Nekoliko tisuća neonacista s jedne i podjednako toliko ljevičara s druge strane sukobilo se u ponedjeljak na ulicama, nedaleko od velike biste Karla Marxa
Netrpeljivost koja među pripadnicima različitih političkih opcija, u ovom slučaju ekstremne ljevice i ekstremne desnice, u Njemačkoj buja već nekoliko godina, eksplodirala je u gradu Chemnitzu na istoku te zemlje, piše Večernji list.
Nekoliko tisuća neonacista s jedne i podjednako toliko ljevičara s druge strane sukobilo se u ponedjeljak na ulicama, nedaleko od jedne od znamenitosti ovog gradića, velike biste Karla Marxa koja se na ovom mjestu nalazi još od vremena DDR-a.
U sukobima koje su tek teškim mukama uspjeli zaustaviti policajci ranjeno je nekoliko desetaka prosvjednika s obje strane, mahom nakon što su primali udarce palicama, hladnim oružjem ili su suparnici u njih ispaljivali rakete za vatromet.
Sve je počelo nakon što su desničari u Chemnitzu organizirali velike prosvjede jer je u nedjelju preminuo Nijemac Danijel H. kojega su netom prije na ulici nakon svađe noževima izbola dvojica imigranata, jedan iz Iraka i drugi iz Sirije, koji su u Njemačku pristigli u velikom izbjegličkom valu prije tri godine.
Prosvjednici desničari počeli su izvikivati parole zahtijevajući da se iz Njemačke otjeraju svi imigranti, da se Njemačka vrati Nijemcima i da Angela Merkel ode s čela države. U vrlo kratko vrijeme okupilo se s druge strane ulice više od tisuću ljevičara koji su unaprijed znali da će desnica organizirati prosvjede.
Počeli su sa protuparolama izvikujući da su svi imigranti dobrodošli te da su neonacisti smeće. Verbalni sukobi u vrlo kratko vrijeme prerasli su u fizički obračun, a na ulicama Chemnitza zavladao je kaos.
Migracije podijelile zemlju
Zbivanja u Chemnitzu samo su kulminacija velikih podjela u društvu koje su se počele stvarati prije nekoliko godina, netom nakon što su u Europu pohitale tisuće imigranata s Bliskog istoka, ali i iz Sjeverne Afrike te Središnje Azije.
Poziv kancelarke Angele Merkel i njezina tvrdnja da je Njemačka otvorila vrata djelovali su kao impuls za stotine tisuća nesretnika, i to ne samo iz Sirije koja je bila primarni razlog prihvata imigranata, nego i iz Iraka, Afganistana, Bangladeša, Indije, Pakistana, Libije, Sudana… Svi ovi ljudi čuli su njezin poziv, ali i vidjeli svojevrsno nesnalaženje EU s golemim brojem ljudi na svojim granicama kao jedinstvenu priliku za konačnu promjenu života i mogućnost dolaska u obećanu zemlju, a obećana zemlja za veliku većinu njih bila je upravo Njemačka.
Naravno, ovo se nije svidjelo velikom broju Nijemaca koji ne samo da su osjetili da bi im imigranti mogli ugroziti radna mjesta i egzistenciju, nego misle da je dolaskom imigranata naglo pogoršana sigurnosna situacija u zemlji. Već na proslavi Nove godine na gradskom trgu u Kölnu, samo nekoliko mjeseci nakon što su imigranti počeli pristizati, zabilježene su stotine slučajeva seksualnih napada čiji su počinitelji bili imigranti sa Sjevera Afrike i s Bliskog istoka.
Sve je to utjecalo da u Njemačkoj desnica počne jačati, prvo kroz Pegidu, a potom i kroz AfD, radikalno desnu stranku koja se zalaže za ograničavanje ulaska imigranata, deportacije i svojevrsni povratak Njemačke Nijemcima.
Centar gubi na utjecaju
Jačanje desnice, pogotovo na istoku zemlje, ali i u Bavarskoj, koja je “prva na udaru” došljaka, prouzročilo je i jačanje radikalne ljevice, dok su političke opcije šireg centra, koje su tradicionalno vladale zemljom, počele gubiti na utjecaju. A
Pitanje je što desnica u Njemačkoj danas doista želi. Naravno, javno su njihovi zahtjevi maksimalistički, a nominalno žele izbacivanje velike većine imigranata iz zemlje, smanjenje njihovih socijalnih povlastica i prava te smanjenje broja azilanata. No AfD bi pristao, vrlo vjerojatno, i na znatno manje zahtjeve, pod uvjetom da se smanjenje broja ulazaka imigranata i broja dodijeljenih azila, ali i novčani iznosi namijenjeni imigrantima jasno vidi.
Angela Merkel i dalje vlada Njemačkom, no jasno je da joj je pozicija ugrožena i da će s vremenom biti sve nestabilnija. I morat će naći način kojim će pomiriti dvije krajnosti u njemačkom društvu.