Kreativna radionica naziva „Čudostvarnica Marak“ u kojoj se mogu pronaći različite skulpture od željeza (i drveta) je po mnogočemu jedinstvena. No, tko se točno krije iza nje i što se u istoj „stvara“, saznajte u nastavku.
Tko se krije iza Čudostvarnice Marak?
Ja sam Mario Zelić, poznatiji kao Marak. Od škole imam samo dobra sjećanja, a znanje moga smjera nije ni u pozadini moga sadašnjega zanimanja. Zamislite, vodoinstalater koji radi skulpture od željeza 🙂 . Svakodnevno sam okružen raznim detaljima koje uklapam u svojoj glavi. Radoholičar sam, obožavam nasmijane i radosne ljude, a pogotovo one koji pucaju od smijeha (ha-ha-ha). Ozbiljan mogu biti kad treba, tj. svaki moj rad je ozbiljan i tako ga doživljavam.
Kako je sve počelo?
Još od malih nogu sam uvijek volio nešto rastavljati, pa i neke kućanske aparate koji su bili ispravni. Kad sam pošao u drugi srednje, poslije nastave sam išao na posao, a bravarija je bila moj početak. Tada sam radio među gomilom željeza i kao šesnaestogodišnjak se borio da dokažem da mogu i želim raditi. Od tada je prošlo 11 godina i još sam na istom mjestu, što znači da sam zadovoljan i volim svoj posao.
S kojim sve materijalom radiš i kako izgleda taj proces?
Najviše radim sa željezom, ponekad i sa drvetom. Proces izrade svakog rada je različit, budući da rijetko pravim jednake skulpture. Radim i kombinacije drveta i željeza.
Koliko ste dosad otprilike napravili predmeta i što sve pravite?
Odmah u početku sam počeo raditi neke svoje zamisli, rođendanske darove, škrinjice, pepeljare, motoriće, brodiće itd. To sam počeo raditi prije 10-ak godina, a prvi rad sam unovčio 2009. godine zahvaljujući mojoj najdražoj osobi Nini. Ona je osoba koja me u tome najviše podržala i dan danas je uz mene. Što se tiče zbirke radova, može se naći štošta, većinom radim ono što ljudi žele, tako da ne mogu striktno reći koliko sam napravio radova do sada i što sve. Jedino mogu reći da je to šarolika i velika zbirka.
Radite li po narudžbama i željama ili većinom imate svoje ideje?
Ideje za skulpture su mi dolazile tako da su ljudi imali neku viziju, ali nisu znali opisati što točno žele. Kroz različite razgovore i meni su ideje počele dolaziti jedna za drugom. Ne znam točan broj napravljenih predmeta, niti želim „lupati“, ali ono što sigurno znam je da mi je svaki drag. Nešto najljepše u životu je kad čovjeka zadovoljiš, a pogotovo kad mu ispuniš neku njegovu zamisao! Većina naručitelja mi prepusti da radim po svojoj želji i vizijama i dosada imam samo pozitivna iskustva. Na taj način sam stekao hrabrost i još veću želju za radom na temelju mojih malih vizija.
Vrlo
- Advertisement -
- Advertisement -
Login
14.7K Mišljenja
Najstariji
wpDiscuz
More Articles Like This
- Advertisement -