Primjer prvi. Otvoriš jedan čitani portal, sa naslovnice ti se smiješi tekst: Sarajevo, bošnjačka i islamistička kasaba. Ignoriraš i ideš dalje, ali te odmah dočekuje sljedeći naslov: Zločini tzv. Armije BiH i unitaristička prijetnja. Odmahneš rukom i konstatiraš da se radi o nekom nacionalističkom, islamofobnom i ratno-huškačkom smeću. I odeš na drugi portal.
Primjer drugi. Otvoriš drugi portal, sa naslovnice vrišti poruka: Poručujemo nasljednicima Udruženog zločinačkog poduhvata: Čekamo vas! Ignoriraš i ideš dalje, ali te odmah dočekuje sljedeći naslov: HDZ nastavlja da radi na rasističkoj i neoustaškoj platformi. Odmahneš rukom i konstatiraš da se radi o nekom kroatofobnom, militantnom i ratno-huškačkom smeću. I odeš na treći portal.
piše: Neven Šimić, thebosniatimes.ba
Primjer treći. Otvoriš treći portal, sa naslovnice ti drito u ekran udara opet jaka poruka: Srpska genocidna svijest u srpskoj književnosti. Ignoriraš i ideš dalje i opet te dočekuje nešto slično: Ideologija četništva i rasistička srpska politika. Ponovo odmahuješ rukom i rezignirano konstatiraš da medijima u ovoj zemlji nema pomoći.
Ako ste mazohist ili pasionirani ljubitelj portalističkog medijskog treša sigurno se redovno susrećete sa gore opisanim situacijama. No da odmah otkrijemo karte. Primjer prvi i primjer treći su izmišljeni. Mada ne i imaginarni, jer sličnih naslova i sličnih sadržaja pun je svijet nacionalističke portalistike u BiH. Primjer drugi nije izmišljen i bio bi samo još jedan u moru dosadnih egzemplara nacionalističkog medijskog huškanja da nije jedne sitnice – navedeni naslovi krase jedan lijevi i antinacionalistički portal. Barem tako rečeni portal sam sebe predstavlja i barem ga tako dio javnosti percipira.
O posrtanju lijevog žurnalizma u BiH pisano je ranije. Nacionalistička iracionalnost već je u dobroj mjeri prožela pojedine lijeve medije i pretvorila ih u tužne spomenike nacionalističke gluposti i parodiju žurnalizma. U taj medijski mrak nezaustavljivo srlja i portal Tacno.net koji rado i s ponosom ističe svoj lijevi i slobodarski background. Mada je ova konstatacija zapravo pogrešna. Neko ko nije žrtva ignorancije ili selektivnog čitanja mogao je bez problema uočiti da je nacionalistički mrak još puno ranije progutao ovu lijevu medijsku utvrdu. Općem dojmu ne pomažu ni pojedini kvalitetni tekstovi i neki dobri autori kakvih još ima na ovom portalu.
Fini građanski šovinizam
Nastavimo još malo o naslovima: Čovićev plan B je nastavak puta kojeg su utrli Pavelić i Tuđman. Možda je ovaj još intrigantniji: Građanski savez pita Wigemarka: Prestaju li evropske i liberalne vrijednosti tamo gdje počinje muslimanska većina. Ili da se opet vratimo starom dobrom ratu: Komšić poručio Ljubiću: Bosna i Hercegovina se odbranila 1993, odbranit će se opet. Ipak nije fer baviti se samo naslovima. Kultura dijaloga i kreativno pisanje mogu se naći i u citatima. Recimo ovom: Građanski savez poziva ovim putem i međunarodnu zajednicu da pokaže djelić volje koji je pokazala kada je BiH trebalo zadužiti kod pljačkaških evropskih banaka i osigura da se njeni neustaški favoriti u vlasti vrate u institucije. Ili ovaj: Želimo istaći da se Dragan Čović sa “briselskih pregovora” vratio ohrabren kao što se sa Lisabonskih pregovora ohrabren vratio Radovan Karadžić. Sve ostalo je historija genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. Kada nemaš ideju ili političku viziju posežeš za histerijom i paranojom, ključnim sastojcima svakog nacional-šovinizma i svake društvene patologije. Posežeš za jeftinim emocionalizmom i demagoškim populizmom.
Nepregledan je niz naslova i citata na portalu Tacno.net koji se bez problema mogu plasirati u svaku antologiju suvremene nacionalističke gluposti. Nacionalistička glupost u BiH, treba to reći, kompleksnija je u odnosu na nacionalističku glupost drugdje, jer se rascvala u tri pravca. Mada joj je mehanizam u suštini isti. Za nacionalistički otrovni diskurs GS-ovske provenijencije specifično je što se oblači u lijeva i građanska fensi odjela i fingira lijevo-građansku pamet. Ali, ko zna, možda u GS-u stvarno vjeruju da su upravo oni posljednji mohikanci i lučonoše kosmopolitske ideje, građanske odvažnosti i lijevog slobodarstva. Čudni su putevi društvene patologije. U tom smislu evo još jedan slobodarski citat čiji sadržaj odiše utopističkim pacifizmom i Give peace a chance poetikom: GS poziva vladajuće stranke, posebno SDA koja ima kontrolu nad ključnim polugama vlasti, da počnu sa pripremama za zaštitu života i imovine stanovništva. Pozivamo ih da počnu dizati kapacitete Federalne uprave policije i MUP-ova županija u kojima HDZ nema kontrolu. (…) Na kraju, pozivamo SDA da shvati da su međunarodne okolnosti potpuno drugačije nego u periodu od kraja rata do prije nekoliko godina.
Sve je ovo tek mali djelić sadržaja kakvi uredno popunjavaju prostor lijevog i antinacionalističkog portala Tacno.net. Svega tu ima: od upiranja prsta u licemjernu Europu, preko ukazivanja na neoustašku opasnost pa sve do poziva najjačoj bošnjačkoj političkoj partiji da se spremi za rat. Za rat spremni, mogao bi biti GS-ov lijevo-građanski poklič. Zanimljivo je proučavati tu nepismenu i nesuvislu paranoidnu papazjaniju. Naravno da GS svoga prirodnog saveznika pronalazi u SDA. To nimalo ne čudi, jer GS i jeste nešto kao militantno krilo SDA. Oni izgovaraju stvari koje bi najdesnija struja unutar najjače bošnjačke stranke rado izgovorila ali nema petlju. Svoju ultradesničarsku retoriku GS pakuje u lijevo-građansku političku i ideološku ambalažu, misleći valjda da ambalaža može pokriti idejnu golotinju, šovensku isključivost i nacionalističku paranoju, tako inherentnu svakoj nedorasloj misli i zločestom nagnuću. Valjda tako misle i na portalu Tacno.net. Ili je mišljenje dimenzija do koje uredništvo ovog lijevog portala još nije dobacilo.
Portal Tacno.net dosljedno širi bratstvo-jedinstvo, kulturu dijaloga i poruke mira i ljubavi preko tekstova iz GS-ovske radionice paranoidne nesuvislosti. Ne samo da svoj javni prostor ustupaju suljagićevsko-bajrovićevskim šovenskim ispadima, nego ih nerijetko promoviraju i plaćenim oglašavanjem na društvenim mrežama. Kada GS-ovske nacionalističke eskapade objavljuješ kao nešto relevantno, onda si se legitimirao kao radikalni pobornik jednog od tri bh. nacionalizma. Kada jednu bizarnu i grotesknu ekstremističku družinu uzimaš kao autentičan glas ljevice ili građanstva, onda si, htio-ne htio, postao medijski kanal preko kojeg se mržnja i sirove nacionalističke strasti odašilju u javni prostor. Time si sam sebe diskvalificirao kao lijevi i antinacionalistički glas. I tada, mirne savjesti i na istom mjestu, također možeš objaviti analize i razmišljanja Željke Markić ili Vojislava Šešelja. Tako ćeš barem pokazati da dosljedno zagovaraš paritet i međunacionalni balans u širenju nacionalističke gluposti i šovenske isključivosti.
Šta je nogomet bez UZP-a
Ali tu se posrtanja ovog lijevog portala ne završavaju. Malo nakon suljagićâ i bajrovićâ, čiji tekstovi, treba li opet naglašavati, odišu pacifizmom i kulturom dijaloga, ovaj lijevi medijski svetionik objavljuje tekst intrigantnog naslova: Navijam za Hrvatsku ali prezirem Tuđmana, Prlića, Čovića i Udruženi zločinački poduhvat. Sadržaj samog teksta ne intrigira dovoljno da bi ga se podrobno analiziralo, osim što vrijedi konstatirati da vrvi od plitkih i uhougodnih patriotskih klišea, ostavljajući dojam kao da ga je napisala neka žurnalistička verzija Željka Komšića (autor teksta je Zvonimir Nikolić). Ok, ne budimo selektivni, autor također zdravorazumski i dobrohotno zagovara kulturu navijanja u kojoj je sasvim normalno da navijački podržiš susjede ili komšije. Ono na šta se treba osvrnuti jeste naslov koji vrijedi još jednom ponoviti: Navijam za Hrvatsku ali prezirem Tuđmana, Prlića, Čovića i Udruženi zločinački poduhvat. Trojac iz naslova zanavijek je zaslužio da ih se argumentirano, sočno i kreativno nagrdi. No ovdje je problem nešto drugo.
Autor teksta kao da osjeća nelagodu što navija za Hrvatsku pa svoje navijanje mora pravdati time da prezire udruženi zločinački poduhvat. Kao da mu Bakir Izetbegović, Emir Suljagić ili Sejfudin Tokić sugeriraju svojim uredničkim pendrekom kako da formulira naslov. Kao da mu u lice upiru svoju isljedničku lampu, ne dopuštajući da piše o nogometu bez referenci na UZP ili genocid. Ili možda autor intuitivno osjeća kakve naslove ili kakav profil novinara preferira uredništvo portala za koji piše. Izgleda da moraš biti beskičmenjak, rigidni nacionalist ili kakav žurnalistički komšić pa da se legitimiraš kao novinarsko pero na portalu Tacno.net. Ako se drzneš i javno kažeš kako navijaš za susjede ili komšije, nemoj da ti padne na pamet i ne kažeš šta misliš o UZP-u, srpskoj hegemoniji ili tuđmanizmu. Neko sklon poetici psovke vjerovatno bi rekao: jebeš takvu slobodu pisanja.
Vratimo se još kratko na sam naslov teksta. Kako drugačije nego golom budalaštinom okarakterizirati tekst koji je u naslovu uspio spojiti nogomet i udruženi zločinački poduhvat. Kako bi drugačije nego sirovom glupošću svako razuman okarakterizirao tekst recimo ovakvog naslova: Navijam za Bosnu i Hercegovinu, ali prezirem Nasera Orića, Aliju Izetbegovića i mudžahedinske zločine. Hajmo još malo razmišljati sličnom antilogikom pa u istom ključu doći do sljedećeg naslova: Navijam za Njemačku, ali prezirem Hitlera, Himlera i koncetracijske logore. Ili da probamo ovako: Navijam za Francuze, ali im nikako ne mogu oprostiti zločine protiv Hugenota. Koliko moraš biti nekritičan, snishodljiv ili oslobođen od pameti i povinovati se takvoj nacionalističkoj logici. Nacionalističkoj logici koja ti ne dopušta da napišeš tekst o nogometu ukoliko se jasno ne odrediš o nekoj politici ili o nekom zločinačkom projektu. Šta je sljedeće? Možda tekst o gastronomiji čiji je naslov: Volim zagorske štrukle, ali su mi Pavelić i NDH baš gadni. Ili: Volim bosasnki lonac, ali ove islamiste treba na Goli otok.
Ali to je uređivačka logika pseudolijeve medijske portalistike koja bi se suljagićevskim metodama nacionalističkog radikalizma borila protiv nacionalističke pošasti. To je uređivačka logika koja vapi za nekim žurnalističkim komšićima čiji tekstovi pršte od patetike i patriotskog kičeraja, a lišeni su znanja, odgovornosti i bilo kakve analitike. To je u konačnici uređivačka logika koju pamet i uređivačka kompetencija ne ometaju u proizvodnji i afirmaciji nacionalističkih i tabloidnih sadržaja na svom lijevom portalu. Moguće da je razlog tome što pamet i uređivačka kompetencija nikada nisu ni bili elementi koji krase rečena uredništva. Sumrak novinarstva, reći će neko sklon frazeološkim sintagmama.
Ovakvi veličanstveno blesavi sadržaji sigurno su dobar mamac za masu online nesretnika koji će lijek za svoje socijalne frustracije pronaći u nacionalističkom pražnjenju po društvenim mrežama. Ali tako to biva sa senzacionalističkim tabloidnim clickbait naslovima i tekstovima kakve favoriziraju neozbiljni mediji. Opisani medijski sadržaji mogu doduše zainteresirati kakvog intelektualnog znatiželjnika, željnog proučavanja medijskog treša i tabloidne bizaranosti. S druge strane, nude dosta jasnu sliku o kompetenciji autora i profilu medija koji ih objavljuje. Lijepo je znati da slobodarski i antinacionalistički portal Tacno.net daje nesebičan doprinos u raspaljivanju međunacionalnih tenzija po društvenim mrežama.
U nesposobnosti da artikulira smislen, argumentiran i odgovoran antinacionalistički stav, lijevi žurnalizam poseže za alternativnim nacionalizmom. Poseže zapravo za potpuno istim obrascima ponašanja kakve navodno kritizira. U svom iracionalnom bunilu pseudolijeva medijska portalistika svjedoči da historija na Balkanu jeste puno toga, ali ne i učiteljica života, ponavljajući političke klišeje i obrasce medijskog huškanja kakvi su se već pokazali uspješnim u razvaljivanju složenih društvenih sistema. Portal Tacno.net nije nažalost usamljen primjer kada je riječ o opisanoj iracionalnosti. Slične tekstualne sadržaje donose kojekakvi inforadari, ekrani i slične medijske ispostave čije sadržaje kreira kvazilijeva i pseudograđanska novinarska i akademska sitnež svojim inferiornim i bezvrijednim pisanijama.
Možda će se neko pobuniti što se spomenute medijske sadržaje tretira kao nacional-šovinistički i tabloidni škart. No ne može se, nažalost, ništa drugo konstatirati kad vidiš potpuno isti nacionalistički šablon kakav isijava sa desničarskih nacionalističkih portala. U svom lijevom desnilu rečeni žurnalistički magovi koriste nacionalistički šovinizam kako bi se obračunali sa nacionalističkim šovinizmom. Neko sklon latinskim izrekama vjerovatno bi ovaj osvrt završio sa: Dictum sapienti sat est.
(TBT, DigitalnaDemokratija)
wpDiscuz