridgea Analytice, CGL Group, zatražio analizu zadovoljstva stanovništva.
Rezultati koji su upućivali na sveprisutno nezadovoljstvo monarhijom ohrabrili su ga za reforme. Uzor su mu Ujedinjeni Arapski Emirati koji dopuštaju društvene, no ne i političke slobode. Salman je prozvan “Gospodinom Sve” jer osobno kontrolira vojsku, policiju, obavještajne službe, medije, pa i nacionalne kompanije, što je presedan u saudijskoj povijesti. Aktivisti su nekad nestajali noću, no sad se hvataju i potom javno linčuju kao izdajice.
Brojni neprijatelji, od članova obitelji do liberala i radikala, barem su se sad povukli zbog straha od svemoćnog princa. Dokumentarac objašnjava zašto je trenutačni sukob s Kanadom logični ishod proračunatih poteza kojima se javnost želi upozoriti da je kontrola nad političkim slobodama neporeciva, a princ neumoljiv.
Zabrinjavajuće su završne riječi sugovornika: “Kuća Saud ušla je u razdoblje besprimjerne nestabilnosti, odnosno događa se regresija u vrlo, vrlo represivnu apsolutnu monarhiju bez ikakvog oblika slobode govora”. Vrijedi vidjeti zašto se apsolutna diktatura ambicioznog Salmana predstavlja kao alternativa kaosu gorem od Sirije, u vrijeme kad su muslimanski terorizam i izbjeglice postali redovita pojava na Zapadu./express.hr/
wpDiscuz